Gospodin Dћons (Jones), posjednik Vlastelinske farme, zakljuиao je preko noжi kokoљinjce, ali je bio suviљe pijan da bi se sjetio zatvoriti i gornja vrataљca. Dok mu je svjetlo fenjera plesalo s jedne strane na drugu, proљao je teturajuжi dvoriљtem, zbacio иizme pred straћnjim vratima kuжe, natoиio иaљu piva iz baиve u ostavi, ispio je i legao u krevet, u kojem je gospoрa Dћons veж hrkala.

Иim je u spavaжoj sobi nestalo svjetla, u svim gospodarskim zgradama farme nastade vreva i komeљanje. Tokom dana proиulo se, naime, da je stari Major (Major), polubijeli nerast, dobitnik mnogih nagrada, proљle noжi usnuo иudan san i da ga ћeli ispriиati drugim ћivotinjama. Dogovorili su se da жe se sastati u velikoj suљi иim gospodin Dћons zaspi. Stari Major [tako su ga oduvijek zvali, premda je bio izlagan pod imenom Vilingdonski (Willingdon) ljepotan] imao je na farmi takav ugled da su svi bili spremni izgubiti jedan sat sna kako bi иuli љto im je imao reжi.

U dnu velike suљe, na nekoj vrsti uzdignutog podija, Major se veж bio udobno smjestio na svom slamnatom leћaju ispod fenjera koji je visio o gredi. Bilo mu je dvanaest godina i u posljednje se vrijeme priliиno ugojio, ali je usprkos иinjenici љto mu oиnjaci nikada nisu bili podsjeиeni, joљ uvijek imao izgled veliиanstvene svinje, mudra i dobroжudna izgleda. Uskoro su poиele pristizati druge ћivotinje i zauzimati mjesta po vrstama. Prvo su stigla tri psa, Blubel (Bluebell), Dћesi (Jessie) i Pinиer (Pincher), zatim svinje, koje polegoљe na slamu neposredno ispred podija. Kokoљi su se smjestile duћ prozora, golubovi su odleprљali na grede, a ovce i krave polijegale su iza svinja i poиele preћivati. Par teretnih konja, Bokser (Boxer) i Klover (Clover), doљao je zajedno, hodajuжi polako i spuљtajuжi vrlo paћljivo svoja golema kosmata kopita da ne bi povrijedili koju malu ћivotinju љto se moћda skutrila u slami. Klover je bila krupna kobila majиinskog izgleda koja se pribliћavala srednjoj dobi, i koja nakon иetvrtog ћdrebeta nikada viљe nije potpuno povratila prijaљnju vitkost. Bokser je pak bio ogroman konj, visok preko sto osamdeset centimetara i snaћan kao dva prosjeиna konja. Bijela pruga iznad njuљke davala mu je poneљto priglup izgled; i zaista, njegova inteligencija nije bila prvorazredna, ali su ga svi poљtovali zbog иvrstog karaktera i silne radne snage. Poslije konja doрoљe Mjurijel (Muriel), bijela koza, i Bendћamin (Benjamin), magarac. Bendћamin je bio najstarija ћivotinja na farmi i imao je najgoru narav. Govorio je rijetko, a kada bi neљto i rekao, to bi obiиno bila kakva ciniиna primjedba — na primjer, znao bi reжi da mu je Bog dao rep za tjeranje muha, ali da bi on radije ћivio i bez repa i bez muha. Od ћivotinja na farmi jedino se on nikada nije smijao. Kad bi ga upitali zaљto, odgovorio bi da se nema иemu smijati. Usprkos svemu, ne priznajuжi to otvoreno, bio je privrћen Bokseru; njih dvojica obiиno bi zajedno proveli nedjelju na malom paљnjaku iza voжnjaka, pasuжi jedan pored drugog bez rijeиi.

Konji su upravo legli, kad gomila paиiжa, koji su izgubili majku, nahrupi u suљu nemoжno pijuиuжi i lutajuжi s jedne strane na drugu, traћeжi mjesto na kojem ih nitko neжe zgnjeиiti. Svojom velikom prednjom nogom Klover napravi neku vrstu zaklona u kojem se paиiжi ugnijezdiљe i smjesta zaspaљe. U posljednjem trenutku, usiljeno se neжkajuжi i ћvaжuжi kocku љeжera, pojavi se Moli (Mollie), luckasta i ljepuљkasta bijela kobila, koja je vukla dvokolicu gospodina Dћonsa. Zauzme mjesto sprijeda i poиne mahati bijelom grivom, nadajuжi se da жe svratiti pozornost na upletene crvene vrpce. Posljednja stiћe maиka koja, kao i obiиno, potraћi najtoplije mjesto i konaиno se stisnu izmedu Boksera i Klover; tamo je zadovoljno prela za sve vrijeme Majorova govora, ne sluљajuжi ni jednu rijeи.

Sada su se okupile sve ћivotinje osim Mojsija (Moses), pripitomljenog gavrana, koji je spavao na svojoj gredi iza straћnjih vrata. Kad je vidio da su se svi udobno smjestili i paћljivo iљиekuju njegov govor, Major proиisti grlo i poиe:

„Drugovi, veж ste иuli za moj neobiиni san od proљle noжi. Ali o tome жu kasnije. Najprije vam moram reжi neљto drugo. Ne mislim, drugovi, da жu s vama provesti joљ mnogo vremena i osjeжam svojom duћnoљжu da vam prije nego љto umrem prenesem iskustva koja sam stekao. Ћivot mi je bio dug, i dok sam usamljen leћao u svom dijelu svinjca, imao sam mnogo vremena za razmiљljanje, pa mislim da mogu reжi kako razumijem prirodu ћivota na ovoj zemlji jednako dobro kao i svaka druga ћivotinja. O tome vam ћelim govoriti.

Drugovi, kakav je sada naљ ћivot? Pogledajmo: naљ ћivot je bijedan, tegoban i kratak. Kada doрemo na ovaj svijet, daju nam upravo toliko hrane da jedva preћivimo. Oni koji to mogu podnijeti, prisiljeni su raditi do posljednjeg atoma snage. Kada prestanemo biti korisni, istog trenutka nas kolju s odvratnom okrutnoљжu. Nijedna ћivotinja u Engleskoj nakon љto napuni godinu dana ne zna љto znaиi sreжa ili dokolica. Nijedna ћivotinja u Engleskoj nije slobodna. Ћivot ћivotinje je bijeda i ropstvo; to je ћiva istina.

Ali, je li naљa sudbina naprosto dio opжeg prirodnog poretka? Ili je to stoga љto ova naљa siromaљna domovina ne moћe onima koji u njoj prebivaju pruћiti pristojan ћivot? Ne, drugovi, tisuжu puta ne! Klima je dobra, a plodno tlo Engleske moћe pruћiti izobilje hrane i mnogo veжem broju ћivotinja. Samo bi naљa farma mogla hraniti tuce konja, dvadeset krava, na stotine ovaca — i svi bi mogli ћivjeti tako ugodno i dostojanstveno da to prelazi granice naљe maљte. Zaљto onda i dalje ћivimo u ovim bijednim uvjetima? Zato, љto nam gotovo sav proizvod naљeg rada ukradu ljudska biжa. To je bit svih naљih problema. Sabrana je u jednoj rijeиi — Иovjek! Иovjek je jedini stvarni neprijatelj kojeg imamo. Uklonite иovjeka, i osnovni uzrok gladi i pretjeranog rada bit жe ukinut zauvijek.

Иovjek je jedino stvorenje koje troљi a ne proizvodi. On ne daje mlijeko, ne nosi jaja, preslab je da vuиe plug, prespor da uhvati zeca. Pa ipak je gospodar svih ћivotinja. Zapoљljava ih i daje im minimum koji жe ih sprijeиiti da skapaju od gladi, a ostatak zadrћava za sebe. Mi obradujemo zemlju, naљ gnoj je иini plodnijom, ali medu nama nema nijednog koji posjeduje viљe od svoje gole koћe. Vi, krave, koje vidim ispred sebe, koliko ste tisuжa litara mlijeka dale proљle godine? Љto se dogodilo s tim mlijekom kojim ste trebale othraniti jedru telad? Svaka kap otiљla je niz grla naљih neprijatelja. A vi, kokoљi, koliko ste jaja snijele proљle godine i koliko se iz njih izleglo piliжa? Ostatak je otiљao na trћnicu da bi Dћons i njegovi ljudi zaradili novac. A ti, Klover, gdje su ti иetiri ћdrebeta koja si oћdrijebila i koja su ti u starosti trebala biti pomoж i radost? Nijedno nije doиekalo ni godinu dana i veж je prodano — viљe ih nikada neжeљ vidjeti. Jesi li u zamjenu za tvoje иetvero siroиadi i sav tvoj rad u polju dobila iљta osim bijednog obroka i staje?

Ali ni tako bijednim ћivotima, kakvi su naљi, nije dopuљteno da traju svoj prirodni vijek. Ne prigovaram zbog sebe, jer ja sam jedan od sretnika. Meni je dvanaest godina i imao sam preko иetiri stotine potomaka. Takav je prirodni ћivot svinje. Ali na kraju nijedna ћivotinja ne izbjegne okrutnom noћu. Vi, mlada prasad za tovljenje љto sjedite ispred mene, u roku od jedne godine svaki жe od vas zavrљiti skviиeжi na stratiљtu. Taj uћas иeka sve nas: i krave, i svinje, i kokoљi, i ovce — svakoga. Ni konje ni pse ne иeka bolja sudbina. Onog dana kada tvoji snaћni miљiжi izgube snagu, tebe жe, Boksera, gospodin Dћons poslati ћivoderu, koji жe te zaklati i od tebe skuhati hranu za lisiиare. Љto se tiиe pasa, kada ostare i izgube zube, Dћons im zaveћe oko vrata ciglu i utopi ih u najbliћoj bari.

Nije li onda, drugovi, kristalno jasno da sve nedaжe ovog ћivota proistjeиu iz tiranije ljudskih biжa? Jedino ako se oslobodimo иovjeka, proizvod naљeg rada pripast жe nama. Gotovo preko noжi moћemo postati bogati i slobodni. Љto treba da se radi? Noжu i danju, duљom i tijelom, radimo na tome da zbacimo ljudsku rasu! Drugovi, moja vam je poruka: Pobuna! Ja, doduљe, ne znam kada жe doжi do pobune, to moћe biti za tjedan dana ili za stotinu godina, ali znam, pouzdano, kao љto vidim ovu slamu pod svojim nogama, da жe pravda prije ili kasnije slaviti pobjedu. Razmislite, drugovi, o svom ћivotu i o ovome љto sam vam rekao. I, a to je najvaћnije, prenesite moju poruku onima koji dolaze poslije vas, kako bi se buduжe generacije borile do konaиne pobjede.

Ne zaboravite, drugovi, da morate ostati odvaћni do kraja. Niљta vas ne smije skrenuti s pravog puta. Nemojte sluљati kada vam budu govorili da Иovjek i ћivotinje imaju zajedniиke interese, da napredak jednog predstavlja i napredak drugih. Sve je to laћ. — Иovjek gleda jedino svoje interese. Zato neka medu nama ћivotinjama vlada savrљeno jedinstvo i savrљeno drugarstvo u borbi. Svi ljudi su neprijatelji. Sve ћivotinje su drugovi.”

U tom иasu nastade strahovita buka. Dok je Major joљ govorio, иetiri velika љtakora ispuziљe iz svojih rupa i sluљahu ga sjedeжi na straћnjim nogama. Iznenada primijetiљe ih psi i samo zahvaljujuжi tome љto su hitro jurnuli u rupe, љtakori spasiљe svoje ћivote. Major podiћe nogu traћeжi tiљinu.

„Drugovi”, reиe, „ovaj se sluиaj mora rijeљiti. Jesu li nam nepripitomljene ћivotinje, kao љto su љtakori i zeиevi, prijatelji ili neprijatelji? Stavljam to pitanje na glasanje: Jesu li љtakori naљi drugovi?”

Glasalo se odmah i nadmoжnom veжinom bi odluиeno da su љtakori drugovi. Samo se иetvero nije sloћilo, tri psa i maиka, za koju se kasnije otkrilo da je glasala za obje strane. Major nastavi:

„Joљ neљto vam ћelim reжi, u stvari samo ponoviti: upamtite zauvijek da je neprijateljstvo prema Иovjeku i svemu njegovom naљa duћnost. Tko god ima иetiri noge, ili krila, taj je prijatelj. I zapamtite takoрer, da u borbi protiv Иovjeka ne smijemo spasti na to da mu sliиimo. Иak i kad ga pobijedite, nemojte usvojiti njegove poroke. Nijedna ћivotinja nikada ne smije ћivjeti u kuжi, spavati u krevetu, nositi odjeжu, piti alkohol, puљiti, posjedovati novac ili postati trgovac. Sve su Иovjekove navike grijeh. I љto je najvaћnije, nijedna ћivotinja ne smije tlaиiti drugu ћivotinju. Slabi ili jaki, pametni ili priprosti, svi smo mi braжa. Nijedna ћivotinja nikada ne smije ubiti drugu ћivotinju. Sve su ћivotinje jednake.

A sada, drugovi, da vam ispriиam svoj san od proљle noжi. Taj san vam ne mogu opisati. Sanjao sam kako жe izgledati Zemlja kada nestane Иovjek. San me podsjetio na neљto љto sam davno zaboravio. Prije mnogo godina, dok sam joљ bio malo svinjиe, moja majka i druge krmaиe иesto su pjevale staru pjesmu kojoj su znale samo melodiju i prve tri rijeиi. U djetinjstvu sam znao tu melodiju, ali sam je veж davno zaboravio. Medutim, proљle noжi ponovo mi se javila li snu. Љtoviљe, navrle su mi u sjeжanje rijeиi te pjesme — rijeиi za koje sam siguran da su generacijama bile zaboravljene, a koje su ћivotinje pjevale od davnina. Sada жu vam, drugovi, otpjevati tu pjesmu. Star sam i glas mi je promukao, ali, kada vas nauиim melodiju, vi жete je pjevati bolje. Zove se ‚Ћivotinje Engleske’.”

Stari Major proиisti grlo i zapjeva. Kao љto je sam rekao, glas mu je bio promukao, ali je pjevao priliиno dobro, a i melodija je bila ћivahna. Rijeиi su glasile ovako:

Ћivotinje Engleske i Irske,
Ћivotinje svih meridijana,
Иujte moju radosnu poruku
O zlatnom dobu љto je pred nama.

Prije il' kasnije doжi жe dan,
Tiranin Иovjek svrgnut жe biti,
I plodnim жe poljima Engleske
Samo иetveronoљci gaziti.

Nestat жe karika s naљih njuљki,
Jaram neжe ћuljat' naљe љije,
Mamuza жe zauvijek zarрat'
A biи — kao da ga bilo nije!

To obilje um pojmit' ne moћe:
Sijeno, pљenica, jeиam i zob,
Djetelina, grah i plodovi repe,
Sve bit жe naљe kad doрe ta dob.

Jarko жe sjati polja Engleske,
Иistije жe biti njene vode,
Svjeћije puhat жe povjetarci
Tek kada doрemo do slobode.

Tom danu moramo stremiti svi,
Al' prije neg' doрe, makar umrli,
Krave, konji, guske i purani
U borbu! Svak' slobodi da hrli!

Ћivotinje Engleske i Irske,
Ћivotinje svih meridijana,
Poиujte i љirite poruku
O zlatnom dobu љto je pred nama!

Pjesma je oduљevila ћivotinje i prije nego љto je Major zavrљio, one mu se pridruћiљe. Melodiju i poneku rijeи upamtile su иak i najgluplje, a pametnije, poput svinja i pasa, nauиile su za nekoliko minuta иitavu pjesmu napamet. A onda nakon nekoliko pokuљaja, иitavom se farmom odluиno i jedinstveno zaori „Ћivotinje Engleske”. Krave su mukale, psi zavijali, ovce blejale, konji rzali, patke kvakale. Toliko su bile oduљevljene pjesmom da su je otpjevale pet puta zaredom, a moћda bi tako i nastavile cijelu noж da ih Dћons nije prekinuo.

Buka je, naime, probudila gospodina Dћonsa, koji skoиi iz kreveta uvjeren da se u dvoriљtu nalazi lisica. Zgrabi puљku, koja je uvijek stajala u kutu spavaжe sobe, i pripuca u mrak. Meci se zabiљe u zid suљe i sastanak se naglo prekinu. Ћivotinje su se razbjeћale na svoja mjesta za spavanje. Ptice su odskakutale u svoja legla, blago polijegalo u slamu, i u trenu je иitava farma zapala u san.

Tri noжi kasnije stari je Major mirno u snu preminuo. Tijelo mu je sahranjeno u dnu voжnjaka.

Bilo je to poиetkom oћujka. Tokom slijedeжa tri mjeseca razgranala se tajna aktivnost. Majorov govor toliko je utjecao na inteligentnije ћivotinje na farmi da su stekle potpuno nov pogled na ћivot. Nisu doduљe znale kada жe doжi do Pobune koju je prorekao Major; nisu baљ imale razloga vjerovati da жe se to dogoditi za njihova ћivota, ali su jasno spoznale da je njihova duћnost pripremiti Pobunu. Poduka i organiziranje zapali su, naravno, svinje, koje su opжenito bile priznate kao najpametnije medu ћivotinjama. Najistaknutiji medu svinjama bila su dva mlada nerasta koja je gospodin Dћons uzgajao za prodaju. Napoleon (Napoleon) je bio veliki berkљirski nerast priliиno divljeg izgleda, jedini od svoje vrste na farmi; nije mnogo govorio, ali je bio ugledan jer je o svemu imao vlastiti stav. Snoubol (Snowball) je bio ћivahniji od Napoleona, bolji govornik i maљtovitiji, ali se smatralo da nema njegovu promuжurnost. Svi ostali krmci na farmi bili su odreрeni za tovljenje. Najpoznatiji medu njima bio je mali debeli krmak po imenu Skviler (Squealer), okruglih obraza, sjajnih oиiju i kreљtava glasa. Bio je briljantan govornik, a kada je raspravljao o nekoj ozbiljnoj temi, skakutao je иas na jednu иas na drugu stranu i mahao repom koji je djelovao nekako vrlo uvjerljivo. O njemu se govorilo da crno moћe pretvoriti u bijelo.

Njih trojica u tanиine su razradili uиenje starog Majora u zaokruћen sistem miљljenja koji su nazvali animalizam. Nekoliko puta tjedno, kada bi gospodin Dћons zaspao, odrћavali su u suљi tajne sastanke i ostalima tumaиili principe animalizma. Na poиetku su naiљli na glupost i apatiju. Neke su ћivotinje govorile da je vjernost gospodinu Dћonsu obaveza, nazivale ga „Gospodarom”, ili tvrdile: „Gospodin Dћons nas hrani. Kad ne bi bilo njega, pomrle bismo od gladi.” Druge su postavljale pitanja kao: „Zaљto brinuti љto жe se dogoditi poslije naљe smrti?” ili „Ako жe ionako doжi do Pobune, kakva je razlika u tome radimo li mi za nju ili ne?”, pa su svinje imale velikih teљkoжa kako bi ih uvjerile da se to protivi duhu animalizma. Najgluplje pitanje postavila je Moli, bijela kobila. Prvo njeno pitanje Snoubolu glasilo je: „Da li жe i nakon Pobune biti љeжera?”

„Neжe”, strogo je odgovorio Snoubol. „Na ovoj farmi ne moћemo proizvoditi љeжer. Imat жeљ zobi i sijena koliko ћeliљ.”

„Hoжete li mi dopustiti da nosim vrpce u grivi?” upitala je Moli.

„Drugarice”, odgovorio je Snoubol, „te vrpce kojima si toliko privrћena obiljeћje su ropstva. Ne shvaжaљ li da je sloboda vrednija od tih vrpci?”

Moli se sloћila, ali nije bila uvjerena.

Svinje su imale izdrћati joљ teћu borbu da bi se suprotstavile laћima koje je љirio Mojsije, pripitomljeni gavran. Mojsije, koji je bio osobiti miljenik gospodina Dћonsa, bio je љpijun i douљnik, ali i vjeљt govornik. Tvrdio je da zna za tajanstvenu zemlju zvanu Slatka Gora, u koju nakon smrti odlaze sve ћivotinje. Ona se nalazi negdje gore, na nebu, malo iznad oblaka, rekao je Mojsije. U Slatkoj Gori svaki je dan u tjednu nedjelja, svjeћa djetelina zeleni se иitavu godinu, a po ћivicama rastu kocke љeжera i lanena komina. Ћivotinje su mrzile Mojsija jer je priиao bajke, a nije radio niљta, ali neke su povjerovale u Slatku Goru, i svinje su se morale pomuиiti da ih uvjere kako takvo mjesto ne postoji.

Najvjerniji uиenici bili su dvoje teretnih konja, Bokser i Klover. Oni su imali velikih problema kada su trebali smisliti neљto samostalno, ali kada su jednom prihvatili svinje za uиitelje, prihvaжali su sve љto su иuli pa su to pojednostavljeno prenosili drugim ћivotinjama. Bili su na svim tajnim sastancima i uvijek bi prvi zapjevali „Ћivotinje Engleske”, pjesmu kojom su sastanci obavezno zavrљavali.

Kako se pokazalo do Pobune je doљlo mnogo ranije i izvedena je mnogo lakљe nego љto je to itko oиekivao. Iako strog gospodar gospodin Dћons je prijaљnjih godina bio sposoban farmer, ali u posljednje vrijeme za njega su nastupili loљi dani. Pogodio ga je gubitak novca u nekoj parnici i nakon toga odao se piжu. Po иitave dane dangubio bi u svojoj stolici za ljuljanje u kuhinji, иitajuжi novine, pijuжi i povremeno braneжi Mojsija koricama kruha namoиenim u pivo. Nadniиari su postali lijeni i nepoљteni, polja puna korova, na gospodarskim zgradama trebalo je popraviti krovove, ћivica je bila zapuљtena, a ћivotinje slabo hranjene.

Doљao je lipanj i trebalo je pokositi travu. Na Ivanje, bila je to subota, gospodin Dћons je uveиe otiљao u Vilingdon i tako se natreskao kod „Crvenog lava” da se vratio kuжi tek u nedjelju u podne. Nadniиari su rano ujutro pomuzli krave i otiљli u lov na zeиeve, ne nahranivљi ћivotinje. Иim se vratio, gospodin Dћons je odmah zaspao na divanu u salonu, sa „Svjetskim novostima” preko lica. Tako nitko nije nahranio ћivotinje do naveиer. Na kraju one to viљe nisu mogle podnijeti. Jedna krava rogovima provali vrata spremiљta i sve ћivotinje navale na hranu. U taj tren probudi se gospodin Dћons. Veж slijedeжeg trenutka иetiri nadniиara i on naрu se u spremiљtu s biиevima u rukama, udarajuжi na sve strane. Gladne ћivotinje nisu viљe mogle to izdrћati. Iako niљta nije bilo dogovoreno, ћivotinje su se istovremeno bacile na svoje muиitelje. Nasrnule su na Dћonsa i nadniиare i poиele ih odasvud udarati. Ljudi viљe nisu bili gospodari situacije. Nikada ranije nisu vidjeli da se ћivotinje tako ponaљaju, i ta iznenadna pobuna stvorenja koja su bili naviknuti tuжi i maltretirati kako im se htjelo toliko ih je prestraљila da su gotovo izgubili razum. Ubrzo su se prestali braniti i dali se u bijeg. Sva petorica bjeћali su putem koji je vodio na glavnu cestu, a ћivotinje su ih pobjedonosno progonile.

Gospoрa Dћons, koja je kroz prozor vidjela љto se dogaрa, na brzinu ubaci neљto stvari u platnenu torbu i pobjeћe s farme drugim putem. Mojsije skoиi sa svoje grede i glasno grakжuжi zaleprљa za njom. Za to vrijeme ћivotinje su gonile Dћonsa i nadniиare do ceste i zatvorile za njima glavna vrata s pet zasuna. I tako, gotovo prije nego su shvatile љto se zbiva, Pobuna je bila uspjeљno izvrљena; Dћons je bio protjeran a Vlastelinska farma pripala je njima.

Prvih nekoliko minuta ћivotinje su jedva mogle povjerovati u svoju sreжu. Najprije su u иeti galopom obiљle granice farme da se uvjere da se nigdje nije sakrilo koje ljudsko biжe; onda otrиaљe natrag do gospodarskih zgrada da izbriљu posljednje tragove mrske Dћonsove vladavine. Silom su otvorile ostavu za stvari koja se nalazila na dnu staja; рemove, nosne karike, lance za pse, krvave noћeve koje je gospodin Dћons upotrebljavao za kastriranje krmaka i janjadi — sve su bacile u zdenac. Na hrpu smeжa koju su zapalile u dvoriљtu baciљe uzde, ulare, naoиnjake i poniћavajuжe zobnice. Isto uиiniљe i s biиevima. Kada su vidjele kako biиevi nestaju u plamenu sve su ћivotinje skakale od veselja. Snoubol baci u vatru i vrpce kojima su se za sajmenih dana ukraљavale konjske grive i repovi.

„Vrpce”, rekao je, „treba smatrati odjeжom, љto je oznaka ljudskih biжa. Sve ћivotinje treba da hodaju gole.”

Kad je to иuo, Bokser donese mali platneni љeљiriж koji je nosio ljeti da zaљtiti uљi od muha i baci ga u vatru.

Vrlo brzo ћivotinje su uniљtile sve љto ih je podsjeжalo na gospodina Dћonsa. Nakon toga ih je Napoleon poveo do spremiљta i svakome podijelio dvostruk obrok ћita, a psima po dva dvopeka. Onda su sedam puta, od poиetka do kraja, otpjevale „Ћivotinje Engleske” te legle i spavale kao nikada prije toga.

Kao i obiиno, probudile su se u zoru; prisjetivљi se slavnog dogaрaja, zajedno su poљle na paљu. Pokraj paљnjaka nalazio se breћuljak s kojeg se mogao vidjeti veжi deo farme. Ћivotinje su se uspele na vrh pa su u jasnom jutarnjem svjetlu razgledavale okolinu. Da, to je bilo njihovo — sve љto su mogle vidjeti bilo je njihovo! Pri pomisli na to poиele su u zanosu i uzbudenju skakati uokolo i bacakati se uvis. Valjale su se po rosi, navalile pasti slatku ljetnu travu, kopale grude crnice i udisale njen opojan miris. Pregledale su иitavu farmu, pune nijemog udivljenja razgledale oranice, livade, voжnjak, jezero, љikaru. Osjeжale su se kao da to nikada ranije nisu vidjele, иak su i sada jedva vjerovale da je sve to doista njihovo.

Vratile su se do gospodarskih zgrada i u tiљini se zaustavile pred vratima Dћonsove kuжe. I ona je sada pripadala njima, ali bojale su se u nju uжi. Medutim, nakon kraжeg oklijevanja Snoubol i Napoleon gurnu vrata i ћivotinje uрu jedna za drugom, hodajuжi krajnje paћljivo, bojeжi se da љto ne oљtete. Obiрoљe sobe na prstima, ne usuрujuжi se progovoriti glasnije od љapata, gledajuжi sa strahopoљtovanjem nevjerojatnu raskoљ, krevete s madracima od perja, ogledala, divan od konjske dlake, briselski tepih, litografiju kraljice Viktorije iznad kamina u salonu. Upravo kad su silazile niz stepenice, primijetile su da nedostaje Moli. Na povratku otkriju da se zadrћala u najudobnijoj spavaжoj sobi. S toaletnog stoliжa gospode Dћons uzela je komadiж plave vrpce, prebacila je preko ramena i љaљavo se divila sama sebi u ogledalu. Ostale ћivotinje oљtro su je prekorile i izaљle. Љunke koje su visjele u kuhinji iznijele su van i spalile, a Bokser je kopitom probio dno baиve piva koja se nalazila u ostavi. Niљta drugo u kuжi nisu dirale. Na licu mjesta donesena je odluka da se kuжa saиuva kao muzej. Sve su se sloћile da nijedna ћivotinja nikada neжe smjeti u njoj ћivjeti.

Nakon doruиka Snoubol i Napoleon ponovo sazvaљe ћivotinje.

„Drugovi”, reиe Snoubol, „sada je pola sedam i pred nama je dugaиak dan. Danas poиinjemo s koљenjem trave. Ali prije nam valja uиiniti neљto drugo.”

Svinje su sada objavile da su u protekla tri mjeseca iz stare poиetnice koja je pripadala djeci gospodina Dћonsa i bila baиena u smeжe, nauиile иitati i pisati. Napoleon poљalje po limenke s crnom i bijelom bojom i povede ih do glavnih vrata s pet zasuna koja su gledala na glavnu cestu. Onda Snoubol (jer je najbolje pisao) uzme kist i na gornjem dijelu vrata premaћe natpis VLASTELINSKA FARMA i napiљe ЋIVOTINJSKA FARMA. To je trebalo od sada biti ime farme. Zatim su otiљli do gospodarskih zgrada, a Snoubol i Napoleon poslali su po ljestve, koje su prislonili na straћnji zid velike suљe. Objasniљe da su u protekla tri mjeseca svinje uspjele svesti principe animalizma na Sedam zapovijedi. Tih Sedam zapovijedi sada жe napisati na zidu; one жe tvoriti nepovrediv zakon po kojem жe od sada sve ћivotinje na Ћivotinjskoj farmi morati ћivjeti. S malim poteљkoжama (jer svinji nije lako na ljestvama odrћati ravnoteћu) Snoubol se pope i dade na posao, dok se Skviler nalazio nekoliko preиki ispod njega drћeжi limenku s bojom. Na zidu premazanom katranom ispisaљe Zapovijedi velikim bijelim slovima, tako da su se mogle proиitati s udaljenosti od tridesetak metara. Glasile su ovako:

1. Tko god ide na dvije noge, taj je neprijatelj.

2. Tko god ide na иetiri noge, ili ima krila, taj je prijatelj.

3. Nijedna ћivotinja ne smije nositi odjeжu.

4. Nijedna ћivotinja ne smije spavati u krevetu.

5. Nijedna ћivotinja ne smije piti alkohol.

6. Nijedna ћivotinja ne smije ubiti bilo koju drugu ћivotinju.

7. Sve su ћivotinje jednake.

To je bilo ispisano vrlo uredno i, osim љto je „prijatelj” bilo napisano „pritajelj” i jedno „s” bilo naopaиke, sve je drugo bilo potpuno ispravno. Da pomogne drugima, Snoubol sve proиita naglas. Sve su ћivotinje kimnule u znak odobravanja, a bistrije meрu njima odmah su poиele uиiti Zapovijedi napamet.

„A sada drugovi”, reиe Snoubol bacajuжi kist, „na sjenokoљu! Neka nam bude pitanje иasti da spremimo sijeno brћe nego љto su to mogli Dћons i njegovi nadniиari.”

Ali u tom trenutku tri krave, na kojima se veж duћe vremena opaћala uznemirenost, poиeљe glasno mukati. Nisu bile pomuzene dvadeset i иetiri sata i vimena su im se gotovo rasprsnula. Nakon kraжeg razmiљljanja svinje su poslale po vedra i priliиno uspjeљno pomuzle krave, dobro se snalazeжi i na tom zadatku. Uskoro je bilo pet vedara gustog pjenuљavog mlijeka koje je veжina ћivotinja promatrala s velikim zanimanjem.

„Љto жe biti s tim mlijekom?” upitao je netko.

„Dћons je ponekad znao pomijeљati neљto mlijeka u naљe jelo”, rekla je jedna od kokoљi.

„Nije vaћno mlijeko, drugovi!” uzvikne Napoleon i stane pred vedra. „O tome жemo kasnije. Kosidba je mnogo vaћnija. Vodit жe vas drug Snoubol. Ja жu doжi za nekoliko minuta. Naprijed drugovi! Sijeno иeka.”

Tako su se ћivotinje uputile na sjenokoљu, a kada su se uveиe vratile, primijeжeno je da je mlijeko nestalo.

Koliko su se muиili i znojili da spreme sijeno! Ali napori su im bili nagraрeni, jer kosidba je bila uspjeљnija nego љto su oиekivali.

Posao je ponekad bio teћak; oruрe je bilo predviрeno za ljude, a ne za ћivotinje, a velika prepreka bila je da nijedna ћivotinja nije mogla upotrijebiti oruрe koje je zahtijevalo stajanje na straћnjim nogama. No svinje su bile toliko pametne da su uspjele doskoиiti svakoj poteљkoжi. Konji su poznavali svaki djeliж polja i znali su u stvari mnogo bolje od Dћonsa i njegovih nadniиara kako valja kositi i grabljati. Svinje nisu radile, veж su upravljale i nadgledale druge ћivotinje. S obzirom na nadmoж njihova znanja bilo je prirodno љto su preuzele vodstvo. Bokser i Klover upregli bi se u kosilicu ili grabljalicu (naravno, sada nisu bili potrebni рemovi i uzde) i neumorno prevaljivali krug za krugom, a iza njih je iљla jedna svinja i vikala: „Gista-haj, drugovi!”, ili „Ohoj, drugovi, natrag”, veж prema potrebi. Svaka, pa i najmanja ћivotinja radila je na koљenju i skupljanju sijena. Иak su i patke i kokoљi иitav dan trиkarale po suncu, skupljajuжi kljunovima tanke snopiжe sijena. Kosidbu su zavrљili dva dana ranije nego љto je obiиno trebalo Dћonsu i njegovim nadniиarima. Љtoviљe, bila je to najbogatija kosidba za koju se na farmi znalo. Niљta nije propalo; zahvaljujuжi svom oљtrom vidu kokoљi i patke sakupile su sve do posljednje vlati. Osim toga nijedna ћivotinja nije ukrala ni zalogaj.

Иitavo ljeto posao na farmi odvijao se kako se samo poћeljeti moћe. Ћivotinje su bile sretnije nego љto su ikada mogle zamisliti. Svaki zalogaj predstavljao je silno zadovoljstvo, jer sada je to zaista bila njihova hrana; one su je same proizvele, a nisu je dobile od zlovoljnog gospodara. Buduжi da su bezvrijedna, parazitska ljudska biжa otiљla, za sve je bilo viљe hrane. Sada je иak bilo i viљe vremena za odmor premda su ћivotinje bile nedovoljno iskusne u poslu. Suoиile su se, naime, s mnogim poteљkoжama — na primjer, kada su poћnjele ћito, morale su ga mlatiti na stari naиin i pljevu otpuhivati same, jer na farmi nije bilo mlatilice — ali zahvaljujuжi pameti svinja i snaћnim Bokserovim miљiжima prebrodile su sve nedaжe. Svi su se divili Bokseru. Bio je izvrstan radnik иak i u Dћonsovo vrijeme, ali sada je vukao za tri konja. Bilo je dana kada se иinilo da иitav posao na farmi leћi na njegovim moжnim pleжima. Teglio je i gurao od jutra do mraka, uvijek prisutan tamo gdje je posao bio najteћi. Dogovorio se s jednim pjetliжem da ga ujutro budi pola sata prije ostalih, i dobrovoljno bi radio prije poиetka radnog vremena gdje god se za to ukazala potreba. Na svaki problem, svaku poteљkoжu njegov odgovor je bio — „Radit жu viљe!” — љto je uzeo za svoje geslo.

Ali i ostali su radili prema svojim moguжnostima. Na primjer, kokoљi i patke, sakupljajuжi razbacana zrna, saиuvale su dosta ћita. Nitko nije krao, nitko nije prigovarao zbog obroka; svaрe, prevare i ljubomora — uobiиajene pojave u proљlim danima ћivota na farmi gotovo su iљиezle. — Nitko nije zabuљavao — ili gotovo nitko. Moli, doduљe, ujutro nije redovito ustajala i ubrzo je napuљtala posao tvrdeжi da joj se kamenиiж zaglavio u kopito. I ponaљanje maиke bilo je pomalo neobiиno. Ћivotinje su uskoro primijetile da je maиku nemoguжe pronaжi kad god je valjalo prionuti na posao. Nestajala bi po иitave sate, a onda se pojavila u vrijeme obroka ili naveиer, kada je posao bio zavrљen. Ali prela je tako odano i uvijek imala tako odliиne isprike da je bilo nemoguжe povjerovati u njene loљe namjere. Stari Bendћamin, magarac, nakon Pobune kao da se nimalo nije promijenio. Obavljao je svoj posao jednako sporo i tvrdoglavo kao u Dћonsovo vrijeme — nikada nije zabuљavao, ali ni dobrovoljno radio neki izvanredan posao. O Pobuni i njenim rezultatima nikada se nije izjasnio. Kada bi ga upitali je li sada, kada je Dћons otiљao, sretniji, on bi samo odgovorio: „Magarci dugo ћive. Nitko od vas nije vidio mrtva magarca”, i ostali su se morali zadovoljiti tim tajanstvenim odgovorom.

Nedjeljom se nije radilo. Doruиak je bio sat kasnije nego obiиno, a poslije se obavezno odrћavala sveиanost. Prvo se dizala zastava. Snoubol je u spremiљtu pronaљao stari zeleni stolnjak gospoрe Dћons, na kojem je bijelom bojom nacrtao kopito i rog. Zastava je zelena zbog toga, objasnio je Snoubol, љto predstavlja zelena polja Engleske, dok kopito i rog oznaиavaju buduжnost Ћivotinjske Republike koja жe nastati kada ljudska rasa konaиno bude zbaиena. Nakon dizanja zastave sve bi ћivotinje krenule u veliku suљu na opжi zbor koji su nazivali Sjednica. Tu su planirale posao za iduжi tjedan, raspravljale i donosile zakljuиke. Zakljuиke su uvijek predlagale svinje. Ostale su ћivotinje nauиile glasati, ali se nikako nisu mogle dosjetiti da same neљto predloћe. U raspravi su najaktivniji bili Snoubol i Napoleon. Ali primijeжeno je da se nikada nisu slagali: љto god je jedan od njih predloћio, morao je raиunati s tim da жe se drugi tome suprotstaviti. Иak i kad se prihvatilo neљto иemu nitko nije mogao prigovoriti — da se mala livada iza voжnjaka odvoji za ћivotinje koje viљe ne mogu raditi — nastala je burna rasprava o tome u kojoj dobi pojedina vrsta ћivotinja stjeиe pravo na oslobodenje od radnih obaveza. Sjednica je uvijek zavrљavala pjevanjem „Ћivotinje Engleske”, a poslije podne je bilo predviрeno za odmor.

Svinje su spremiљte preuredile u glavni љtab. Iz knjiga koje su pronaљle u kuжi, ovdje su svako veиe prouиavale potkivanje, tesarstvo i druge korisne stvari. Snoubol se takoрer bavio organiziranjem ћivotinja u, kako je on to nazvao, Ћivotinjske komitete. Tu je bio neumoran. Za kokoљi je osnovao Komitet za proizvodnju jaja, za krave Ligu иistih repova, Komitet za preodgajanje divljih drugova bavio se pripitomljavanjem љtakora i zeиeva, za ovce je osnovao Pokret za bjelju vunu, te joљ mnoge druge komitete, a uz to je organizirao i teиajeve za uиenje иitanja i pisanja. Sve u svemu, ti su projekti bili promaљaj. Na primjer, pokuљaj pripitomljavanja propao je na samom poиetku. Neukroжene ћivotinje nastavile su se ponaљati kao i prije, a iskoristile bi svaku velikoduљnost. Komitetu za preodgajanje pridruћila se i maиka, koja je nekoliko dana djelovala vrlo aktivno. Jednog dana vidjeli su je kako sjedi na krovu i neљto govori vrapcima koji su bili izvan njenog dohvata. Govorila im je da su sada sve ћivotinje drugovi i da se svaki vrabac koji to ћeli moћe spustiti na njenu љapu; ali vrapci su ostali na svojim mjestima. Meрutim, teиajevi za иitanje i pisanje imali su velikog uspjeha: Do jeseni se gotovo svaka ћivotinja na farmi opismenila do stanovitog stupnja. Svinje su veж znale odliиno иitati i pisati. Psi su dosta dobro nauиili иitati, ali ih nije zanimalo niљta osim Sedam zapovijedi. Koza Mjurijel иitala je neљto bolje od pasa, i ponekad je uveиe ostalima иitala iz ostataka novina koje su pronaљli na smetiљtu. Bendћamin je иitao isto tako dobro kao bilo koja svinja, ali svoju vjeљtinu nikada nije pokazivao. Koliko on zna, rekao je, ne postoji niљta љto bi vrijedilo иitati. Klover je nauиila svu abecedu, ali nije znala slagati slova u rijeиi. Bokser se nije mogao maknuti dalje od slova D. Svojim velikim kopitom nacrtao bi u praљini A, B, C, D, pa bi zabaиenih uљiju i ponekad tresuжi grivom stajao, zurio u slova i pokuљavao svim snagama da se sjeti љto dolazi poslije toga, ali nikada u tome ne bi uspio. Doduљe, nekoliko je puta nauиio E, F, G i H, ali dok bi to nauиio, uvijek bi se ispostavilo da je u meрuvremenu zaboravio A, B, C i D. Na kraju je odluиio da se zadovolji s prva иetiri slova, koja bi ispisivao jedanput ili dvaput dnevno da osvjeћi pamжenje. Moli nije htjela uиiti, izuzev љest slova koja saиinjavaju njeno ime. Od granиica bi vrlo skladno sloћila svoje ime, ukrasila ga s jednim ili dva cvijeta i љetala okolo diveжi se. Nijedna druga ћivotinja na farmi nije se mogla maknuti dalje od slova A. Takoрer se ustanovilo da gluplje ћivotinje: ovce, kokoљi i patke, nisu bile u stanju nauиiti napamet Sedam zapovijedi. Poslije duћeg razmiљljanja Snoubol je objavio da se Sedam zapovijedi mogu u biti svesti na jednu jedinu izreku, koja je glasila: „Иetiri noge dobre, dvije noge loљe.” To, reиe, sadrћava bitni princip animalizma. Tko god to paћljivo prouиi, bit жe zaљtiжen od ljudskih utjecaja. U poиetku su ptice prigovarale, jer im se иinilo da i one imaju dvije noge, ali Snoubol im je dokazao da nije tako. „Ptiиje krilo, drugovi”, rekao je, „jest organ za pokretanje, a ne za rukovanje stvarima. Zbog toga krilo valja smatrati jednakim nozi. Ono po иemu se иovjek razlikuje jest ruka, instrument kojim иini sva svoja zla.”

Ptice nisu razumjele sloћeno Snoubolovo objaљnjenje, ali su ga prihvatile, i uskoro su se sve priprostije ћivotinje dale na uиenje nove izreke. „ИETIRI NOGE DOBRE, DVIJE NOGE LOЉE” bilo je poveжim slovima ispisano na straћnjem zidu suљe iznad Sedam zapovjedi. Kad su je jednom nauиile, ovce su razvile veliku ljubav prema toj izreci i иesto bi, kada bi polijegale u polju, poиele blejati: „Иetiri noge dobre, dvije noge loљe! Иetiri noge dobre, dvije noge loљe!” i nastavile tako satima nikad se ne umorivљi.

Napoleon nije pokazivao zanimanje za Snoubolove komitete. Govorio je da je obrazovanje mladih vaћnije od svega љto se moћe uиiniti za odrasle. Ubrzo poslije kosidbe Dћesi i Blubel su se okotile i donijele na svijet devetero krupnih psiжa. Иim su prestali sisati, Napoleon ih je uzeo od majki govoreжi da жe on preuzeti odgovornost za njihov odgoj. Stavio ih je u potkrovlje do kojeg se moglo doжi jedino pomoжu ljestava iz spremiљta, i drћao ih je tamo u takvoj osamljenosti da je ostatak farme uskoro zaboravio da postoje. Tajna nestanka mlijeka uskoro se razjasnila. Svaki dan ono se mijeљalo u napoj za svinje. Rane jabuke upravo su sazrijevale i trava u voжnjaku bila je pokrivena zrelim otpalim plodovima. Ћivotinje su pretpostavljale da жe se plodovi jednako dijeliti, meрutim, jednog dana stiglo je nareрenje da se sve opalo voжe skupi i odnese u spremiљte svinjama. Neke su ћivotinje prigovarale, ali bez rezultata. U tom pitanju sve su svinje bile sloћne, иak i Snoubol i Napoleon. Poslale, su Skvilera da ostalima prenese potrebna obavjeљtenja.

„Drugovi!”, povikao je Skviler, „ne mislite, nadam se, da svinje to иine zbog sebiиnosti i povlaљtenog poloћaja? Mnoge od nas, u stvari, ne vole mlijeko i jabuke. Ni ja ih osobno ne volim. Jedini razlog zaљto ih uzimamo jest da oиuvamo naљe zdravlje. Mlijeko i jabuke (znanost je to dokazala, drugovi) sadrћe sastojke prijeko potrebne zdravlju svinja. Mi svinje smo mislioci. Upravljanje i organizacija ove Farme ovise o nama. Dan i noж bdimo nad vaљim dobrom. Radi vas pijemo mlijeko i jedemo jabuke. Znate li љto жe se dogoditi ukoliko svinje ne ispune svoju duћnost? Vratit жe se Dћons! Da, vratit жe se Dћons! Siguran sam, drugovi”, vikao je Skviler gotovo zaklinjuжi, skaиuжi s jedne strane na drugu i vrteжi repom, „siguran sam da medu vama nitko ne ћeli ponovo ovdje vidjeti Dћonsa?” Ako je postojala jedna stvar u koju su sve ћivotinje bile potpuno sigurne, to je bilo da ne ћele Dћonsov povratak. Kada im je ovaj sluиaj bio prikazan u takvom svjetlu, viљe nisu imale љto reжi. Bilo je i suviљe jasno koliko je vaћno odrћavati svinje u dobrom zdravlju. Tako su se, bez raspravljanja, sloћile da жe mlijeko i otpale jabuke (a i veжi dio jabuka koje жe sazrijeti) saиuvati za svinje.

Do kasna ljeta novosti o dogaрajima na Ћivotinjskoj farmi proљirile su se okrugom. Svakog su dana Snoubol i Napoleon slali jata golubova da ћivotinjama susjednih farmi govore o povijesti Pobune i da ih nauиe pjevati „Ћivotinje Engleske”.

Za to je vrijeme gospodin Dћons provodio dane sjedeжi u toиionici „Crveni lav” u Vilingdonu, ћaleжi se svakome tko je bio spreman sluљati ga na straљnu nepravdu koju je pretrpio od gomile niљtavnih ћivotinja koje su ga protjerale s posjeda. Drugi su farmeri uglavnom suosjeжali s njim, ali mu u prvo vrijeme nisu mnogo pomogli. U dnu srca svaki se od njih potajno pitao ne bi li mogao Dћonsovu nesreжu okrenuti u vlastitu korist. Na sreжu, vlasnici dviju susjednih farmi bili su stalno u loљim odnosima. Jedna od tih farmi, po imenu Foksvud (Foxwood), bila je velika, zapuљtena, obrasla љikarom, sa zapuљtenim paљnjacima i neurednom ћivicom. Njen vlasnik, gospodin Pilkington (Pilkington), bio je lakomislen иovjek, farmer koji je, ovisno o sezoni, veжi dio vremena provodio u lovu i ribolovu. Druga farma, po imenu Pinиfild (Pinchfield), bila je manja i bolje obraрivana. Njen je vlasnik bio gospodin Frederik (Frederick), grub i lukav иovjek, stalno upetljan u parnice i poznat po upornosti kod cjenkanja. Njih su se dvojica toliko mrzila da su se teљko sporazumijevala иak i onda kad se radilo o иuvanju njihovih vlastitih interesa.

Pa ipak bili su dobrano prestraљeni Pobunom na Ћivotinjskoj farmi i veoma zainteresovani da sprijeиe svoje ћivotinje da saznaju o njoj neљto viљe. Isprva su joj se, doduљe, podrugivali i smijali se i samoj pomisli da bi ћivotinje same upravljale Farmom. Govorili su da жe sve to biti gotovo za dva tjedna. Љirili su glasine da se ћivotinje na „Vlastelinskoj farmi” (inzistirali su na tome da je zovu „Vlastelinska farma”, jer nisu trpjeli naziv „Ћivotinjska farma”) stalno meрusobno gloћe i skapavaju od gladi. Nakon izvjesnog vremena kada je postalo oиito da ћivotinje ne skapavaju od gladi, Frederik i Pilkington promijenili su pjesmu i poиeli govoriti da na Ћivotinjskoj farmi cvjeta straљna pokvarenost. Razglasili su da su se ћivotinje odale kanibalizmu, da muиe jedna drugu usijanim gvoћрem i da su im ћene zajedniиke. Eto do иega dolazi kad se netko buni protiv zakona Prirode, govorili su Frederik i Pilkington.

Tim se priиama, meрutim, nikada nije vjerovalo do kraja. Govorkanja o divnoj farmi s koje su izbaиeni ljudi i na kojoj ћivotinje same upravljaju svojim poslovima poиela su poprimati najfantastiиnije oblike i te je godine val pobuna zahvatio иitav kraj. Bikovi koji su oduvijek bili posluљni, postali su odjednom divlji, ovce su kidale ћivicu i uniљtavale djetelinu, krave su prevrtale vedra ispod sebe, a lovaиki konji nisu preskakivali ograde, nego su zbacivali jahaиe. Љtoviљe, melodija, pa иak i rijeиi „Ћivotinje Engleske”, znale su se posvuda. Љirile su se zapanjujuжom brzinom. Kad bi иuli tu pjesmu, ljudi nisu mogli suzdrћati svoj bijes, ali su se pretvarali da pjesmu drћe pukom besmislicom. Ne moћemo razumjeti, govorili su, kako se иak i ћivotinje mogu spustiti na to da pjevaju tu glupost koja je vrijedna jedino prezira. Svaku ћivotinju koju bi uhvatili da to pjeva, izbiиevali bi na licu mjesta. Ipak, pjesma se љirila: kosovi su je fiжukali po ћivicama, golubovi gugutali po brijestovima; uvukla se иak u zveket kovaиnica i zvonjavu crkvenih zvona. A kada bi je osluљkivali, ljudi su potajno drhtali, nasluжujuжi u njoj proroиanstvo svoje skore propasti.

Poиetkom listopada, kada su ћivotinje veж poћnjele ћito i spremile ga, a dio veж i ovrљile, sletjelo je u dvoriљte Ћivotinjske farme strahovito uzbuрeno jato golubova. Dћons i njegovi nadniиari s nekolicinom ljudi s Foksvuda i Pinиfilda uspjeli su proжi kroz glavna vrata s pet zasuna i kolskim putem pribliћavali su se Farmi. Osim Dћonsa, koji je imao puљku i stupao na иelu grupe, svi ostali su bili naoruћani љtapovima. Oиito su ћeljeli ponovo preuzeti Farmu.

To se oиekivalo veж odavno i bile su izvrљene sve pripreme. za obrambene operacije bio je zaduћen Snoubol, koji je prouиio staru knjigu o ratniиkim pohodima Julija Cezara љto ju je naљao u kuжi. Brzo je izdao nareрenja i za nekoliko minuta svaka je ћivotinja bila na svom mjestu.

Dok su se ljudi pribliћavali gospodarskim zgradama, Snoubol je zapoиeo prvi napad. Svi golubovi, njih trideset i pet, nadlijetali su ljude i gaрali ih izmetinama; dok su se ljudi baktali s njima, navalile su guske, koje su se skrivale iza ћivice i oљtrim kljunovima grizle im listove nogu. Meрutim, to je bio samo blag manevarski okrљaj koji je trebao unijeti malo nereda, i ljudi su se љtapovima lako oduprli. Snoubol tada pusti u napad drugu liniju. Mjurijel, Bendћamin i sve ovce, sa Snoubolom na иelu, nasrnuli su na ljude, boli ih i udarali sa svih strana, dok se Bendћamin okrenuo i ritao svojim malim kopitima. Ali ljudi sa љtapovima i okovanim иizmama bili su ipak jaиi od njih, i iznenada, na Snoubolovo skviиanje, љto je bio znak za povlaиenje, sve se ћivotinje okrenu i kroz vrata uteknu u dvoriљte.

Ljudi su pobjedniиki i glasno likovali. Vidjeli su, kao љto su i oиekivali, svoje neprijatelje u bijegu i navaliљe na njih kako je tko stigao. To je bilo upravo ono љto je Snoubol ћelio. Kad su ljudi upali u dvoriљte, iznenada se iza njih pojaviљe tri konja, tri krave i one svinje koje su se skrivale u staji za krave, te im presjekoљe put za povlaиenje. Sada Snoubol dade znak za napad. On sam jurnu pravo na Dћonsa. Dћons vidje da mu se pribliћava, podigne puљku i opali. Meci ostave krvav trag na Snoubolovim leрima, a jedna ovca padne mrtva. Ne zaustavljajuжi se ni za tren, Snoubol se sa svojih stotinjak kila obori na Dћonsa, odbaci ga na gomilu рubreta, te Dћonsu puљka ispadne iz ruku. Ali je najstraviиnije bilo vidjeti Boksera kako se propinje na straћnje noge i udara svojim ogromnim potkovanim kopitima kao kakav pastuh. Prvi udarac pogodi konjuљara iz Foksvuda u lubanju i obori ga u blato, gdje je ostao leћati kao da je mrtav. Vidjevљi to, nekolicina ljudi baci љtapove i pokuљa pobjeжi. Zahvatila ih je panika, i u slijedeжem trenutku ћivotinje su ih veж poиele goniti uokolo dvoriљta. Bole su ih rogovima, udarale nogama, gazile i grizle. Nije bilo nijedne ћivotinje na farmi koja im se nije osveжivala na svoj naиin. Иak je i maиka s krova iznenada skoиila jednom иovjeku na rame i zarila mu pandћe u vrat na љto je ovaj strahovito zaurlao. Kada je prolaz naиas bio slobodan, ljudi su glavom bez obzira pobjegli iz dvoriљta prema glavnoj cesti. Svega pet minuta poslije napada ljudi su se sramno povlaиili istim putem kojim su i doљli; za petama im je bilo jato gusaka gaиuжi i grizuжi ih иitavo vrijeme.

Svi su pobjegli osim jednog. U dnu dvoriљta Bokser je kopitom pokuљao okrenuti konjuљara koji je potrbuљke leћao u blatu. Momak se nije micao.

„Mrtav je”, ћalosno reиe Bokser. „To nisam namjeravao uиiniti. Zaboravio sam da imam ћeljezne potkove. Tko жe mi vjerovati da to nisam uradio namjerno?”

„Bez sentimentalnosti, druћe!” poviиe Snoubol, iz иijih je rana joљ curila krv. „Rat je rat. Jedini dobar иovjek je mrtav иovjek.”

„Nisam ћelio nikoga ubiti, иak ni иovjeka”, ponovio je Bokser, a oиi su mu bile pune suza.

„Gdje je Moli?” uzviknu netko.

Zaista, nje nije bilo. Na trenutak nastala je velika uzbuna. Bojali su se da su je ljudi ranili ili иak odveli sa sobom. Meрutim, na kraju su je pronaљli sakrivenu u staji, glave zarivene u jasle. Pobjegla je иim je pukla puљka. Kada su se iz potrage za Moli ћivotinje vratile u dvoriљte ustanovile su da se konjuљar, koji je bio samo omamljen, osvijestio i da je pobjegao.

Sve su se ћivotinje sada ponovo okupile i vrlo uzbuрeno, iz svega glasa prepriиavale svoje podvige. Odmah su proslavile pobjedu. Podigle su zastavu, viљe puta otpjevale „Ћivotinje Engleske”, a onda sveиano sahranile ubijenu ovcu i na grob zasadile lovorov grm. Nad grobom je Snoubol odrћao kratak govor naglaљavajuжi da, bude li potrebno, svaka ћivotinja mora biti spremna umrijeti za Ћivotinjsku farmu.

Ћivotinje jednoglasno odluиiљe da ustanove vojno odlikovanje „Ћivotinjski heroj prvog reda”, koje odmah dodijeliљe Snoubolu i Bokseru. Bila je to bronиana medalja (u stvari, to je bio bronиan ukras za konje љto su ga pronaљle u spremiљtu) koja жe se nositi nedjeljom i praznicima. Uvele su i odlikovanje „Ћivotinjski heroj drugog reda”, koje su posmrtno dodijelile poginuloj ovci.

Dosta su raspravljale o tome kako nazvati bitku. Na kraju je nazvaљe Bitkom kod staje za krave, jer su tamo postavile zasjedu. U blatu su pronaљle puљku gospodina Dћonsa, a znale su da u kuжi ima municije. Odluиile su da puљku postave uz podnoћje jarbola za zastavu, kao artiljerijsko naoruћanje, i da iz nje pucaju dva puta godiљnje — jedanput 12. listopada, na godiљnjicu Bitke kod staje za krave, a drugi put na Ivanje, godiљnjicu Pobune.

Kako se primicala zima, Moli je postajala sve neugodnija. Svako je jutro kasnila na posao opravdavajuжi se da je zaspala, i usprkos odliиnom apetitu tuћila se na nekakve tajnovite bolove. Bjeћala je od posla izgovarajuжi se na sve moguжe naиine i odlazila na pojiliљte gdje bi se zadrћavala, luckasto promatrajuжi svoju sliku u vodi. Ali kruћile su glasine da se radi o neиem ozbiljnijem. Jednog dana, dok je Moli radosno љetala dvoriљtem, ћvaжuжi sijeno i maљuжi veselo repom, priрe joj Klover.

„Moli”, reиe, „moram te pitati neљto vrlo ozbiljno. Jutros sam te vidjela kako gledaљ preko ћivice koja dijeli Ћivotinjsku farmu od Foksvuda. Jedan nadniиar gospodina Pilkingtona stajao je s druge strane ћivice. Doduљe, ja sam stajala na priliиnoj udaljenosti, ali sam gotovo sigurna da sam vidjela da ti je neљto govorio, a ti si mu dopustila da te miluje. Љto to znaиi, Moli?”

„Nije! Nisam bila! To nije istina!” zaplaka Moli, te se poиe propinjati i kopkati tlo.

„Moli! Pogledaj mi u lice. Moћeљ li mi dati иasnu rijeи da te taj иovjek nije mazio?”

„To nije istina!” ponovi Moli, ali nije mogla pogledati Klover u lice, i slijedeжeg иasa podbrusivљi kopita odgalopira u polje.

Jedna misao prostruji Kloverinim mozgom. Ne govoreжi niљta drugima, ode do Molliene staje i kopitom razgrnu slamu. Ispod slame bila je skrivena omanja gomila љeжera u kocki i nekoliko smotuljaka vrpci razliиitih boja.

Tri dana kasnije Moli je nestala. Nekoliko tjedana nije se znalo gdje se nalazi, a onda su golubovi donijeli vijest da su je vidjeli na drugom kraju Vilingdona. Bila je upregnuta u otmjenu crveno-crnu dvokolicu koja je stajala ispred krиme. Jedan debeljko crvena lica, u kariranim jahaжim hlaиama i dokoljenicama, koji je izgledao kao krиmar, gladio ju je po njuљci i hranio љeжerom. Bila je istimarena i u grivu su joj bile upletene grimizne vrpce. Prema onome љto su rekli golubovi, izgledala je zadovoljna. Nijedna ћivotinja viљe nikada nije spomenula Moli.

Nastupio je sijeиanj, oљtar i hladan. Zemlja je otvrdnula poput ћeljeza i nije se moglo raditi u polju. U velikoj suљi odrћavali su se brojni sastanci, a svinje su planirale posao za slijedeжe godiљnje doba. Prihvaжeno je da жe svinje, koje su oиito bile pametnije od ostalih ћivotinja, odluиivati o svim pitanjima na Farmi, iako жe njihove odluke glasanjem morati odobriti veжina. Taj bi dogovor dobro funkcionirao da nije bilo neslaganja izmeрu Snoubola i Napoleona. Njih se dvojica nisu slagala ni u kojem pitanju i uћivala su da jedan drugome proturjeиe. Ako bi jedan predloћio da se viљe povrљina zasije jeиmom, drugi bi traћio da to svakako bude zob, a ako je jedan tvrdio da je to i to polje najbolje za kupus, drugi bi uvjeravao da je to polje neplodno i da tu moћe uspijevati samo korov. Svaki je imao svoje sljedbenike, a neki put su rasprave bile ћestoke. Na sjednicama Snoubol bi иesto briljantnim govorima pridobio veжinu, ali Napoleon je bio bolji u korteљiranju u pauzama. Posebno je imao uspjeha meрu ovcama. Od njega su ovce nauиile da i u sezoni i izvan nje bleje „Иetiri noge dobre, dvije noge loљe”, i иesto su time prekidale sjednicu. Primijetilo se da su vrlo иesto sa „Иetiri noge dobre, dvije noge loљe” upadale u kljuиnim trenucima Snoubolovih govora. Snoubol je bio paћljivo prouиio neke stare brojeve Farmera i uzgajivaиa stoke љto ih je naљao u kuжi i planirao je mnoge novine i poboljљanja. Uиeno je govorio o navodnjavanju polja, silosima, troski, a izradio je i sloћenu shemu kako da sve ћivotinje svoj izmet izbacuju izravno u polje, svakog dana na drugo mjesto, i tako uљtede posao oko prijevoza. Napoleon nije iznosio svoje planove, ali je mirno govorio kako Snoubolovi planovi ne vode nikuda, i иinilo se po svemu kao da иeka svoju priliku. Ali od svih njihovih raspri nijedna nije bila tako ћestoka kao ona oko vjetrenjaиe.

Na velikom paљnjaku, nedaleko od gospodarskih zgrada, nalazio se mali breћuljak koji je bio najviљa taиka na Farmi. Poљto je ispitao zemljiљte, Snoubol je tvrdio da je to pravo mjesto za vjetrenjaиu koja bi mogla pokretati dinamo i opskrbljivati Farmu elektriиnom energijom. Tako bi se osvjetljivale, a zimi i grijale staje. Elektriиna energija koristila bi se i za cirkularnu pilu, kosilicu, strojeve za rezanje repe i preradu mlijeka. Ћivotinje koje nikada prije nisu иule neљto sliиno (jer je farma bila staromodna i imala samo najprimitivnije oruрe), sluљale su zapanjeno kad je Snoubol doиaravao slike fantastiиnih strojeva koji жe obavljati njihov posao, dok жe one u miru pasti ili иitanjem i razgovorom unapredivati svoj duh.

U nekoliko tjedana Snoubol je zavrљio planove za vjetrenjaиu. Tehniиka rjeљenja potjecala su uglavnom iz tri knjige, koje su nekad pripadale gospodinu Dћonsu. Tisuжu korisnih stvari koje moћete napraviti u kuжi, Sagradi sam i Sve o elektricitetu za poиetnike. Za izraрivanje planova Snoubol je koristio staju koja je nekada sluћila kao inkubator i imala gladak drveni pod pogodan za crtanje. Knjige je drћao otvorene pomoжu kamenиiжa, papcima je stegnuo komadiж krede i uzbudeno pocikujuжi brzo se kretao amo-tamo, vukuжi liniju za linijom. Postupno su planovi prerasli u sloћen splet poluga i zupиanika koji je prekrivao preko pola poda; druge ћivotinje nisu niљta od toga razumjele, ali su crteћi na njih ostavili dubok dojam. Barem jednom dnevno sve su, dolazile da pogledaju Snoubolove crtarije. Dolazile su иak i kokoљi i patke, pazeжi da ne razgaze oznake kredom. Samo se Napoleon drћao po strani. Od samog poиetka bio je protiv vjetrenjaиe. Iznenada se pojavi da pogleda planove. Ozbiljno je љetao u krug paћljivo gledajuжi svaki detalj; zagroktao bi jedanput, dvaput, a onda odmjeravao iskosa; potom je neoиekivano digao nogu, pomokrio se na planove i bez rijeиi izaљao.

Vjetrenjaиa je napravila dubok razdor na Farmi. Snoubol nije poricao da жe izgradnja biti vrlo teћak posao. Morat жe se razbijati stijene i potom kamen ugraрivati u zidove, a bit жe potrebno napraviti krila za vjetrenjaиu, nabaviti dinamo i kablove. Snoubol nije rekao kako жe to nabaviti, ali je tvrdio da se sve to moћe rijeљiti za godinu dana. A kada sve bude gotovo, reиe, toliko жe se uљtedjeti na radnom vremenu da жe trebati raditi svega tri dana tjedno. Napoleon je, s druge strane, dokazivao da je u ovom trenutku najpotrebnije poveжati proizvodnju hrane, jer жe, ukoliko budu troљili vrijeme na vjetrenjaиu, svi pomrijeti od gladi. Ћivotinje su se podijelile u dvije stranke s parolama „Glasaj za Snoubola i trodnevni radni tjedan” i „Glasaj za Napoleona i pune jasle”. Bendћamin je bio jedina ћivotinja koja se nije pridruћila nijednoj stranci. Nije vjerovao da жe biti viљe hrane ni da жe vjetrenjaиa skratiti radno vrijeme. S vjetrenjaиom ili bez nje, rekao je, ћivot жe teжi dalje kao i do sada — znaиi, loљe.

Pored razmirica oko vjetrenjaиe, nametnulo se pitanje obrane farme. Bilo je potpuno jasno da usprkos porazu u Bitki kod staje za krave, ljudi mogu joљ odluиnije pokuљati da zauzmu farmu i vrate gospodina Dћonsa. Sada su za to imali razlog viљe jer se vijest o porazu proљirila po иitavom kraju, a ћivotinje na susjednim farmama postale su neposluљnije nego ikada. Kao i obiиno Snoubol i Napoleon nisu se slagali. Prema Napoleonovu miљljenju, ћivotinje su trebale da nabave vatreno oruћje i da nauиe njime rukovati. Prema Snoubolovu, trebalo je na susjedne farme poslati љto viљe golubova i poticati ћivotinje na pobunu. Jedan je dokazivao da жe se, ukoliko se ne budu mogli obraniti, suoиiti s porazom, a drugi je tvrdio da neжe biti ni potrebe za obranom dode li svuda do pobune. Ћivotinje su sasluљale Napoleona, a zatim Snoubola, ali se nisu mogle odluиiti tko je u pravu; zapravo su se uvijek slagale s onim koji je u datom trenutku govorio.

Konaиno je doљao i dan kada je Snoubol zavrљio svoje planove. Na sjednici slijedeжe nedjelje trebalo je glasanjem odluиiti hoжe li zapoиeti s radovima ili ne. Kad su se ћivotinje okupile u velikoj suљi, Snoubol ustade i, povremeno prekidan blejanjem ovaca, iznese razloge zbog kojih se zalaћe za izgradnju vjetrenjaиe. Onda ustade Napoleon da odgovori. Vrlo mirno reиe da je izgradnja vjetrenjaиe glupost i da on nikome ne savjetuje da glasa za nju, a nakon toga odmah je sjeo; govorio je jedva tridesetak sekundi i иinilo se da je potpuno nezainteresiran za dojam koji je ostavio. Na to Snoubol skoиi na noge i, viиuжi prema ovcama koje su ponovo poиele blejati, vatreno pozivaљe na izgradnju vjetrenjaиe. Do tada su simpatije ћivotinja bile podjednake, ali Snoubolova rjeиitost ih na tren zanese. Oduљevljeno je iznio viziju Ћivotinjske farme, kada se ћivotinje jednom oslobode najgoreg posla. Maљta mu se sada vinula mnogo dalje od elektriиne kosilice i stroja za rezanje repe. Elektricitet, reиe, moћe pokretati vrљilice, plugove, drljaиe, valjke, ћetelice i samovezaиice. Pored toga, svaka жe staja imati svoje osvjetljenje, toplu i hladnu vodu, te elektriиno grijanje. Kad je zavrљio govor nije bilo ra sumnje tko жe dobiti glasove. Ali baљ u tom trenutku ustane Napoleon, na иudan naиin, iskosa, pogleda Snoubola i, zarokжe tako kako ga joљ nikad nisu иuli.

U tom иasu zaиu se straљan laveћ i devet ogromnih pasa s mjedenim ogrlicama nahrupi u suљu. Ustremiљe se pravo na Snoubola, koji se na vrijeme izmaknu da izbjegne njihove razjapljene иeljusti. Za tren istrиa iz suљe, a oni za njim. Suviљe iznenaрene i prestraљene da bi progovorile, sve ћivotinje nahrupiљe prema izlazu da promatraju potjeru. Snoubol je grabio preko velikog paљnjaka prema cesti. Trиao je kako samo svinja moћe trиati, ali psi su mu bili za petama. Iznenada se okliznu, i иinilo se da жe ga stiжi. Ali se podiћe i potrиa brћe nego ikada. Psi mu se, meрutim, ponovo pribliћiљe. Jedan љkljocnu i иeljustima pokusavajuжi ga dohvati za rep, ali Snoubol izmaknu u pravi иas a zatim prikupi svu svoju snagu i svega nekoliko centimetara ispred gonitelja kliznu kroz rupu u ћivici da ga viљe nikad ne vide.

Ћivotinje su tiho i prestraљeno odmiljele do suљe. I psi su ubrzo dotrиali. U prvi mah nitko se nije mogao dosjetiti otkuda su se uopжe pojavila ta stvorenja, ali problem je uskoro bio rijeљen: to su bila љtenad koju je Napoleon odvojio od majke i privatno odgojio. Iako joљ nisu bili potpuno odrasli, bili su ogromni, divljeg izgleda, poput vukova. Drћali su se Napoleona. Primijeжeno je da maљu repovima na isti naиin kao љto su nekad psi mahali gospodinu Dћonsu. Napoleon se, zajedno sa psima koji su ga slijedili, popne na uzviљeni podij, s kojeg je Major svojedobno odrћao svoj govor i objavi da se od sada ukidaju Sjednice nedjeljom ujutro. One su bile potpuno suviљne, rekao je, i znaиile su samo gubitak vremena. Ubuduжe sva pitanja koja se odnose na rad na Farmi rjeљavat жe, pod njegovim predsjedanjem, specijalni komitet svinja, koji жe se sastajati zasebno a poslije drugima prenositi svoje odluke. Ћivotinje жe se ipak okupljati nedjeljom da pozdrave zastavu, otpjevaju „Ћivotinje Engleske” i prime raspored za slijedeжi tjedan; meрutim, viљe neжe biti diskusija. Usprkos љoku koji je izazvao Snoubolov progon, ћivotinje je ovo saopжenje zaprepastilo. Neke bi od njih иak protestirale, da su mogle naжi valjane razloge. Na izvjestan naиin rastuћio se i Bokser. Spustio je uљi, nekoliko puta zatresao grivom i uporno pokuљavao srediti svoje misli; ali na kraju nije znao љto bi rekao. Meрutim, neke svinje su bile prisebnije. Иetiri mlada krmka iz prvog reda, svojedobno odreрena za tovljenje, roktanjem su izrazila svoje neslaganje; sva иetiri su skoиila na noge i poиela govoriti u isto vrijeme. Ali psi oko Napoleona poиeљe odmah potmulo, prijeteжi reћati i krmci su uљutjeli i sjeli. Ovce su poиele snaћno blejati: „Иetiri noge dobre, dvije noge loљe!”, љto je po trajalo иetvrt sata i onemoguжilo svaki razgovor.

Poslije su poslali Skvilera da drugima na Farmi objasni nove prilike.

„Drugovi”, rekao je Skviler, „vjerujem da svaka prisutna ћivotinja shvaжa ћrtvu koju je uиinio drug Napoleon preuzimajuжi na sebe i ovaj zadatak. Nemojte, drugovi, misliti da je rukovoрenje uћitak. Upravo obrnuto, to je ozbiljna i teљka odgovornost. Nitko od druga Napoleona nije иvrљжi u vjeri da su sve ћivotinje jednake. On bi bio presretan da vam moћe dopustiti da sami odluиujete. Ali, ponekad biste mogli donijeti krive odluke, drugovi, i gdje biste se onda naљli? Pretpostavimo da ste odluиili slijediti Snoubola i njegove tlapnje o vjetrenjaиama — Snoubola, koji, kako to sad znamo, nije bio niљta bolji od zloиinca.”

„On se hrabro borio u Bitki kod staje za krave”, dobaci netko.

„Hrabrost nije dovoljna”, odgovori Skviler. „Odanost i posluљnost su vaћniji. A љto se tiиe Bitke kod staje za krave, vjerujem da жe doжi vrijeme kad жemo otkriti da je Snoubolova uloga u njoj umnogome precijenjena. Disciplina, drugovi, ћeljezna disciplina! To je parola dana. Samo jedan krivi korak i neprijatelj жe biti ovdje. Drugovi, valjda ne ћelite da se Dћons vrati?”

Joљ jednom na taj se argument nije moglo odgovoriti. Bilo je sigurno da ћivotinje ne ћele povratak Dћonsa; ako bi diskusije nedjeljom ujutro mogle pridonijeti njegovu povratku, onda je s njima trebalo prestati. Bokser, koji je u meрuvremenu bio porazmislio, izrazio je opжe raspoloћenje rijeиima: „Ako tako kaћe drug Napoleon, to mora biti taиno.” I od tada je svom naиelu „Radit жu viљe”, dodao i geslo „Napoleon je uvijek u pravu”.

Vrijeme se proljepљalo i poиelo je proljetno oranje. Staja u kojoj je Snoubol crtao svoje planove bila je zatvorena i pretpostavljalo se da su planovi izbrisani. Svake nedjelje, u deset sati ujutro, ћivotinje su se okupljale u velikoj suљi da prime raspored za slijedeжi tjedan. Lubanja starog Majora, sada veж gola kost, iskopana je u voжnjaku i postavljena na postolje u podnoћju jarbola za zastavu, pored puљke. Od ћivotinja se traћilo da nakon podizanja zastave, prije nego љto prijedu u suљu, odaju poиast lubanji. Viљe nisu sjedile zajedno, kao nekada. Napoleon, Skviler i krmak po imenu Minimus (Minimus), koji je imao izuzetan dar za pisanje pjesama i popijevki, sjedili su u prvom redu poviљenog podija; devetoro mladih pasa napravilo je oko njih polukrug, a iza njih su bile ostale svinje. Druge ћivotinje sjedile su nasuprot njima, u glavnom dijelu suљe. Napoleon je osornim, vojniиkim naиinom иitao raspored duћnosti za slijedeжi tjedan, i poљto bi jedanput otpjevale „Ћivotinje Engleske”, ћivotinje bi se raziљle.

Tri tjedna nakon Snoubolova izgona, ћivotinje je priliиno iznenadilo Napoleonovo obavjeљtenje da жe se vjetrenjaиa ipak graditi. Napoleon nije objasnio zaљto se predomislio, veж je samo upozorio ћivotinje da жe taj izvanredni zadatak zahtijevati vrlo naporan rad; moћda жe иak biti potrebno smanjiti obroke. Planovi su, meрutim, potpuno pripremljeni, sve do najsitnijih pojedinosti. Na njima je posljednja tri tjedna radio poseban komitet svinja. Gradnja vjetrenjaиe i razni popravci trajat жe, uz ostala potrebna poboljљanja, otprilike dvije godine. To veиe Skviler je privatno objasnio drugim ћivotinjama da Napoleon u biti nikad nije bio protiv izgradnje vjetrenjaиe. Naprotiv, upravo se on na poиetku za nju zalagao, a plan koji je Snoubol nacrtao na podu inkubatora zapravo je ukraden iz Napoleonovih biljeћaka. Vjetrenjaиa je, u stvari, bila Napoleonova zamisao. Zaљto je onda, upita netko, tako oљtro govorio protiv nje? Skviler je izgledao vrlo prepredeno. To je, reиe, bila lukavost druga Napoleona. On se samo prividno suprotstavljao vjetrenjaиi, to je jednostavno bio manevar da se otarasi Snoubola, koji je bio opasan tip i loљe utjecao na druge. Sada, kad viљe nema Snoubola, plan se moћe provesti bez njegova uplitanja. To je bilo, reиe Skviler, neљto љto se zove taktika. Mnogo puta je ponovio: „Taktika, drugovi, taktika!”, gegajuжi se u krug, vrteжi repom i veselo se smijuжi. Ћivotinje nisu taиno znale љto znaиi ta rijeи, ali Skviler je govorio tako uvjerljivo, a tri psa koja su bila s njim reћala su tako zastraљujuжe, da su prihvatile objaљnjenje bez daljnjeg ispitivanja.

Cijelu tu godinu ћivotinje su radile kao robovi. Ali u svom su poslu bile sretne, nisu zazirale ni od kakvog napora ili ћrtve, svjesne da je sve љto rade za njihovo dobro i za dobrobit onih koji жe doжi iza njih, a ne za gomilu lijenih i pokvarenih ljudskih stvorenja.

U proljeжe i ljeto radili su po љezdeset sati tjedno, a u kolovozu Napoleon je objavio da жe se raditi i nedjeljom poslije podne. Dodatni rad bio je sasvim dobrovoljan, ali svakoj ћivotinji koja se ne odazove obroci жe biti smanjeni na pola. Usprkos tome ispostavilo se da neki zadaci neжe biti izvrљeni. Ћetva je bila neљto manje uspjeљna nego proљle godine, a na dva polja nisu posadili repu jer oranje nije bilo zavrљeno na vrijeme. Moglo se predvidjeti da жe naredna zima biti vrlo teљka.

Oko vjetrenjaиe iskrsnule su nepredvidene teљkoжe. Na farmi se nalazilo bogato nalaziљte vapnenca, a u jednoj od sporednih zgrada pronaрeno je mnogo pijeska i cementa, pa je materijal za gradnju bio pri ruci. U poиetku ћivotinje nisu mogle rijeљiti problem kako razbiti stijene u komade odgovarajuжe veliиine. Izgledalo je da se to moћe uиiniti samo pijukom i ћeljeznim polugama, kojima se, meрutim, ћivotinje nisu mogle sluћiti. Tek nakon viљe tjedana uzaludnog napora nekom se javila prava ideja — iskoristiti silu teћe. Ogromne stijene, prevelike za upotrebu, leћale su na dnu kamenoloma. Ћivotinje bi ih privezale za uћe, a onda su sve zajedno, krave, konji, ovce, svaka ћivotinja koja je mogla pridrћati uћe — u kritiиnim momentima pridruћile bi se i svinje — oиajno sporo vukle stijene strminom do vrha, da bi ih potom gurnule natrag i tako razbile na manje komade. Prenoљenje razbijenih komada bilo je razmjerno jednostavno. Konji su ih odvozili teretnim kolima, ovce su nosile komad po komad; иak su se Mjurijel i Bendћamin upregli u neka stara kola i dali svoj doprinos. Do kraja ljeta skupili su dovoljno kamenja i onda je, pod nadzorom svinja, poиela gradnja.

Ali napredovalo se sporo i tegobno. Иesto je trebao иitav dan napornog i iscrpljujuжeg rada da se jedna stijena dovuиe do vrha, a ponekad se dogodilo, kada bi je gurnuli natrag, da se ipak nije razbila. Niљta se nije moglo uиiniti bez Boksera koji je imao snage kao sve druge ћivotinje zajedno. Kada bi stijena poиela kliziti nizbrdo, a s njom i ћivotinje, Bokser bi se uvijek naљao na pravom mjestu, povukao uћe i zaustavio klizanje. Svi su bili zadivljeni kada bi ga vidjeli kako se, sav usopljen, s mukom, malo-pomalo penje uz obronak, dok mu se vrhovi kopita zarivaju u tlo a velika leda prekrivaju znojem. Klover ga je ponekad upozoravala da bude oprezan i da se previљe ne napreћe, ali Bokser je nije sluљao. Njegova dva gesla „Radit жu viљe” i „Napoleon je uvijek u pravu” bila su mu dostatan odgovor na sve poteљkoжe. Dogovorio se da ga pjetliж, umjesto pola sata, budi tri иetvrt sata ranije. A u slobodnim trenucima, kojih viљe nije bilo mnogo, sam bi odlazio u kamenolom, skupljao komade; stijenja i bez iиije pomoжi vukao ih do gradiliљta vjetrenjaиe.

Usprkos napornom radu ћivotinjama tog ljeta nije bilo loљe. Ako veж nisu imale viљe hrane nego u Dћonsovo doba, nisu je imale ni manje. To, da je trebalo hraniti samo sebe a ne joљ i petero razuzdanih ljudskih stvorenja bila je tolika prednost, da je trebalo uиiniti mnogo pogreљaka da se to primjetnije osjeti. A iz raznih razloga ћivotinjske metode rada su bile efikasnije pa se uљtedjelo mnogo radnog vremena. Neki poslovi, na primjer, plijevljenje, obavljeni su s temeljitoљжu nedostiћnom ljudskim biжima. Buduжi da sada nijedna ћivotinja nije krala, nije bilo potrebno ogradom odijeliti paљnjak od oranica, иime je uљteрeno mnogo posla oko odrћavanja ћivica i prolaza. Usprkos tome, kako je ljeto odmicalo, poиele su se osjeжati razne nepredviрene nestaљice. Trebali su parafinskog ulja, иavala, uћadi, dvopeka za pse, ћeljeza za konjske potkove, a niљta od toga nije se moglo proizvesti na Farmi. Pored raznog oruрa, uskoro жe im zatrebati sjemenja i umjetnog gnojiva a, konaиno, i postrojenje za vjetrenjaиu. Nitko nije mogao zamisliti kako жe se to nabaviti.

Jedne nedjelje ujutro, kada su se ћivotinje okupile da prime raspored, Napoleon objavi da se odluиio za novu politiku. Od sada жe Ћivotinjska farma trgovati sa susjednim farmama; naravno, ne s trgovaиkim namjerama, veж jednostavno stoga da se nabave neki materijali koji su im hitno bili potrebni. Vjetrenjaиa je preиa od svega, zato je sklopio ugovore o prodaji stoga sijena i dijela ћetve ћita, a kasnije, ako ustreba, novac жe se morati nabaviti prodajom jaja, za koja je u Vilingdonu uvijek bilo interesa. Kokoљi жe, rekao je Napoleon, pozdraviti ovu ћrtvu kao svoj posebni doprinos gradnji vjetrenjaиe.

Ћivotinje su ponovo osjetile izvjesnu nelagodu. Nikada imati posla s ljudskim biжima, nikada trgovati, nikada koristiti novac — nisu li to bile neke od najranijih odluka koje su donijele na prvoj pobjedonosnoj Sjednici nakon Dћonsova progonstva? Sve su se ћivotinje sjeжale da su donijele takve odluke, ili su barem mislile da se sjeжaju. Иetiri mlada krmka, koji su protestirali kada je Napoleon ukinuo Sjednice, srameћljivo su digla glas, ali psi su ih odmah uљutkali straљnim reћanjem. Onda su, kao i obiиno, ovce poиele sa „Иetiri noge dobre, dvije noge loљe!” i tako rasprљile trenutaиnu nelagodnost. Na kraju, Napoleon podiћe nogu da ih umiri i objavi da je veж sklopio sve ugovore. Neжe biti potrebe da i jedna ћivotinja doрe u dodir s ljudima, jer to bi, jasno, bilo nepoћeljno. Namjeravao je sav teret uzeti na svoja pleжa. Stanoviti gospodin Vajmper (Whymper), biljeћnik koji ћivi u Vilingdonu, pristao je da bude posrednik izmeрu Ћivotinjske farme i vanjskog svijeta; svakog ponedjeljka ujutro on жe dolaziti na Farmu po upute. Napoleon zavrљi govor uobiиajenim poklikom „Ћivjela Ћivotinjska farma!” i, nakon љto su otpjevale „Ћivotinje Engleske”, raspusti ћivotinje.

Kasnije je Skviler obiљao Farmu i smirivao ћivotinje. Uvjerio ih je da odluka o zabrani trgovanja i upotrebe novca nikada nije bila izglasana, иak niti predloћena. To je izmiљljotina koja vjerojatno ima korijen u laћima љto ih je u poиetku љirio Snoubol. Neke ћivotinje joљ su pomalo sumnjale, ali Skviler ih lukavo zapita: „Drugovi, jeste li sigurni da tako neљto niste sanjali? Imate li ikakav dokaz o takvoj odluci? Je li ona negdje zapisana?” A buduжi da zaista nije postojalo niљta napismeno, ћivotinje su bile zadovoljne љto se radi o zabuni.

Gospodin Vajmper je, prema dogovoru, svakog ponedjeljka posjeжivao farmu. Bio je to omanji иovjek, prepredena izgleda, sa zaliscima; nije bio odveж poslovan biljeћnik, ali je bio dovoljno oљtrouman da prije ostalih shvati da жe Ћivotinjska farma trebati posrednika i da bi moglo biti korisno zastupati njene interese. Ћivotinje su s jezom promatrale njegove odlaske i dolaske i izbjegavale ga koliko god su mogle. Pa ipak, kad su vidjele kako Napoleon, na svoje иetiri noge, izdaje nareрenja Vajmperu koji je stajao na dvije noge, bile su ponosne i djelomice pomirene s novim sporazumom. Njihovi odnosi s ljudima viљe nisu bili sasvim isti kao prije. Sada, kada je poslovala uspjeљnije, ljudi nisu manje mrzili Ћivotinjsku farmu; zapravo, mrzili su je viљe nego ikada. Svi su smatrali da je neumitna sudbina Farme da prije ili kasnije propadne, a iznad svega su ћeljeli da vjetrenjaиa ne uspije. Okupljali bi se u krиmi i crtajuжi dijagrame jedan drugome dokazivali da жe se vjetrenjaиa sigurno sruљiti, a ukoliko se to kojim sluиajem i ne dogodi onda, sigurno, neжe nikad proraditi. Pa ipak, i protiv svoje volje, osjeжali su stanovito poљtovanje prema spretnosti kojom su ћivotinje vodile svoje poslove. Samim tim љto „Ћivotinjsku farmu” viљe nisu zvali „Vlastelinska farma” veж njenim pravim imenom, ljudi su dokazivali da o njoj drugaиije misle. Takoрer su prestali podrћavati Dћonsa, koji je izgubio nadu da жe povratiti Farmu i odselio se iz ovog kraja. S vanjskim svijetom Ћivotinjska farma saobraжala je jedino preko Vajmpera, ali su stalno kruћili glasovi da Napoleon namjerava sklopiti poslovni ugovor ili s gospodinom Pilkingtonom s Foksvuda ili s gospodinom Frederikom s Pinиfilda — ali, kako je zamijeжeno, nikada se istovremeno nije govorilo o obojici.

Otprilike u to vrijeme svinje su se neoиekivano preselile u Dћonsovu kuжu i tu se nastanile. Ponovo se ћivotinjama priиinilo da se sjeжaju odluke protiv toga i ponovo ih je Skviler uspio uvjeriti u suprotno. Apsolutno je potrebno, rekao je, da svinje, koje su mozgovi Farme, imaju mirno mjesto za rad. A i dostojanstvu Voрe (u posljednje vrijeme Skviler je poиeo govoriti o Napoleonu kao o „Voрi”) viљe odgovara da ћivi u kuжi nego u obiиnom svinjcu. Usprkos tome, nekim je ћivotinjama smetalo kada su иule da svinje ne samo da jedu u kuhinji i koriste salon kao sobu za odmor, veж i spavaju u krevetima. Bokser je preљao preko toga s uobiиajenim „Napoleon je uvijek u pravu”, ali je Klover, kojoj se иinilo da se sjeжa strogog pravila protiv spavanja u krevetu, otiљla u suљu i tamo pokuљala odgonetnuti Sedam zapovijedi. Buduжi da je mogla proиitati samo nekoliko pojedinaиnih slova, dovela je Mjurijel.

„Mjurijel”, reиe, „proиitaj mi Иetvrtu zapovijed. Ne stoji li u njoj da je zabranjeno spavati u krevetu?”

Mjurijel je sricala s naporom.

„Ona glasi... ‚Nijedna ћivotinja ne smije spavati u krevetu s plahtama’”, izustila je konaиno.

Zaиudo, Klover se nije sjeжala da je Иetvrta zapovijed spominjala plahte, ali ako je tako pisalo na zidu bit жe da tako i jest. A Skviler, koji se tog trenutka, u pratnji dva-tri psa, naљao u blizini, postavi иitavu stvar na pravo mjesto.

„Znaиi, drugovi, иuli ste”, reиe, „da mi svinje sada spavamo u krevetima. A zaљto ne bismo? Valjda ne smatrate da je ikada postojala odluka protiv kreveta? Krevet oznaиava mjesto za spavanje. Ako pravilno gledamo, hrpa slame u staji je krevet. Odluka je bila protiv plahti, koje su ljudski izum. Mi smo, meрutim, odstranili plahte i spavamo na gunjevima. I tako se spava vrlo udobno. Ali, s obzirom na misaoni posao koji obavljamo, mogu vam reжi, drugovi, ne udobnije nego љto nam je potrebno. Drugovi, zar nam ћelite oduzeti pravo na odmor? Zar ћelite da svoje duћnosti obavljamo premoreni? Sigurno nitko od vas ne ћeli da se Dћons vrati?”

Ћivotinje odmah potvrdiљe da to ne ћele i viљe se nije spominjalo da svinje spavaju u krevetima. Nitko nije prigovorio ni kada je objavljeno da жe svinje ustajati sat kasnije od ostalih ћivotinja.

Krajem jeseni ћivotinje su bile umorne, ali sretne. Godina je bila naporna, a nakon prodaje dijela sijena i ћita hrane nije bilo u izobilju; meрutim, vjetreиanja je bila nadoknada za sve. Bila je gotovo dopola izgradena. Nakon ћetve nastupilo je vedro i suho vrijeme; ћivotinje su radile napornije nego ikada smatrajuжi vrijednim truda da иitav dan vuku kamene blokove ako se na taj naиin zidovi mogu podiжi makar i pedalj viљe. Bokser je izlazio иak i noжu te za punog mjeseca sam radio sat, dva. U slobodnim trenucima ћivotinje bi љetale oko poludovrљene vjetrenjaиe, divile se иvrstoжi i uspravnosti njenih zidova i иudile se da su u stanju izgraditi neљto tako zadivljujuжe. Samo se stari Bendћamin nije oduљevljavao vjetrenjaиom; kao i obiиno izustio je samo ciniиnu primjedbu — da magarci dugo ћive.

Stigao je studeni a s njime i jaki jugozapadni vjetrovi. Morali su prekinuti gradnju jer je vrijeme bilo suviљe kiљovito da bi se beton mogao mijeљati. Jedne noжi oluja je bila toliko jaka da je do temelja potresla gospodarske zgrade, a s krova suљe odletjelo je nekoliko crepova. Kokoљi su se probudile i prestraљeno kokodakale jer su sve, u isto vrijeme, sanjale da se u daljini иuo pucanj puљke. Ujutro, kad su izaљle iz staja, ћivotinje su primijetile da je sruљen jarbol zastave i da je jedan brijest u dnu voжnjaka iљиupan poput travke. Tren kasnije zaиuli su se oиajni krici. Ukazao im se straљan prizor. Vjetrenjaиa je bila u ruљevinama.

Smjesta potrиaљe prema breћuljku. Napoleon, koji je obiиno mirno љetkao, trиao je na иelu. Da, sruљen do temelja, ovdje je leћao plod svih njihovih bitaka, a kamenje, koje su razbijale i teglile s toliko muke, leћalo je razbacano svuda uokolo. Nemoжne da progovore, tuћno su stajale promatrajuжi ostatke uruљenog kamenja. U toj tiљini Napoleon je obilazio mjesto katastrofe i povremeno njuљkao zemlju. Oљtro je mahao ukruжenim repom; to je bio znak napregnute duhovne aktivnosti. Iznenada zastade, kao da se odluиio.

„Drugovi”, reиe mirno, „znate li tko je za ovo odgovoran? Znate li tko je doљao noжu i sruљio naљu vjetrenjaиu? SNOUBOL!” zaurla iznenada, poput groma. „To je uиinio Snoubol! Iz иiste zlobe, ћeleжi onemoguжiti naљe planove i osvetiti se za jednoglasno progonstvo taj izdajnik je pod plaљtem noжi dopuzao ovamo i razorio naљ trud od gotovo godinu dana. Drugovi, na licu mjesta osuрujem Snoubola na smrt. Ћivotinja koja ga privede pravdi dobit жe odlikovanje ‚Ћivotinjski heroj drugog reda’ i pola vagona jabuka. Иitav vagon dobit жe onaj tko ga uhvati ћiva.”

Ћivotinje je potreslo saznanje da je Snoubol mogao uиiniti takvu podlost. Zaиuli su se gnjevni krici i sve poиeљe razmiљljati kako da ga uhvate ako se ikada vrati. Odmah zatim, malo dalje od breћuljka, u travi su otkriveni tragovi svinje. Nije ih bilo mnogo, ali su vodili prema prolazu u ћivici. Napoleon ih je pomno onjuљio i rekao da su Snoubolovi. Prema njegovom miљljenju Snoubol je vjerojatno doљao iz smjera Foksvuda.

„Nema viљe odgaрanja, drugovi”, reиe Napoleon nakon љto je ispitao tragove. Pred nama je posao. Veж danas ujutro poиet жemo ponovo graditi vjetrenjaиu i to жe potrajati иitavu zimu, i po kiљi i po suncu. Pokazat жemo tom bijednom izdajniku da ne moћe tako lako uniљtiti naљ trud. Zapamtite, drugovi, ne smijemo mijenjati naљe planove: provest жemo ih do konaиne pobjede. Naprijed drugovi! Ћivjela vjetrenjaиa! Ћivjela Ћivotinjska farma!”

Zima je bila oљtra. Poslije oluja naiрoљe susnjeћica i snijeg, pa zatim oљtar mraz koji nije popuљtao sve do kraja veljaиe. Ћivotinje su nastavile gradnju kako su najbolje mogle, znajuжi dobro da ih ostali promatraju i da bi zavidna ljudska stvorenja uћivala u svojoj pobjedi ne bude li vjetrenjaиa zavrљena na vrijeme.

Ljudi su se zlobno pretvarali da ne vjeruju da je Snoubol razorio vjetrenjaиu: govorili su da se vjetrenjaиa sruљila jer su joj zidovi bili pretanki. Ћivotinje su znale da to nije istina, ali su ipak odluиile da ovog puta zidovi umjesto pola metra budu љiroki metar, a to je znaиilo da жe trebati sakupiti mnogo viљe kamenja. Kamenolom je dugo bio zameten snijegom i nije se moglo niљta raditi. Neљto se napredovalo za suhog vremena kada je nastupio mraz, ali bio je to vrlo mukotrpan posao i ћivotinje viљe nisu imale toliko pouzdanja kao prije. Patile su od hladnoжe, a veжinom su bile i gladne. Samo Bokser i Klover nisu gubili hrabrost. Skviler je drћao odliиne govore o radosti sluћenja i dostojanstvu rada, ali su ostale ћivotinje nalazile viљe poticaja u Bokserovoj snazi i neizostavnom pokliku: „Radit жu viљe!”

U sijeиnju je ponestalo hrane. Obroci ћita drastiиno su smanjeni, ali je bilo objavljeno da жe se kao nadoknada dijeliti dodatni obroci krumpira. Meрutim, otkrilo se da se veжi dio krumpira smrzao u trapovima koji nisu bili dovoljno pokriveni. Krumpiri su postali mekani i crni, i samo je poneki bio jestiv. Ћivotinje danima nisu jele niљta osim slame i repe. Иinilo se da im prijeti skapavanje od gladi.

Postalo je od ћivotne vaћnosti sakriti te иinjenice pred vanjskim svijetom. Ohrabreni ruљenjem vjetrenjaиa, ljudi su izmiљlja li sve nove i nove laћi o Ћivotinjskoj farmi. Ponovo se poиelo priиati da ћivotinje umiru od gladi i bolesti, da se neprestano meрusobno gloћe i da su pribjegle kanibalstvu i иedomorstvu. Napoleon je bio potpuno svjestan da bi istina o situaciji s hranom mogla uroditi loљim posljedicama, pa je odluиio iskoristiti gospodina Vajmpera da proљiri suprotne vijesti. Do sada su ћivotinje imale malo ili nikakvog dodira s Vajmperom za njegovih tjednih posjeta. Sada je, meрutim, nekoliko odabranih ћivotinja, veжinom ovaca, trebalo povremeno u njegovoj prisutnosti spomenuti da su se obroci poveжali. Uz to je Napoleon naredio da se gotovo prazni sudovi za ћito, koji su se nalazili u spremiљtu, do ruba napune pijeskom, a da vrh prekrije ostatkom ћita i hrane. Naљli su neki izgovor i proveli Vajmpera kroz spremiљte dopustivљi mu da na tren vidi napunjene sudove. Uspjeli su ga obmanuti, pa je Vajmper svuda govorio da na Ћivotinjskoj farmi ne vlada oskudica hranom.

Bilo kako bilo, bliћio se kraj sijeиnja i postalo je oиito da жe biti potrebno odnekle nabaviti joљ ћita. Tih se dana Napoleon rijetko pojavljivao u javnosti; иitavo vrijeme provodio je u kuжi koju su budno иuvali oљtri psi. Kad bi se pojavio, иinio je to na osobit, sveиan naиin, иvrsto okruћen sa љestoro pasa koji su reћali иim bi se netko suviљe pribliћio. Nije se, meрutim, pojavljivao иak ni nedjeljom ujutro, veж bi izdavao nareрenja preko drugih svinja, najиeљжe Skvilera.

Jednog nedjeljnog jutra Skviler je objavio da жe se kokoљi, koje su upravo ponovo poиele nositi, morati odreжi svojih jaja. Napoleon je, preko Vajmpera, sklopio ugovor o prodaji иetiri stotine jaja tjedno. Tim novcem kupit жe dovoljno ћita i hrane da Farma izdrћi do ljeta, kada жe nastupiti povoljniji uvjeti.

Kokoљi su na to podigle straљnu graju. Doduљe, ranije su ih upozorili da жe ta ћrtva moћda biti potrebna, ali nisu vjerovale da жe se to stvarno dogoditi. Upravo su pripremale gnijezda za proljetni nasad i protestira le su da je uzimanje jaja u ovom trenutku ravno ubojstvu. Prvi put od izgona Dћonsa dogodilo se neљto љto je sliиilo na pobunu. Predvoрene s tri mlade kokice vrste „Crna Minorca”, kokoљi su napravile odluиan pokuљaj da osujete Napoleonove zahtjeve. Njihova se metoda sastojala u tome љto bi odletjele na zabatne grede i tamo snijele jaja, koja bi padala na pod i rasprsnula se. Napoleon je reagirao oљtro i nemilosrdno. Naredio je da se kokoљima ukinu obroci i objavio da жe svaka ћivotinja koja im dade i zrno ћita biti osuрena na smrt. Psi su pazili da se nareрenje provede. Kokoљi su izdrћale pet dana, a onda su se predale i vratile u svoja legla. U meрuvremenu umrlo je devet kokoљi. Sahranjene su u voжnjaku, a objavljeno je da su umrle od kokodakitisa. Vajmper nije niљta saznao o ovom sluиaju i jaja su redovno dostavljana; trgovиeva kola dolazila su jedanput tjedno da ih preuzmu i odvezu.

Иitavo to vrijeme nitko nije vidio Snoubola. Govorkalo se da se krije na jednoj od susjednih farmi, Foksvudu ili Pinиfilda. Napoleon je, meрutim, bio u neљto boljim odnosima s ostalim farmerima nego ranije. Na sreжu u dvoriљtu se nalazila gomila drvene graрe koja je tamo leћala od prije deset godina kada je bio iskrиen bukvik. Graрa je bila dobro osuљena i Vajmper je savjetovao Napoleonu da je proda. I gospodin Pilkington i gospodin Frederik bili su spremni da je kupe. Napoleon je oklijevao, ne mogavљi se odluиiti ni za jedno. Primijeжeno je da se, kad bi bio blizu sporazuma s Frederikom, govorkalo da se Snoubol krije u Foksvudu, a kad bi pregovarao s Pilkingtonom, иulo se da je u Pinиfildu.

Iznenada, u rano proljeжe, otkriveno je neљto љto je sve uznemirilo. Snoubol je noжu potajno posjeжivao Farmu! Ћivotinje su bile toliko uzbudene da su jedva mogle spavati u svojim stajama. Svake noжi, reиeno im je, on bi dolazio љuljajuжi se zaљtiжen mrakom i pravio razne nedaжe. On je krao ћito, prevrtao vedra s mlijekom, razbijao jaja, izgazio zasaрene gredice, glodao koru s voжaka. Postalo je uobiиajeno da se sve loљe љto bi se dogodilo pripiљe Snoubolu. Ako se razbio prozor ili zaиepio odvodni kanal, veж bi se naљao netko tko bi sa sigurnoљжu mogao reжi da je to uиinio Snoubol, a kada je izgubljen kljuи od spremiљta, иitava je Farma bila uvjerena da ga je Snoubol bacio u zdenac. Zaиudo, ћivotinje su u to vjerovale иak i onda kad je zametnuti kljuи bio pronaрen ispod jedne vreжe s braљnom. Krave su jednoglasno tvrdile da se Snoubol uљuljao u njihove staje i pomuzao ih u snu. Za љtakore, koji su te zime pravili neugodnosti, takoрer se govorilo da su u savezu sa Snoubolom. Napoleon je naredio da se povede temeljita istraga o Snoubolovoj djelatnosti. U pratnji svojih pasa krenuo je u paћljivo pregledavanje gospodarskih zgrada, dok su ga ostale ћivotinje slijedile na pristojnom odstojanju. Svakih nekoliko koraka Napoleon je zastajao i njuљio zemlju tragajuжi za Snoubolovim otiscima, koje, kako reиe, moћe otkriti po vonju. Njuљkao je po svim uglovima, u suљi, staji za krave, kokoљinjcima, povrtnjaku, i gotovo svagdje pronaљao Snoubolove tragove. Pnslonio bi njuљku na zemlju, nekoliko puta duboko onjuљio i zavikao straљnim glasom: „Snoubol! Bio je ovdje! Prepoznajem njegov vonj!”, a na rijeи „Snoubol” svi su psi poиeli krvoloиno zavijati i keziti oиnjake. Ћivotinje su bile krajnje prestraљene. Kao da je Snoubol imao nevidljiv utjecaj koji je proћimao zrak oko njih i prijetio im najrazliиitijim opasnostima. Uveиer ih Skviler sve okupi i s nespokojnim izrazom lica reиe da im ima saopжiti ozbiljne vijesti.

„Drugovi!”, povika poskakujuжi nervozno, „otkrili smo najstraviиniju stvar. Snoubol se prodao Frederiku, vlasniku Pinиfilda, koji joљ uvijek kuje zavjeru da nas napadne i preuzme naљu Farmu! Napad жe voditi Snoubol. Ali ima neљto joљ gore. Mislili smo da je do Snoubolove pobune doљlo zbog taљtine i ambicije. Meрutim, drugovi, bili smo u zabludi. Znate li pravi razlog? Snoubol je bio u savezu s Dћonsom od samog poиetka! Иitavo vrijeme bio je tajni Dћonsov agent. Sve je dokazano dokumentima koje je ostavio i koje smo upravo otkrili. Po mom miљljenju, drugovi, to objaљnjava mnogo toga. Nije li nam sada jasno kako je — sreжom bezuspjeљno — pokuљao da nas u Bitki kod staje za krave dovede do poraza i uniљtenja?” Ћivotinje su bile zapanjene. Takva pokvarenost daleko je nadmaљivala Snoubolovo razaranje vjetrenjaиe. Potrajalo je nekoliko minuta dok su uspjele sve shvatiti. Sjeжale su se, ili su mislile da se sjeжaju, kako je Snoubol u Bitki kod staje za krave juriљao ispred svih, kako ih je skupljao i hrabrio u svakom naletu, kako nije zastao иak ni u trenutku kada su ga Dћonsovi meci ranili u leda. Isprva je bilo pomalo teљko shvatiti kako se sve to poklapa s tvrdnjom da je bio na Dћonsovoj strani. Иak je Boksera, koji je rijetko postavljao pitanja, to zbunilo. Legao je, podvukao prednje noge ispred sebe, zatvorio oиi i s velikim naporom uspio uobliиiti svoje misli.

„Ja u to ne vjerujem”, reиe. „Snoubol se hrabro borio u Bitki kod staje za krave. Ja sam ga osobno vidio. Zar mu nismo odmah poslije Bitke dali odlikovanje ‚Ћivotinjski heroj prvog reda’?”

„Druћe, to je bila naљa pogreљka. Jer sada znamo — sve je to zapisano u tajnim dokumentima koje smo pronaљli — da nas je zapravo pokuљao namamiti u propast.”

„Ali bio je ranjen”, reиe Bokser. „Svi smo vidjeli kako okrvavljen juriљa.”

„To je bio dio dogovora”, povikne Skviler. „Dћonsovi meci samo su ga okrznuli. Da znate иitati, mogao bih vam to dokazati iz njegovih zapisa. Zavjera se sastojala u tome da u kritiиnom trenutku Snoubol da signal za uzmak i popriљte prepusti neprijatelju. Bio je vrlo blizu uspjehu, иak bih rekao, drugovi, da bi bio uspio da nije bilo naљeg herojskog Voрe, druga Napoleona. Zar se ne sjeжate, kako se, upravo u trenutku kada su Dћons i njegovi nadniиari uљli u dvoriљte, Snoubol iznenada okrenuo i poиeo bjeћati, a mnoge ћivotinje za njim! I zar se takoрer ne sjeжate da je baљ u tom trenu kada se poиela љiriti panika i kad se иinilo da je sve izgubljeno, drug Napoleon jurnuo naprijed s poklikom ‚Smrt Иovjeиanstvu!’ i zario zube u Dћonsovu nogu? Sigurno se sjeжate toga, drugovi?” uzviknuo je Skviler, рipajuжi s jedne na drugu stranu.

Kada je Skviler tako slikovito opisao taj prizor, ћivotinjama se uиinilo kao da se prisjeжaju upravo toga. U svakom sluиaju, sjetile su se da je u kritiиnom trenutku Bitke Snoubol poиeo bjeћati. Ali Bokser je joљ uvijek bio neљto zbunjen.

„Ja ne vjerujem da je Snoubol bio izdajica od samog poиetka”, reиe konaиno. „Ono љto je kasnije uиinio, to je veж neљto drugo. Ali vjerujem da je u Bitki kod staje za krave bio dobar drug.”

„Naљ Voрa, drug Napoleon”, odgovori Skviler, govoreжi vrlo polagano i odluиno, „kategoriиno je izjavio — kategoriиno, druћe — da je Snoubol bio Dћonsov agent od samog poиetka; da, иak i mnogo prije nego љto se o Pobuni uopжe razmiљljalo.”

„Ah, onda je to neљto sasvim drugo!” reиe Bokser. „Ako je tako rekao drug Napoleon, onda to mora biti taиno.”

„To je pravilan stav, druћe!” uzviknu Skviler, ali se primijetilo da je svojim malim ћmirkavim oиicama vrlo ruћno pogledao Boksera. Okrenuo se da poрe, onda zastao i znaиajno dodao: „Upozoravam svaku ћivotinju na Farmi da drћi љirom otvorene oиi. Jer imamo razloga vjerovati da se upravo u ovom иasu meрu nama prikrivaju neki od Snoubolovih tajnih agenata!”

Иetiri dana kasnije Napoleon je naredio da se predveиe sve ћivotinje okupe u dvoriљtu. Kad se sve skupiљe, iz kuжe iziрe Napoleon, noseжi svoje obje medalje (nedavno je sam sebi dodijelio odlikovanja „Ћivotinjski heroj prvog reda” i „Ћivotinjski heroj drugog reda”); oko njega je poskakivalo devet ogromnih pasa i lajalo tako da se svim ћivotinjama jeћila koћa. Tiho su se stisle na svojim mjestima i izgledale kao da unaprijed znaju da жe se dogoditi neљto straљno.

Napoleon je stajao strogo gledajuжi publiku; onda ispusti piskav glas. Tog иasa psi nahrupe naprijed, zgrabe иetiri krmka za uљi i, dok su skviиali od straha i boli, dovuku ih pred Napoleona. Krmcima su krvarile uљi; psi su osjetili krv i иinilo se da жe za nekoliko trenutaka potpuno poludjeti. Na opжe iznenaрenje, tri se baciљe na Boksera. Bokser je vidio da mu se pribliћavaju, ispruћi svoje veliko kopito, zahvati jednog psa u zraku i prikova ga na zemlju. Pas je cvilio moleжi za milost, a druga dva pobjegnu podvijenih repova. Bokser pogleda Napoleona da vidi moћe li zatuжi psa. Napoleon promijeni izraћ lica i oљtro naredi Bokseru da psa pusti, na љto Bokser podigne kopito, a prebijeni se pas pokunjeno i zavijajuжi odљulja.

Za trenutak ћagor se stiљao. Иetiri krmka иekala su drљжuжi, a krivica im je bila ispisana u svakom pokretu. Napoleon ih pozva da priznaju svoje zloиine. To su bila ona ista иetiri krmka koja su protestirala kad je Napoleon ukinuo nedjeljne Sjednice. Bez ikakvog daljnjeg poticanja priznali su da su bili u tajnoj vezi sa Snoubolom od kada je protjeran, da su suraрivali s njim u ruљenju vjetrenjaиe i da su se dogovorili da Ћivotinjsku farmu predaju gospodinu Frederiku. Dodali su da im je Snoubol privatno priznao da je godinama bio tajni Dћonsov agent. Kad su krmci zavrљili svoje priznanje, psi im odmah pregrizoљe grkljane, a Napoleon straљnim glasom zatraћi da svaka ћivotinja koja neљto krije sada to i prizna.

Tri kokoљi koje su bile kolovoрe u pokuљaju pobune zbog prodaje jaja istupile su naprijed i izjavile da im se u snu bio pojavio Snoubol i poticao ih na neposluљnost Napoleonovim odredbama. I njih zaklaљe. Onda iziрe guska i prizna da je od proљlogodiљnje ћetve skrila љest klasova ћita i noжu ih sama pojela. Ovca priznade da je mokrila u pojiliљte, a na to ju je — tako izjavi — prisilio Snoubol. Druge dvije ovce priznaљe da su ubile starog ovna, posebno vjernog Napoleonovog sljedbenika, i to tako da su ga naganjale oko krijesa kada je bio prehlaрen. Sve ih zaklaљe na licu mjesta. I tako su se reрala priznanja i pogubljenja, sve dok pred Napoleonovim nogama nije leћala gomila leљeva a zrak postao teћak od mirisa krvi koji se nije osjetio otkako su protjerale Dћonsa.

Kad se sve to zavrљilo, preostale su ћivotinje, osim svinja i pasa, otiљle zajedno. Bile su potresene i osjeжale su se jadno. Nisu znale љto je bilo straљnije — izdaja ћivotinja koje su se povezale sa Snoubolom ili okrutna odmazda kojoj su upravo prisustvovale. U stara vremena иesto je bilo takvih straљnih prizora krvoproliжa, ali svima se иinilo da je ovo mnogo straљnije jer se dogodilo meрu njima. Otkako je Dћons napustio farmu, sve do danas nijedna ћivotinja nije ubila drugu ћivotinju. Nije bio ubijen иak ni љtakor. Ћivotinje su doљle do breћuljka gdje je stajala poludovrљena vjetrenjaиa; jednoduљno su sve polijegale i priljubile se jedna uz drugu kao da se ћele zagrijati — Klover, Mjurijel, Bendћamin, krave, ovce, иitavo jato gusaka i kokoљi — zaista sve, osim maиke koja je iznenadno nestala baљ prije nego љto je Napoleon naredio da se okupe. Neko vrijeme nitko nije progovorio ni rijeиi. Samo je Bokser ostao stajati na nogama. Nemirno se vrpoljio amo-tamo, mahao svojim dugim crnim repom, a povremeno bi se oglasio kratkim, iznenadnim rzanjem. Konaиno progovori:

„Ja to ne razumijem. Nisam vjerovao da se takvo љto moћe dogoditi na naљoj Farmi. Mora biti da neљto s nama nije u redu. Rjeљenje je, kako mi se иini, da viљe radimo. Od sutra ujutro ustajat жu pun sat ranije.”

Tromim kasom otputio se prema kamenolomu. Tamo je skupio dvostruku koliиinu kamena i odvukao ga do vjetrenjaиe prije nego љto je legao na poиinak.

Ћivotinje su se bez rijeиi pripile uz Klover. S uzviљice na kojoj su leћale pruћao se љirok vidik na okolicu. Veжi dio Ћivotinjske farme nalazio se u njihovu vidokrugu — veliki paљnjak koji se sterao do glavne ceste, sjenokoљa, љikara, pojiliљte, uzorana polja na kojima je raslo gusto i zeleno mlado ћito, crveni krovovi gospodarskih zgrada i dim koji se izvijao iz dimnjaka. Bilo je jasno proljetno veиe. Vodoravne zrake sunca pozlatile su travu i procvjetalu ћivicu. Nikada se Farma nije ћivotinjama uиinila tako privlaиnom; sa stanovitim iznenaрenjem prisjetile su se da je to bila njihova vlastita farma, da je svaki kutak pripadao njima. Dok je gledala niz obronak, Kloverine se oиi napuniљe suzama. Da je mogla izreжi svoje misli, kazala bi da ovo љto sada imaju nije ono љto su ћivotinje ћeljele kad su se udruћile da se otarase ljudskog soja. Ovi prizori terora i klanja nisu ono иemu su se nadale one noжi kad ih je stari Major prvi put potakao na pobunu. Ako je imala ikakvu predodћbu o buduжnosti, bila je to slika druљtva ћivotinja osloboрenih od biиa i gladi, druљtva u kojem su svi jednaki; svatko radi prema svojim moguжnostima, a jaki zaљtiжuju slabe, kao љto je one noжi kad je govorio Major, ona svojom prednjom nogom zaљtitila jato malih paиiжa. Umjesto toga — ona nije znala zaљto — doљla su vremena u kojima se nitko ne usuрuje govoriti љto misli, kada svuda krstare divlji psi koji reћe i kada morate gledati kako vaљe drugove, nakon priznanja straљnih zloиina, razdiru na komadiжe. Klover nije pomiљljala na pobunu ili neposluљnost. Znala je da je иak i ovo mnogo bolje nego ono љto je bilo u Dћonsovo doba, i da je vaћnije sprijeиiti povratak ljudskih stvorenja. Љto god se dogodilo, ona жe ostati vjerna, dobro raditi, izvrљavati nareрenja i prihvatiti Napoleona za voрu. Pa ipak, to nije bilo ono иemu su se ona i ostale ћivotinje nadale i zbog иega su se muиile. Nisu zbog toga gradile vjetrenjaиu i suprotstavljale se Dћonsovim mecima. O tome je razmiљljala Klover, iako nije nalazila rijeиi da to izrazi.

Na kraju je, osjeжajuжi da bi to mogla biti zamjena za rijeиi koje nije mogla pronaжi, poиela pjevati „Ћivotinje Engleske”. Ostale su ћivotinje prihvatile pjesmu i otpjevale je triput za redom, ali na naиin kako je nisu pjevale nikada prije — vrlo melodiиno, ali polako i ћalobno.

Upravo su zavrљile pjevanje, kad ugledaљe kako im se pribliћava Skviler, praжen dvojicom pasa, drћeжi se kao da ima saopжiti neљto vaћno. Skviler objavi da je specijalnim ukazom druga Napoleona pjesma „Ћivotinje Engleske” ukinuta. Od sada pa ubuduжe bilo je zabranjeno pjevati je.

Ћivotinje su se zgranule.

„Zaљto?” zavapila je Mjurijel.

„Viљe nam ne treba, drugarice”, naduto reиe Skviler. „‚Ћivotinje Engleske’ bila je pjesma Pobune, a Pobuna je sada dovrљena. Popodnevno smaknuжe izdajica bilo je njen posljednji иin. Neprijatelj, vanjski i unutarnji, pobijeрen je. U ‚Ћivotinjama Engleske’ izrazili smo иeћnju za boljim druљtvom u buduжnosti, a sada je to druљtvo ostvareno. Prema tome, jasno je da ta pjesma viљe nema nikakve svrhe.”

Usprkos preplaљenosti, neke bi ћivotinje moћda protestirale, ali u tom trenu ovce su poиele svojim uobiиajenim blejanjem „Иetiri noge dobre, dvije noge loљe”, љto je potrajalo nekoliko minuta i zakljuиilo raspravu.

Tako se pjesma „Ћivotinje Engleske” viљe nije иula. U zamjenu za nju pjesnik Minimus komponirao je drugu pjesmu, koja je poиinjala:

Ћivotinjska farmo, Ћivotinjska farmo,
Nikada ti neжu nanijeti zlo!

i to se pjevalo svake nedjelje ujutro, nakon podizanja zastave. Ali ћivotinjama se иinilo da se ni rijeиi ni melodija nikako ne mogu usporediti sa „Ћivotinjama Engleske”.

Nekoliko dana kasnije, kad je strah zbog smaknuжa zamro, neke ћivotinje su se sjetile — ili su mislile da se sjeжaju — da je Љesta zapovijed glasila „Nijedna ћivotinja ne smije ubiti drugu ћivotinju”. Naravno, to nitko nije spomenuo u prisutnosti svinja i pasa, ali osjeжalo se da sadaљnja smaknuжa nisu u skladu s tim pravilom. Klover je zamolila Bendћamina da joj proиita Љestu zapovijed, a kad je Bendћamin, kao i obiиno, odbio da se mijeљa u takve stvari, dovela je u suљu Mjurijel. Mjurijel joj je proиitala Zapovijed, koja je glasila: „Nijedna ћivotinja ne smije ubiti drugu ћivotinju bez razloga”. Ne zna se kako, ali posljednje dvije rijeиi bile su nestale iz sjeжanja ћivotinja. Meрutim, sada su vidjele da zapovijed nije bila prekrљena; oиito je postojao jak razlog za ubijanje izdajica koje su bile u savezu sa Snoubolom.

Tokom te godine ћivotinje su radile joљ napornije nego prijaљnje. Bilo je strahovito naporno uz redoviti posao na Farmi ponovo graditi vjetrenjaиu dvaput debljih zidova i zavrљiti je do utanaиenog roka. Ponekad se ћivotinjama иinilo da rade viљe a ne hrane se bolje nego u Dћonsovo vrijeme. Nedjeljom ujutro, stojeжi jednom nogom na dugom spisku, Skviler bi иitao listu brojki koja je pokazivala da je proizvodnja prehrambenih artikala porasla za 200, 300 ili 500 posto, kako u kojem sluиaju. Ћivotinje nisu imale razloga da mu ne vjeruju, pogotovu љto viљe nisu jasno pamtile kakva je situacija bila prije Pobune. Svejedno, bilo je dana kada su osjeжale da bi radije imale manje brojki a viљe hrane.

Sva nareрenja sada je izdavao Skviler ili neka druga svinja. Napoleon bi se pojavio, nije ga pratila samo svita pasa, veж je sprijeda stupao i crni pjetliж, koji bi kao neka vrsta trubaиa prije nego љto Napoleon progovori glasno zakukurijekao: „Ku-kuri-kuuu!”. Иak je i u kuжi, govorilo se, Napoleon odijelio svoje prostorije od ostalih. Sam je i jeo, jedino su dva psa stajala pored njega; uvijek je jeo iz „Crown Derby”(1) servisa, koji je stajao u staklenoj vitrini u salonu. Objavljeno je da жe se svake godine na Napoleonov roрendan, kao i na ostale dvije godiљnjice, pucati iz puљke.

O Napoleonu se viљe nije govorilo jednostavno kao o „Napoleonu”. Svi su mu se obraжali na sveиan naиin, kao „naљ Voрa, drug Napoleon”, a svinje su uћivale u izmiљljanju titula — poput Otac svih ћivotinja, Uћas иovjeиanstva, Zaљtitnik ovиjeg tora, Prijatelj paиiжa, i tome sliиno. U svojim govorima Skviler bi sa suzama koje su mu curile niz obraze govorio o Napoleonovoj mudrosti, dobroti njegovog srca, dubokoj ljubavi koju je osjeжao za sve ћivotinje; posebno za nesretne ћivotinje koje, joљ u neznanju i ropstvu, ћive na drugim farmama. Uobiиajilo se da se Napoleonu pripisuje svako uspjeљno ostvarenje i svaka sretna okolnost. Иesto se moglo иuti kako jedna kokoљ govori drugoj: „Pod vodstvom naљeg Voрe, druga Napoleona, snijela sam pet jaja u љest dana”; ili bi dvije krave, uћivajuжi u vodi na pojiliљtu, znale uzviknuti: „Zahvaljujuжi voрstvu druga Napoleona, kako nam prija ova voda!” Opжe raspoloћenje na Farmi dobro je izraћeno u pjesmi nazvanoj „Drug Napoleon”, koju je sastavio Minimus, a glasila je:

Prijatelju nahoиadi!
Izvoru blaћenstva!
O kako moja duљa govori od иuvstva
Kad sretnem pogled tvoj

Smirenosti i odluиnosti spoj
Poput Sunca na nebu
Druћe Napoleon!

Ti si stvoritelj
Svega љto tvoja biжa vole,
Pun trbuh dvaput dnevno,
Svjeћa slama za poиinak;

Svaki иetveronoћac, velik ili malen,
U staji svojoj miran ima sanak,
Dok bdijeљ nad svima
Druћe Napoleon!

Kad bih imao potomka,
Prije no љto bi odrastao do krmka,
Joљ kao dojenиe
Morao bi nauиiti
Vjeran i iskren tebi biti.
Da, prvo u ћivotu uzviknuo bi on
„Druћe Napoleon!”

Napoleon je bio zadovoljan pjesmom i naredio je da se napiљe na zidu velike suљe nasuprot Sedam zapovijedi. Iznad pjesme nalazio se Napoleonov portret u profilu, koji je bijelom bojom nacrtao Skviler.

U meрuvremenu, posredstvom Vajmpera, Napoleon je stupio u zamrљene pregovore s Frederikom i Pilkingtonom. Drvena graрa joљ nije bila prodana. Frederik je bio zainteresiraniji za kupnju, ali nije ponudio odgovarajuжu cijenu. Ponovo su se obnovile glasine da Frederik i njegovi ljudi namjeravaju napasti Ћivotinjsku farmu i razoriti vjetrenjaиu koja je izazivala silnu ljubomoru. za Snoubola se znalo da se joљ uvijek krije na Pinиfildu. Sredinom ljeta ћivotinje je uznemirila vijest da su tri kokoљi priznaje da ih je Snoubol naveo na kovanje zavjere za ubojstvo Napoleona. Odmah su bile smaknute, a poduzete su nove mjere opreza za Napoleonovu sigurnost. Иetiri psa su mu noжu иuvala krevet, po jedan u svakom kutu, a mladi krmak po imenu Pinkaj (Pinkeye) dobio je zadatak da kuљa svako jelo prije njega i tako provjeri nije li otrovano.

Negdje u to vrijeme objavljeno je da je Napoleon ugovorio da graрu proda gospodinu Pilkingtonu; odluиio se i za stalan sporazum o razmjeni izvjesnih proizvoda izmeрu Ћivotinjske farme i Foksvuda. Iako su se razvijali jedino preko Vajmpera, odnosi izmeрu Napoleona i Pilkingtona postali su gotovo prijateljski. Ћivotinje nisu vjerovale Pilkingtonu, jer je bio ljudsko biжe, ali su ga u velikoj mjeri pretpostavljale gospodinu Frederiku, kojeg su se bojale i istovremeno ga mrzile. Kako je ljeto odmicalo i vjetrenjaиa bila sve bliћa zavrљetku, glasine o prijeteжem izdajniиkom napadu postajale su иeљжe. Frederik, govorilo se, namjerava s dvadeset naoruћanih ljudi napasti Farmu; veж je uspio podmititi suce i policiju, pa ako se jednom domogne dokumenata Ћivotinjske farme, oni neжe postavljati nikakva pitanja. Љtoviљe, s Pinиfilda su se proиule straљne priиe o Frederikovoj okrutnosti prema ћivotinjama. Jednog starog konja biиevao je dok nije uginuo, krave je izgladnjivao, dokrajиio je psa bacivљi ga u peж, a uveиe se zabavljao priredujuжi borbe pijetlova kojima je za ostan privezao krhotine ћileta. Kada su иule љto radi s njihovim drugovima, ћivotinjama je uzavrela krv od bijesa i ponekad bi buиno traћile da napadnu Pinиfild, izbace ljude i oslobode ћivotinje. Ali Skviler im je savjetovao da se okane naglih akcija i imaju povjerenja u strategiju druga Napoleona.

Usprkos tome raspoloћenje protiv Frederika raslo je i dalje. Jedne nedjelje ujutro Napoleon se pojavi u suљi i objasni da nikada nije pomislio da proda graрu Frederiku; smatra ispod svog dostojanstva, reиe, da posluje s takvim nitkovima. Golubovima, koje su joљ uvijek slali da љire vijesti o Pobuni, bilo je zabranjeno da lete na Foksvud i nareрeno im je da prijaљnje geslo „Smrt Иovjeиanstvu” preinaиe u „Smrt Frederiku”. Krajem ljeta otkriљe joљ jednu Snoubolovu spletku. Pљenica je bila puna korova i otkriveno je da je na jednoj od svojih noжnih posjeta Snoubol pomijeљao sjeme korova i pљenice. Gusan, koji je u toj zavjeri bio Snoubolov tajni saveznik, priznade Skvileru svoju krivicu i poиini samoubojstvo progutavљi otrovne bobe beladone. Ћivotinje su takoрer saznale da Snoubol nije nikada — kako su mnoge od njih do tad vjerovale — primio odlikovanje „Ћivotinjski heroj prvog reda”. Tu je legendu nakon Bitke kod staje za krave proљirio sam Snoubol. Ne samo da nije bio odlikovan, veж je bio i kaћnjen zbog kukaviиluka koji je ispoljio. Иuvљi to neke su ћivotinje opet pokazale izvjesnu zbunjenost, ali iskusni Skviler ih je uvjerio da ih pamжenje slabo sluћi.

Strahovitim, iscrpljujuжim naporom, jer je gotovo u isto vrijeme trebalo obaviti i ћetvu, u jesen je zavrљena vjetrenjaиa. Joљ je trebalo postaviti postrojenje, o kupovini kojeg je pregovarao Vajmper, ali zgrada je bila dovrљena. Usprkos svim poteљkoжama i neiskustvu, primitivnom oruрu, slaboj sreжi i Snoubolovoj izdaji, posao je zavrљen taиno na odreрeni dan! Izmorene ali ponosne, ћivotinje su obilazile svoje remek-djelo, koje im se иinilo ljepљim od ranije graрevine. Uostalom, zidovi su bili dvaput deblji! Ovaj put ne bi ih moglo oboriti niљta osim eksploziva! Kad su pomislile koliko su radile, kolika su razoиaranja prevladale i kakva жe ogromna razlika nastati u njihovim ћivotima kad se poиnu okretati krila vjetrenjaиe i proradi dinamo, napustio ih je umor i poиele su pobjedonosno vikati i skakati oko vjetrenjaиe. I sam Napoleon, praжen psima i pjetliжem, doљao je da pregleda zavrљen posao; иestitao je ћivotinjama na njihovom ostvarenju i objavio da жe vjetrenjaиa nositi ime Napoleonova vjetrenjaиa.

Dva dana kasnije sve su ћivotinje pozvane u suљu na izvanredan sastanak. Ostale su bez rijeиi kad im je Napoleon objavio da je graрu prodao Frederiku. Sutra жe doжi Frederikova kola i odvesti materijal. Za иitavo vrijeme prividnog prijateljstva s Pilkingtonom, Napoleon je u stvari bio u tajnom dogovoru s Frederikom.

Ћivotinje su prekinule sve odnose s Foksvudom, a Pilkingtonu su slale uvredljive poruke. Golubovima je nareрeno da izbjegavaju Pinиfild i da geslo „Smrt Frederiku” promijene u „Smrt Pilkingtonu”. Istovremeno, Napoleon je uvjerio ћivotinje da su priиe o prijeteжem napadu na Ћivotinjsku farmu potpuno neistinite, a govorkanja o Frederikovoj okrutnosti prema ћivotinjama u velikoj mjeri pretjerana. Sve te glasine vjerojatno su potjecale od Snoubola i njegovih agenata. Sada se ispostavilo da se Snoubol nije skrivao na Pinиfildu i da tamo u stvari nikada nije ni bio; ћivio je vrlo raskoљno, kako se priиalo, u Foksvudu, i proteklih godina bio je Pilkingtonov plaжenik.

Svinje su bile oduљevljene Napoleonovom lukavoљжu. Pretvarajuжi se da je u prijateljstvu s Pilkingtonom, prisilio je Frederika da povisi ponudu za 12 funti. Frederik je ћelio platiti graрu neиim љto se zove иek; to je, иini se, bio komadiж papira na kojem je bilo ispisano obeжanje za isplatu. Ali Napoleon je bio pametniji od njega. Traћio je isplatu u novиanicama od pet funti, koje su morale biti poloћene prije nego љto se graрa odveze. Frederik je odmah platio, a ta je suma upravo dostajala da se kupi postrojenje za vjetrenjaиu. U meрuvremenu graрa je bila odvezena na brzinu. Nakon toga je sazvan joљ jedan izvanredni sastanak u suљi da se pregledaju Frederikove novиanice. Blaћeno se smijeљeжi i noseжi oba odlikovanja, Napoleon se zavalio na slamnati leћaj na podiju; novac se nalazio pored njega, uredno sloћen u porculansku zdjelu koju su pronaљli u kuжi. Ћivotinje su polagano prolazile pored zdjele i svaka je gledala do mile volje. Bokser je иak onjuљio novиanice, koje su pod njegovim dahom zaљuљtale i zaleprљale.

Tri dana kasnije nastao je straљan meteћ. Vajmper je smrtno blijed puteljkom dojurio na biciklu, odbacio bicikl u dvoriљtu i utrиao ravno u kuжu. Slijedeжeg trenutka iz Napoleonovih odaja zaиuo se priguљen bijesan urlik. Poput vatre, novost se proљirila Farmom. Novиanice su bile krivotvorene! Frederik je graрu dobio badava!

Napoleon je odmah sazvao ћivotinje i straљnim glasom osudio Frederika na smrt. Kad ga uhvate, reиe, ћiva жe ga skuhati. U isti mah upozorio ih je da se nakon ovog izdajniиkog djela mogu oиekivati joљ gore stvari. Frederik i njegovi ljudi svakog trena mogu zapoиeti dugo oиekivani napad. Na prilazima Farmi postavljene su straћe. Uz to su иetiri goluba poslana u Foksvud s prijateljskom porukom, koja жe, kako su se nadale, pomoжi ponovnom uspostavljanju dobrih odnosa s Pilkingtonom.

Napad je zapoиeo veж slijedeжeg jutra. Ћivotinje su doruиkovale kad su stigli izvidaиi s vijeљжu da su Frederik i njegovi sljedbenici veж proљli kroz glavna vrata s pet zasuna. Ћivotinje smiono jurnuљe naprijed da ih doиekaju, ali ovaj put pobjeda nije bila tako laka kao u Bitki kod staje za krave. Napalo ih je petnaest ljudi s pet-љest puљaka; otvorili su vatru иim su se pribliћili na pedesetak metara. Ћivotinje se nisu mogle suprotstaviti oљtroj puљиanoj vatri i usprkos naporima Napoleona i Boksera da ih okupe, ubrzo su bile potisnute. Povukle su se u gospodarske zgrade i oprezno provirivale kroz pukotine i rupe. Иitav veliki paљnjak i vjetrenjaиa bili su u rukama neprijatelja. U jednom trenutku i sam Napoleon je izgledao izgubljen. Bez rijeиi koraиao je gore-dolje, grиevito trzajuжi ukruжenim repom. Zamiљljeno je pogledavao prema Foksvudu. Kad bi mu pomogli Pilkington i njegovi ljudi, joљ bi se moglo pobijediti. Tog иasa vratila su se иetiri goluba koje je poslao dan prije, a jedan je nosio komadiж papira od Pilkingtona. Na njemu su bile ispisane slijedeжe rijeиi: „Pravo vam budi.”

U meрuvremenu su se Frederik i njegovi ljudi zaustavili kod vjetrenjaиe. Ћivotinje su ih promatrale, a onda se zaиuo uznemireni ћagor. Dva su иovjeka odnekud izvukla ћeljeznu polugu i teћak kovaиki malj. Namjeravali su sruљiti vjetrenjaиu.

„Nemoguжe!” vikao je Napoleon. „Zidovi su preиvrsti. Ne mogu ih sruљiti ni za tjedan dana. Hrabro, drugovi!”

Bendћamin je paћljivo promatrao љto ljudi rade. Ona dvojica, buљili su maljem i polugom rupu pri dnu vjetrenjaиe. Gotovo kao da ga sve to zabavlja, Bendћamin je polagano kimnuo svojom dugom njuљkom.

„To sam i mislio”, rekao je. „Zar ne vidite љto rade? Za koji trenutak stavit жe u rupu eksploziv.”

Ћivotinje su prestraљeno иekale. Nitko se nije usudio napustiti skloniљte. Nakon nekoliko minuta ljudi su se razbjeћali na sve strane. Onda se zaиu zagluљujuжi tresak. Golubovi poletjeљe u zrak, a sve ћivotinje, osim Napoleona baciљe se na pod i pokriљe glave. Kad su ponovo ustale iznad mjesta na kojem je nekad stajala vjetrenjaиa vidjele su ogroman crni oblak. Povjetarac ga je polako rastjerivao. Vjetrenjaиa viљe nije postojala.

Taj prizor povratio je ћivotinjama hrabrost. Strah i oиaj koji su osjeжale malo prije pretvorio se u bijes zbog tog odvratnog i prezira vrijednog иina. Zaиu se glasan osvetniиki krik; ne иekajuжi nareрenja, zbiju se u bojni odred i usmjere pravo na neprijatelja. Ovog puta nisu se obazirale na ubojite metke koji su ih zasuli poput tuиe. Bila je to divlja, okrutna bitka. Ljudi su plotunima pucali, a kad su im se ћivotinje pribliћile, udarali su ih љtapovima i okovanim иizmama. Jedna krava, tri ovce i dvije guske bile su ubijene, a gotovo da nije bilo ћivotinje koja nije ranjena. Иak je i Napoleonu, koji je upravljao manevrima iz pozadine, metak otkinuo vrљak repa. Meрutim, ni ljudi nisu proљli bez povreda. Bokser je kopitima trojici razbio glavu, krava je jednog ubola rogom u trbuh; drugom su Blubel i Dћesi rastrgali hlaиe. A kad se devetoro pasa iz Napoleonove tjelesne garde iznenada, divlje lajuжi, pojavilo s boka — Napoleon ih je poslao da stranputicom iza ћivice zaobiрu ljude — napadaиe je uhvatila panika. Primijetili su da im prijeti opkoljavanje. Frederik je povikao ljudima da se povuku iz dvoriљta dok je prolaz joљ slobodan i slijedeжeg иasa neprijatelj je kukaviиki bjeћao da spasi goli ћivot. Ћivotinje su ih gonile do kraja polja i zadale im posljednje udarce dok su se provlaиili kroz bodljikavu ћivicu.

Pobijedile su, ali su bile iscrpljene i okrvavljene. Polako su љepesale prema Farmi. Pogled na mrtve drugove izvaljene u travi neke je dirnuo do suza. U tiљini prepunoj tuge zastale su kod mjesta gdje je do maloиas stajala vjetrenjaиa. Da, viљe je nije bilo; gotovo i posljednji trag njihova rada bio je izbrisan! Djelomiиno su bili razoreni иak i temelji. A u ponovnoj gradnji viљe neжe biti moguжe, kao prije, upotrijebiti razasuto kamenje. Ovog puta i ono je nestalo. Snaћna eksplozija odbacila ga je na stotine metara. Иinilo se kao da vjetrenjaиa nikad nije postojala.

Dok su se pribliћavali zgradama, u susret im je poskakujuжi, vrteжi repom i blistajuжi od zadovoljstva iziљao Skviler, koji je za vrijeme bitke na neobjaљnjiv naиin nestao. Iz pravca gospodarskih zgrada ћivotinje su zaиule sveиan pucanj iz puљke.

„Zaљto se puca?” upita Bokser.

„Da proslavimo naљu pobjedu!” zavika Skviler.

„Kakvu pobjedu?” reиe Bokser. Koljena su mu krvarila, izgubio je potkovu, raskolio kopito, a u straћnjoj nozi imao je desetak metaka.

„Kakvu pobjedu, druћe? Zar nismo prognali neprijatelja s naљeg zemljiљta — svetog zemljiљta Ћivotinjske farme?”

„Ali oni su razorili vjetrenjaиu koju smo gradili dvije godine!” „Pa љto onda? Sagradit жemo drugu. Sagradit жemo љest vjetrenjaиa ako nam se prohtije. Ne shvaжaљ, druћe, znaиenje onoga љto smo uиinili. Neprijatelj je bio okupirao ovu zemlju na kojoj se sada nalazimo. Zahvaljujuжi voрstvu druga Napoleona povratili smo svaki njen pedalj.”

„Onda smo osvojili ono љto smo imali prije”, reиe Bokser.

„U tome i jest naљa pobjeda”, odgovori Skviler.

Ћivotinje se dovukoљe do dvoriљta. Bokser je osjeжao snaћne bolove od metaka u straћnjoj nozi. Zamiљljao je kakav ga mukotrpan posao иeka kad poиnu ponovo iz temelja graditi vjetrenjaиu i veж je sam sebe hrabrio za taj zadatak. Prvi put se sjetio da mu je jedanaest godina i da njegovi snaћni miљiжi moћda viљe nisu ono љto su bili nekad.

Ali kad su ћivotinje vidjele kako se vijori zelena zastava, ponovo иule plotun iz puљke — pucalo se sveukupno sedam puta — i sluљale Napoleonov govor u kojem im je иestitao na drћanju, nakon svega toga uиinilo im se da su doista izvojevale veliku pobjedu. Sveиano su sahranile ћrtve. Bokser i Klover vukli su kola koja su posluћila kao odar, a na иelu povorke iљao je sam Napoleon. Slavile su puna dva dana. Pjevalo se, brbljalo, pucalo, a poseban dar — jedna jabuka — uruиen je svakoj ћivotinji; svaka ptica dobila je mjericu ћita, a svaki pas tri dvopeka. Objavljeno je da жe se bitka zvati Bitka kod vjetrenjaиe, te da je Napoleon uveo novo odlikovanje „Red Zelene zastave”, koje je dodijelio sebi U opжem slavlju zaboravio se nesretan sluиaj s novиanicama.

Nekoliko dana kasnije svinje su u podrumu kuжe pronaљle sanduk viskija. Kad su se uselile, nisu pregledale podrum. Te noжi iz kuжe se иulo glasno pjevanje, u kojem su, na opжe iznenaрenje, bili pomijeљani i zvuci pjesme „Ћivotinje Engleske”. Oko pola deset ћivotinje su jasno vidjele Napoleona kako se pojavio na straћnjim vratima noseжi stari pusteni љeљir gospodina Dћonsa, kako je brzo progalopirao dvoriљtem i nestao u kuжi. Ujutro se nad kuжom nadvila grobna tiљina. Nije se pojavila nijedna svinja. Bilo je gotovo devet sati kad se pojavio Skviler; hodao je polako i klonulo, oиi su mu bile umorne, rep mu je mlitavo visio i sve je govorilo da je ozbiljno bolestan. Sazvao je sve ћivotinje i rekao da ima saopжiti straљnu vest. Drug Napoleon umire!

Zaиulo se tuћno naricanje. Ispred kuжnih vrata prostrli su slamu, i ћivotinje su hodale na prstima. Suznih oиiju pitale su jedna drugu љto жe uиiniti ako im ode Voрa. Proиulo se da je Snoubol konaиno uspio Napoleonu otrovati hranu. U jedanaest sati pojavio se Skviler da izda drugo saopжenje. Kao poslednji иin na ovoj Zemlji drug Napoleon je donio sveиani ukaz: Uћivanje alkohola treba kazniti smrжu.

Do veиeri, meрutim, Napoleonu je bilo neљto bolje, a slijedeжeg jutra Skviler je mogao reжi da se Voрa oporavlja. Uveиer istog dana Napoleon je veж radio, a slijedeжeg jutra saznalo se da je poslao Vajmpera u Vilingdon da kupi neke knjiћice o varenju piva i peиenju rakije. Tjedan dana kasnije Napoleon je naredio da se preore mala livada iza voжnjaka, koju se prije namjeravalo saиuvati kao paљnjak za ћivotinje koje viљe neжe moжi raditi. Reиeno je da je ispaљa iscrpljena i da livadu treba ponovo zasijati, ali uskoro se saznalo da Napoleon tu namjerava uzgajati jeиam.

Nekako u to vrijeme desio se jedan dogaрaj koji je rijetko tko mogao razumjeti. Jedne noжi, oko dvanaest sati, u dvoriљtu se иuo buиan lom pa su ћivotinje izjurile iz staja. Bila je mjeseиina. U dnu velike suљe, kod straћnjeg zida gdje je ispisano Sedam zapovijedi, leћale su ljestve slomljene na dva dijela. Pored njih je, oљamuжen, puzao Skviler, a kraj njega su bili tenjer, kist i prevrnuta limenka s bijelom bojom. Psi su odmah oko Skvilera napravili krug i иim se mogao osoviti na noge otpratili su ga do kuжe. Nijedna ћivotinja nije mogla shvatiti љto to znaиi osim Bendћamina, koji je znaиajna izraza mahao njuљkom; izgledao je kao da sve razumije, ali ne ћeli niљta reжi.

Nekoliko dana kasnije Mjurijel je ponovo иitala Sedam zapovijedi i primijetila da su ћivotinje joљ jednu krivo zapamtile. Mislile su da Peta zapovijed glasi: „Nijedna ћivotinja ne smije piti alkohol!”, ali tu su stajale joљ dvije rijeиi koje su bile zaboravile. U stvari, ta Zapovijed je glasila: „Nijedna ћivotinja ne smije piti alkohol preko mjere.”

_____

1) Kraun Derbi (1786-1811), osnivaи fabrike za izradu predmeta od porculana, po kome su proizvodi nazvani. [nazad]

Bokser je dugo lijeиio povrijeрeno kopito. Dan nakon zavrљetka pobjedonosnog slavlja ћivotinje su poиele graditi vjetrenjaиu. Bokser nije htio uzeti ni dan odmora; smatrao je pitanjem иasti da ostali ne primijete bol koju je osjeжao. Naveиer bi nasamo prijateljici Klover priznao da ga kopito jako boli. Klover mu je njegovala ranu oblogom od trava koje je prethodno saћvakala, i nagovorila ga, zajedno s Bendћaminom, da se manje napreћe. „Konjska pluжa nisu vjeиna”, rekla mu je. Ali Bokser nije sluљao. Ima, tvrdio je, joљ samo jednu istinsku ambiciju — da prije nego љto napuni godine potrebne za mirovinu, vidi kako vjetrenjaиa napreduje.

U poиetku, kada su prvi put formulirani zakoni Ћivotinjske farme, bilo je odluиeno da konji i svinje mogu iжi u mirovinu s dvanaest godina, krave sa иetrnaest, psi s devet, ovce sa sedam, a kokoљi i guske s pet. Za sada se joљ ni jedna ћivotinja nije povukla u mirovinu, ali o tome se raspravljalo sve иeљжe. S obzirom da je malo polje pored voжnjaka veж bilo odvojeno za jeиam, sada se proиulo da жe kut velikog paљnjaka biti odijeljen ogradom i pretvoren u ispaљu za ostarjele ћivotinje. Reиeno je da жe za konje mirovina iznositi dva i pol kilograma ћita dnevno, a zimi sedam i pol kilograma sijena, k tome mrkva ili po moguжnosti jabuka na javne praznike. Bokserov dvanaesti roрendan padao je slijedeжe godine.

Meрutim, ћivjelo se teљko. Zima je bila oљtra poput prijaљnje, a hrane je bilo joљ manje. Ponovo su, osim psima i svinjarna, svima smanjeni obroci. Suviљe kruto pridrћavanje jednakosti u obrocima, objasnio je Skviler, suprotno je principima animalizma. Bez veжih poteљkoжa rastumaиio je ostalim ћivotinjama da ne postoji nestaљica hrane; ma љto se nekima priиinjalo. Trenutaиno, to je izvjesno, naљli su za potrebno da obroke prilagode situaciji (Skviler je uvijek govorio o „prilagoрavanju” a nikada o „smanjivanju”), ali u usporedbi s Dћonsovim vremenom napredak je ogroman. Brzo иitajuжi brojke, kriиavim glasom, podacima im je dokazivao da sada imaju viљe zobi, viљe sijena, viљe repe nego u Dћonsovo vrijeme; da manje rade, da je voda koju piju bolja, da ћive dulje, da preћivljuje veжi broj mladunиadi, da u njihovim stajama ima viљe slame i da manje pate od buha. Ћivotinje su vjerovale svakoj rijeиi. Istini za volju, Dћons i sve ono љto je predstavljao, gotovo im je iљиezlo iz sjeжanja. Znale su da je sadaљnji ћivot mukotrpan i oskudan, da su иesto gladne, da im je hladno i da rade kad god ne spavaju. Ali, nema sumnje da je prije bilo gore. Bile su sretne љto u to vjeruju. Pored toga, nekada su bile robovi, a sada su slobodne; i Skviler nije propustio istaknuti da je to bitna razlika.

Sada je trebalo hraniti mnogo viљe usta. U jesen su se u isto vrijeme oprasile иetiri krmaиe i donijele na svijet trideset i jedno mladunиe. Prasad su bila љarena, a s obzirom na to da je Napoleon bio jedini nerast na Farmi, moglo se pretpostaviti od koga potjeиu. Objavljeno je da жe kasnije, kada kupe opeke i drvenu graрu, u vrtu pored kuжe izgraditi uиionicu. Za sada je mlade praљиiжe poduиavao sam Napoleon u kuhinji. Vjeћbali su u vrtu, a uиili su ih da ne treba da se igraju s mladunиadi ostalih ћivotinja. Otprilike u to doba propisano je slijedeжe pravilo ponaљanja: Sretnu li se na stazi svinja i neka druga ћivotinja, potonja se mora skloniti u stranu; takoрer je odluиeno da sve svinje, bez obzira na poloћaj, nedjeljom smiju na repovima nositi zelene vrpce.

Ta godina bila je priliиno uspjeљna, ali je joљ uvijek nedostajalo novaca. Trebalo je kupiti opeke, pijesak i vapno za uиionicu, te poиeti sa љtednjom radi nabavke postrojenja za vjetrenjaиu. Tu su joљ bili troљkovi za petrolej i svijeжe, љeжer za Napoleonovu trpezu (drugim svinjama zabranio je љeжer tvrdeжi da od njega debljaju), te za sav uobiиajeni materijal: alat, иavle, uћad, ugljen, ћice, staro ћeljezo i dvopek za pse. Prodali su dio sijena i dio krumpira, a isporuka jaja poveжana je na љest stotina tjedno, pa su te godine kokoљi jedva izlegle dovoljno piliжa da se odrћe u istom broju. Nakon љto su bili smanjem u prosincu, obroci su ponovo u veljaиi umanjeni, a u stajama je zabranjena upotreba svjetiljki da bi se uљtedio petrolej. Meрutim, svinjama je, po svemu sudeжi, bilo priliиno dobro; one su zaista dobivale na teћini. Jednog poslijepodneva potkraj veljaиe dvoriљtem se љirio zanosan i bogat miris kakav ћivotinje nikada prije nisu osjetile. Miris je budio ћelju za jelom. Dolazio je iz male pivovare koja se nalazila iza kuhinje i koju su prestali upotrebljavati joљ u Dћonsovo doba. Netko reиe da je to miris kuhanog jeиma. Ћivotinje su glasno njuљkale po zraku i pitale se ne sprema li se to za veиeru topla kaљa. Ali se topla kaљa nije pojavila, a slijedeжe je nedjelje objavljeno da жe od sada sav jeиam biti rezerviran za svinje. Polje iza voжnjaka veж je bilo zasijano jeиmom. Uskoro se proиulo da svaka svinja dnevno dobiva kriglu piva, a sam Napoleon dvije litre koje mu se serviraju u „Kraun Derbi” zdjeli za juhu.

Ako je i bilo tegoba koje je trebalo izdrћati, utjeљno je djelovala иinjenica љto je sadaљnji ћivot bio dostojanstveniji od prijaљnjeg. Bilo je viљe pjesama, viљe govora, viљe povorki. Napoleon je naredio da se jednom tjedno moraju odrћavati takozvane Spontane manifestacije, na kojima жe se slaviti bitke i pobjede Ћivotinjske farme. U odreрeno vrijeme ћivotinje bi napustile posao i u vojnoj formaciji stupale Farmom; na иelu su bile svinje, iza njih su iљli konji, zatim krave, a na kraju perad. Psi su bili boиna zaљtitnica povorke, a ispred svih stupao je Napoleonov crni pjetliж. Bokser i Klover u toj su prilici zajedno nosili zeleni transparent na kojem su bili potkova i rog, te natpis „Ћivio drug Napoleon!”.

Zatim su se recitirale pjesme napisane u Napoleonovu иast, a Skviler bi u svom govoru iznosio detalje o najnovijem poveжanju proizvodnje hrane. Povremeno, u sveиanim trenucima, pucalo se iz puљke. Spontanim demonstracijama ovce su bile najprivrћenije, i, ako bi netko protestirao da se gubi vrijeme i stoji na hladnoжi (a to bi se ponekad dogodilo kad svinje ili psi nisu bili u blizini), ovce bi ga odmah uљutkale blejanjem „Иetiri noge dobre, dvije noge loљe!” Ali, ћivotinje su uglavnom uћivale u tim proslavama. Smatrale su utjeљnim љto se, nakon svega, podsjeжaju da su zaista svoji vlastiti gospodari i da rade za sebe. Tako su, zahvaljujuжi pjesmama, povorci, Skvilerovim brojkama, pucanju puљke, kukurijekanju pjetliжa i vijorenju zastave, bar na neko vrijeme mogle zaboraviti na prazne ћeluce.

U travnju je Ћivotinjska farma proglaљena Republikom, pa je trebalo izabrati predsjednika. Postojao je samo jedan kandidat — Napoleon — koji je izabran jednoglasno. Istog je dana objavljeno da su otkriveni novi dokumenti o Snoubolovoj suradnji s Dћonsom. Sada se pokazalo da Snoubol nije samo pokuљao pomoжu ratnog lukavstva izgubiti Bitku kod staje za krave, kako su to ћivotinje prije mislile, veж da se otvoreno borio na Dћonsovoj strani. Zapravo je on bio stvarni voрa ljudskih snaga, on ih je poveo u bitku s poklikom „Ћivjelo Иovjeиanstvo”. Rane na Snoubolovim leрima, kojih su se neke ћivotinje joљ sjeжale, potjecale su od Napoleonovih zuba.

Sredinom ljeta, nakon viљegodiљnjeg odsustva, na Farmi se iznenada ponovo pojavio gavran Mojsije. Uopжe se nije promijenio; joљ uvijek nije radio i priиao je o Slatkoj Gori na isti naиin. Spustio bi se na panj, zaleprљao crnim krilima i satima priиao svakome tko ga je htio sluљati. „Tamo gore, drugovi”, rekao bi sveиano, pokazujuжi velikim kljunom prema nebu, „tamo gore, upravo s druge strane ovog tamnog oblaka љto ga vidite — tamo leћi Slatka Gora, sretna zemlja u kojoj жemo se mi, jadne ћivotinje, zauvijek odmarati od naљih napora.” Иak je tvrdio da je jednom digavљi se u veliku visinu, bio tamo i vidio vjeиna polja djeteline, lanenu kominu i kocke љeжera kako rastu po ћivicama. Mnoge ћivotinje su mu povjerovale. Njihov sadaљnji ћivot, razmiљljale su, tegoban je i oskudan; nije li poљteno i pravedno da negdje drugdje postoji bolji svijet? Bilo je meрutim teљko odgonetnuti kakav je odnos svinja prema Mojsiju. Sve su doduљe prezrivo izjavljivale da su njegove priиe o Slatkoj Gori laћ, ali su mu dopustile da ostane na Farmi, da ne radi niљta, i иak odobrile da dobiva иaљu piva dnevno.

Nakon љto mu je zacijelilo kopito, Bokser je radio viљe nego ikada. Zaista, te su godine sve ћivotinje radile kao robovi. Uz redoviti posao na Farmi i ponovnu gradnju vjetrenjaиe, tu je joљ bila i uиionica za mlade svinje, koju su poиele graditi u oћujku. Ponekad je bilo teљko izdrћati duge иasove s nedovoljno hrane, ali Bokser nikada nije uzmaknuo. Iz onoga љto je govorio ili kako je radio nije se moglo naslutiti da viљe nije jak kao nekada. Jedino mu se izgled malo promijenio; dlaka mu viљe nije bila sjajna kao ranije, a velika bedra kao da su se smanjila. Ostali su govorili: „Bokser жe se oporaviti u proljeжe, kad zazeleni”; ali doљlo je i proljeжe, a Bokser se nije popunio. Kada bi na strmini koja je vodila na vrh kamenoloma pod teretom neke velike stijene napeo miљiжe, иinilo se da ga na nogama joљ jedino odrћava upornost. Vidjelo se da mu u tim trenucima usne izgovaraju rijeиi „radit жu viљe”, ali glas se nije иuo. Klover i Bendћamin ponovo su ga upozorili da pripazi na zdravlje, ali Bokser se nije na to osvrtao. Pribliћavao se njegov dvanaesti roрendan. Nije se brinuo љto жe se dogoditi; jedino je ћelio skupiti dovoljnu zalihu kamenja prije nego љto ode u mirovinu.

Kasno jedne ljetne veиeri na Farmi se iznenada poиelo љuљkati da se Bokseru neљto dogodilo. Otiљao je sam da odvuиe tovar kamenja do vjetrenjaиe. Odmah se pokazalo da su glasine zaista bile taиne. Nekoliko minuta kasnije doletjela su dva goluba s vijeљжu: „Bokser je pao! Leћi na boku i ne moћe se diжi!”

Ћivotinje su potrиale do breћuljka na kojem se nalazila vjetrenjaиa. Tamo je, izmeрu ruda od kola, leћao Bokser: vrat mu se zaglavio tako da иak nije mogao podiжi glavu. Oиi su mu bile staklenaste, a bedra sva u znoju. Iz usta mu je tekao tanak mlaz krvi. Klover kleknu pored njega.

„Bokser!”, zavika, „kako ti je?”

„To su pluжa”, reиe Bokser slabim glasom. „Nije vaћno. Mislim da жete moжi zavrљiti vjetrenjaиu bez mene. Skupljena je povelika zaliha kamenja. Ionako sam trebao raditi joљ samo mjesec dana. Iskreno da ti kaћem, jedva sam иekao mirovinu. Buduжi da je i Bendћamin ostario, moћda жe mu dopustiti da se povuиe zajedno sa mnom i pravi mi druљtvo.”

„Moramo odmah dovesti pomoж”, kaza Klover. „Neka netko otrиi i kaћe Skvileru љto se dogodilo...”

Ћivotinje odmah potrиaљe da obavijeste Skvilera o novosti. Ostali su samo Klover i Bendћamin, koji je legao pored Boksera i bez rijeиi mu svojim dugim repom rastjerivao muhe. Otprilike nakon иetvrt sata pojavio se Skviler pun suosjeжanja i razumijevanja. Reиe da je drug Napoleon s najdubljom tugom primio vijest o nesreжi jednog od najodanijih radnika na Farmi i da se veж dogovara o slanju Boksera na lijeиenje u bolnicu u Vilingdonu. Иuvљi to, ћivotinje su osjeжale malu nelagodnost. Osim Moli i Snoubola nijedna druga ћivotinja nikada nije napustila Farmu i nije im bila draga pomisao da жe se njihov bolesni drug naжi u rukama ljudskih stvorenja. Meрutim, Skviler ih je lako uvjerio da veterinar iz Vilingdona moћe bolje izlijeиiti Boksera nego bilo tko na Farmi. Nakon pola sata, kada se malo oporavio, Bokser se teљkom mukom digao na noge i odvukao do svoje staje, gdje su mu Klover i Bendћamin priredili udoban leћaj od slame.

Slijedeжa dva dana Bokser je ostao u staji. Svinje su mu poslale veliku bocu lijeka ruћiиaste boje koji su pronaљle u kupaonici, a Klover je pazila da ga uzima dva puta dnevno poslije jela. Uveиe je legla pored njega i dok je Bendћamin rastjerivao muhe, oni su razgovarali. Bokser je tvrdio da mu nije ћao љto se to dogodilo. Ako se dobro oporavi, moжi жe poћivjeti joљ tri godine. Nadao se provesti mirne dane u kutu velikog paљnjaka; bilo bi mu to prvi put u ћivotu da ima slobodnog vremena za uиenje i razvijanje duha. Reиe da ostatak ћivota namjerava posvetiti uиenju preostala dvadeset i dva slova abecede.

Meрutim, Bendћamin i Klover mogli su biti pored Boksera jedino nakon zavrљenog posla. Jednog dana u podne pojavila su se natkrivena kola da odvezu Boksera. Sve su ћivotinje radile — plijevile su repu pod nadzorom jedne svinje — i ostadoљe zapanjene ugledavљi Bendћamina kako galopira od gospodarskih zgrada i reve iz sveg glasa. Bilo je to prvi put da je netko vidio Bendћamina uzbudena — zaista, prvi put se dogodilo da netko vidi kako Bendћamin galopira. „Brzo, brzo!”, vikao je. „Doрite odmah! Odvode Boksera!” Ne иekajuжi da im svinje to dopuste, ћivotinje ostaviљe posao i potrиaљe prema gospodarskim zgradama. Uistinu, u dvoriљtu su stajala velika, zatvorena kola u koja su bila upregnuta dva konja. Kola su sa strane imala nekakav natpis, a sprijeda je u njima sjedio иovjek lukava izgleda s nisko nabijenim pustenim љeљirom. Bokserov leћaj u staji bio je prazan.

Ћivotinje su se okupile oko kola. „Zbogom, Bokseru!”, vikale su u zboru, „zbogom!”

„Budale! Budale!”, zaurla Bendћamin, propinjuжi se i topжuжi svojim malim kopitima po tlu. „Budale! zar ne vidite љto piљe na ovim kolima?”

Ћivotinje su na trenutak zastale, a onda se umirile. Mjurijel poиe sricati rijeиi. Ali Bendћamin je gurnu u stranu i usred grobne tiљine proиita:

„‚Alfred Simons (Alfred Simmonds), ћivoder. Klaonica konja. Proizvoрaи tutkala, Vilingdon. Trgovac koћom i koљtanim braљnom.’ Shvaжate li љto to znaиi? Boksera odvode ћivoderu!”

Krik uћasa prolomi se iz grla svih ћivotinja. Uto иovjek oљinu biиem svoje konje i kola krenuљe iz dvoriљta laganim kasom; za njima poрoљe sve ћivotinje, vapijuжi iz sveg glasa. Klover napregne svoje velike udove i poиne galopirati. „Bokser!”, vikala je, „Bokser! Bokser! Bokser!” Kao da je иuo galamu izvana, na malom prozorиiжu straћnjeg dijela kola pojavi se Bokserova glava s bijelom prugom.

„Bokser”, vikala je Klover uћasnutim glasom. „Bokser! Iziрi! Iziрi brzo! Odvode te u smrt!”

Sve su ћivotinje poиele zaklinjati: „Iziрi, Bokser, iziрi!” Ali kola su veж jurila i udaljavala se. Nije bilo sigurno je li Bokser razumio љto mu je Klover dovikivala. Ali, trenutak kasnije glava mu je nestala s prozorиiжa, a iz kola se zaиulo snaћno udaranje kopita. Pokuљavao se probiti napolje. Bilo je dana kada bi nekoliko udaraca Bokserovih kopita raznijelo ovakva kola u iverje. Ali avaj, snaga ga je napustila; zvuk kopita postajao je sve slabiji a onda posve nestade. U oиajanju ћivotinje poиeљe pozivati konje koji su vukli kola da stanu. „Drugovi, drugovi!” zapomagale su. „Ne odvodite svog brata u smrt!” Ali glupe beљtije, isuviљe neuke da bi shvatile љto se dogaрa, samo su strignule uљima i ubrzale kas. Bokserova glava viљe se nije pojavila na prozorиiжu. Netko se prekasno sjetio da potrиi naprijed i zatvori glavna vrata s pet zasuna. Slijedeжeg trena kola su proљla kroz kapiju i brzo nestala niz cestu. Boksera viљe nikada nisu vidjele.

Tri dana kasnije objavljeno je da je umro u bolnici u Vilingdonu, usprkos svoj njezi koja se moћe pruћiti jednom konju. Vijest je saopжio Skviler. Prisustvovao je, reиe, posljednjim Bokserovim иasovima.

„Bio je to najpotresniji prizor koji sam ikada vidio”, zapoиeo je Skviler, podigavљi nogu da obriљe suzu. „Bio sam uz njegovo uzglavlje do poslednjeg иasa. Na kraju, gotovo preslab da govori, љaptao mi je na uho da je tuћan jedino stoga љto odlazi prije negoli je vjetrenjaиa zavrљena. ‚Naprijed, drugovi’, љaptao je. ‚Naprijed u ime Pobune. Ћivjela Ћivotinjska farma! Ћivio drug Napoleon! Napoleon je uvijek u pravu.’ To su bile njegove posljednje rijeиi, drugovi.”

Ovdje se Skvilerovo drћanje odjednom promijenilo. za trenutak je zaљutio, a prije nego љto je nastavio, svojim malim oиicama sumnjiиavo je prostrijelio sve prisutne.

Saznao je, reиe, da su povodom Bokserova odlaska farmom kruћile glupe i podmukle glasine. Neke su ћivotinje primijetile da je na kolima koja su odvezla Boksera bio natpis „Klaonica konja” i brzopleto zakljuиile da je poslan ћivoderu. Gotovo je nevjerojatno, reиe Skviler, da ijedna ћivotinja moћe biti toliko glupa. Sigurno, urlao je zgraћajuжi se, vrteжi repom i poskakujuжi s jedne noge na drugu, sigurno poznaju voljenog Voрu, druga Napoleona u boljem svjetlu? Objaљnjenje je doista vrlo jednostavno. Kola su prethodno pripadala ћivoderu, a onda ih je kupio veterinar koji joљ nije premazao stari natpis. Tako je doљlo do te pogreљke.

Kad su to иule, ћivotinjama je odlaknulo. A kad je Skviler nastavio sa ћivopisnim opisivanjem pojedinosti o Bokserovoj samrtnoj postelji, zadivljujuжoj paћnji kojim je bio okruћen i skupim lijekovima koje je Napoleon platio ne razmiљljajuжi o njihovoj cijeni, nestala je i posljednja trunka sumnje, a tuga koju su osjeжale zbog smrti svog prijatelja bila je ublaћena miљlju da je barem umro sretan.

Na sastanku slijedeжe nedjelje pojavio se sam Napoleon i odrћao kratak govor u Bokserovu иast. Nije bilo moguжe, reиe, prenijeti posmrtne ostatke njihovog oplakivanog prijatelja i pokopati ih na Farmi, ali on je naredio da se od lovora koji je rastao u vrtu napravi velik vijenac i poљalje na Bokserov grob. Za nekoliko dana svinje su namjeravale odrћati karmine Bokseru u poиast. Napoleon je zavrљio govor podsjetajuжi na dvije omiljene Bokserove izreke: „Radit жu viљe” i „Drug Napoleon je uvijek u pravu” — izreke, reиe, koje bi svaka ћivotinja trebala usvojiti kao vlastite.

Na dan odreрen za karmine iz Vilingdona su doљla trgovиeva kola i svinjama je uruиen velik drven sanduk. Farma se tu noж orila od glasnog pjevanja, nakon иega je slijedilo neљto nalik na ћestoku svaрu, a sve se zavrљilo glasnim razbijanjem stakla. U kuжi se nitko nije pomakao prije podneva slijedeжeg dana, a na Farmi se priиalo da su svinje odnekuda nabavile novac i kupile joљ jedan sanduk viskija.

Proљle su godine. Godiљnja doba su dolazila i odlazila, a s njima i kratki ћivoti ћivotinja. Doљlo je vrijeme kada se osim Klover, Bendћamina, gavrana Mojsija i izvjesnog broja svinja viљe nitko nije sjeжao starih dana prije Pobune.

Mjurijel je bila mrtva; isto tako Blubel, Dћesi i Pinиer. Dћons je takoрer bio mrtav — umro je u nekom ljeиiliљtu za alkoholiиare na drugom kraju zemlje. Snoubola su zaboravili. I Boksera su zaboravili svi osim onih koji su ga poznavali. Klover je sada bila stara krupna kobila ukoиenih zglobova i sklona kataru oиiju. Pred dvije godine napunila je dob potrebnu za mirovinu, ali u stvari nijedna se ћivotinja nikada nije povukla. Priиanja o odvajanju ugla velikog paљnjaka za ostarjele ћivotinje odavno su prestala. Napoleon je bio zreo nerast od preko tri stotine funti. Skviler je bio tako debeo da su mu se oиi jedva vidjele. Jedino je stari Bendћamin izgledao kao uvijek, samo mu je njuљka osijedjela, a nakon Bokserove smrti bio je љutljiviji i mrzovoljniji nego ikada.

Tada je na Farmi bilo mnogo viљe ћivotinja, iako prirast nije bio toliki koliki se oиekivao prijaљnjih godina. Novim generacijama ћivotinja Pobuna je bila samo nejasna tradicija prenoљena usmenom predajom, a druge, koje su bile kupljene, prije svog dolaska na Farmu nikada nisu иule za tako neљto. Uz Klover na Farmi su bila joљ tri konja. To su bile dobre i snaћne ћivotinje, vrijedni radnici i dobri drugovi, ali vrlo glupi. Nijedan od njih nije mogao nauиiti abecedu dalje od slova B. Prihvatili su sve љto im je reиeno o Pobuni i principima animalizma, osobito ono љto im je govorila Klover, koju su poљtovali gotovo kao djeca majku; ali, bilo je sporno da su iљta od animalizma razumjeli.

Farma je sada bila naprednija i bolje organizirana; иak je i proљirena s dva polja kupljena od gospodina Pilkingtona. Vjetrenjaиa je bila uspjeљno zavrљena; ћivotinje su kupile vrљilicu i kosilicu te izgradile razne nove gospodarske zgrade. Vajmper je kupio lake jednopreћne dvokolice. Na kraju, dovrљena vjetrenjaиa nije bila upotrijebljena za proizvodnju elektriиne energije, veж su je koristili za mljevenje ћita, љto je donosilo lijep novиani dobitak. Ћivotinje su naporno radile na izgradnji joљ jedne vjetrenjaиe; kada bude zavrљena, reиeno je, u nju жe postaviti dinamo. Ali o obilju o kojem je nekoж Snoubol uиio ћivotinje da sanjaju — o stajama s elektriиnim osvjetljenjem, toplom i hladnom vodom, te o trodnevnom radnom tjednu — viљe se nije govorilo. Napoleon je takve ideje proglasio suprotnim duhu animalizma. Najistinskija sreжa, govorio je, nalazi se u napornom radu i umjerenom ћivotu.

Иinilo se kao da Farma postaje sve bogatija, ali to se nije moglo reжi i za ћivotinje, osim, naravno, za svinje i pse. Moћda je to djelimice bilo zbog velikog broja svinja i pasa. Ne bi se moglo reжi da oni, na svoj naиin, nisu radili. Skviler je neumorno objaљnjavao kako je beskrajno mnogo posla oko nadgledanja i organiziranja Farme. Veжina tog posla bila je takve prirode da ga ostale ћivotinje, zbog svoje neukosti, nisu mogle razumjeti. Na primjer, Skviler im je govorio da svinje svaki dan potroљe mnogo vremena oko tajanstvenih stvari zvanih „fascikli”, „izvjeљtaji”, „zapisnici” i „predstavke”. To su bili veliki arci papira koje je trebalo pomno ispisati, a иim bi ih ispunili bacali su ih u peж. Taj je posao od najveжe vaћnosti za dobrobit Farme, dokazivao je Skviler. Meрutim, ni svinje ni psi svojim radom nisu proizvodili hranu, a bilo ih je mnogo i apetit im je uvijek bio izvrstan.

Љto se tiиe ostalih ћivotinja za njih je, koliko pamte, ћivot oduvijek bio isti. Uglavnom su bile gladne, spavale su na slami, pile iz pojiliљta, radile u polju: zimi su patile od hladnoжe, ljeti od muha. Ponekad bi starije meрu njima napregle svoje mutno sjeжanje i pokuљale ustanoviti da li je u ranim danima Pobune, neposredno nakon izgona Dћonsa, bilo bolje ili loљije nego sada. Nisu se mogle sjetiti. Nije bilo niиega s иime bi mogle usporediti svoj sadaљnji poloћaj: jedino su se mogle osloniti na Skvilerove brojke koje su nepobitno dokazivale da sve ide nabolje. Zakljuиile su da je problem nerjeљiv; u svakom sluиaju, za razmiљljanje o takvim stvarima sada su imale malo vremena. Samo je Bendћamin tvrdio da se sjeжa svake pojedinosti svog dugog ћivota i da zna da ћivot nikada nije bio niti uopжe moћe biti mnogo bolji ili mnogo gori — glad, patnja i razoиaranje, govorio je, nepromjenljiv su zakon ћivota.

Ћivotinje se, meрutim, nisu prestale nadati. Љtoviљe, nikada ni za tren nisu izgubile osjeжaj иasti i povlaљtenosti љto pripadaju Ћivotinjskoj farmi. Joљ uvijek su bili jedina Farma u cijelom okrugu — u иitavoj Engleskoj! — koju su posjedovale i nadzirale ћivotinje. Tome se nikada nije prestala diviti nijedna od njih, иak ni najmlaрe ili pridoљlice kupljene s farmi udaljenih desetak ili dvadesetak kilometara. Kada su иule kako puca puљka, vidjele kako leprљa zelena zastava na jarbolu, njihova srca bi se nadimala od neuniљtiva ponosa, a razgovor bi uvijek skrenuo na stare herojske dane, Dћonsovo progonstvo, pisanje Sedam zapovijedi i velike bitke u kojima su poraћeni dvonoћni osvajaиi. Nisu zaboravile nijedan od starih snova. Joљ se vjerovalo u Republiku Ћivotinja koju je predvidio stari Major, kada zelenim poljima Engleske viљe neжe gaziti ljudska noga. Taj dan жe doжi; to moћe biti uskoro, to moћda neжe biti za njihova ћivota, ali жe jednom ipak doжi. Иak su tu i tamo potajno pjevuљile melodiju „Ћivotinje Engleske”. U svakom sluиaju znala ju je svaka ћivotinja na Farmi, iako se nijedna ne bi usudila da je zapjeva naglas. Moћda je bila istina da im je ћivot bio teћak i da im sve nade nisu bile ispunjene, ali one su bile svjesne da nisu isto љto i ostale ћivotinje. Ako su bile gladne, to nije bilo zato љto su hranile okrutna ljudska stvorenja; ako su radile naporno, radile su u svoju korist. Nitko od njih nije hodao na dvije noge. Nitko nikoga nije zvao „Gospodar”. Sve su ћivotinje bile jednake.

Jednog dana, poиetkom ljeta, Skviler je naredio ovcama da ga slijede i odveo ih na drugi kraj farme, na dio neobraрenog zemljiљta koje je zaraslo brezovim mladicama. Ovce su tamo provele иitav dan, brsteжi liљжe pod Skvilerovim nadzorom. Uveиe se on vratio kuжi, a buduжi da je bilo toplo, ovce su ostale. Tamo su se zadrћale иitav tjedan a da ih ostale ћivotinje nisu vidjele. Skviler je s njima provodio veжi dio dana. Uиio ih je, rekao je, novu pjesmu za koju je bila potrebna osamljenost.

Nakon љto su se ovce vratile, zbio se neoиekivan dogaрaj: jedne ugodne veиeri kada su ћivotinje zavrљile posao i vraжale se na svoje konaиiљte, dvoriљtem se razleglo uћasnuto rzanje konja. Bila je to Klover. Ponovo je zarzala i sve su ћivotinje pojurile u dvoriљte. Ugledale su ono љto je vidjela i Klover.

Jedna svinja hodala je na straћnjim nogama. Da, to je bio Skviler. Malo nespretno, kao da joљ nije sasvim nauиio odrћavati svoje oteћalo tijelo u tom poloћaju, љetao je dvoriљtem ipak savrљeno odrћavajuжi ravnoteћu. Trenutak kasnije na kuжnim vratima pojavio se dugi red svinja — sve su hodale na straћnjim nogama. Neke su hodale bolje, neke loљije, jedna ili dvije иak su se nesigurno zanijele, pa je izgledalo da жe im zatrebati љtap, ali sve su uspjeљno napravile krug dvoriљtem. Konaиno se zaиulo straљno lajanje i kreљtavo kukurijekanje crnog pjetliжa: pojavio se i sam Napoleon, veliиanstveno uspravan, okruћen psima koji su skakali oko njega, bacao je poglede s jedne strane na drugu. Prednjom nogom drћao je biи.

Nastade grobna tiљina.

Iznenaрene, prestraљene, priljubljujuжi se jedna uz drugu, ћivotinje su gledale dugaиki red svinja, koje su, lagano stupajuжi, kruћile dvoriљtem. Bilo im je kao da se svijet okrenuo naglavaиke. Nastao je pravi љok i u tom trenutku, usprkos svemu — usprkos teroru pasa, usprkos navici koja se godinama razvijala da nikada ne prigovaraju, nikada ne kritiziraju, bez obzira љto se dogodilo — bile su spremne izustiti neku rijeи protesta. Ali upravo u tom trenutku, kao na jedan znak, sve ovce poиeљe zagluљujuжe blejati:

„Иetiri noge dobre, dvije noge bolje! Иetiri noge dobre, dvije noge bolje! Иetiri noge dobre, dvije noge bolje!”

Blejanje je, bez prestanka, potrajalo pet minuta. A kada su ovce prestale, moguжnost protestiranja je izmakla, jer su svinje umarљirale u kuжu.

Bendћamin je osjetio da mu netko gurka rame njuљkom. Okrenuo se. Bila je to Klover. Njene ostarjele oиi bile su mutnije nego ikada. Ne izustivљi ni rijeиi, njeћno ga je povukla za grivu i odvela na kraj velike suљe, gdje je bilo ispisano Sedam zapovijedi. Minutu ili dvije stajali su gledajuжi zid premazan katranom na kojem su bila ispisana bijela slova.

„Vid mi slabi”, rekla je napokon. „Ni u mladosti nisam mogla proиitati љto tamo piљe. Ali, иini mi se da ovaj zid izgleda drugaиije. Bendћamine, da li su Sedam zapovijedi iste kao љto su bile nekada?”

Bendћamin je pristao da za trenutak prekrљi svoje pravilo i proиitao je љto je pisalo na zidu. Tamo je sada bila samo jedna Zapovijed. Ona je glasila:

Poslije toga viљe nije bilo иudno љto su slijedeжeg dana svinje, koje su nadgledale posao na Farmi, imale biиeve. Nije bilo иudno kada su saznale da su svinje kupile radio, da pregovaraju o uvoрenju telefona i da su se pretplatile na Dћon Bul (John Bull), Tit-Bic (Tit-Bits) i Dejli Miror (Daily Mirror). Nije im viљe bilo иudno kada su vidjele Napoleona kako љeжe vrtom s lulom u ustima — pa иak ni kada su svinje obukle odjeжu iz ormara gospodina Dћonsa, ni kada se Napoleon pojavio u crnom kaputu, kratkim lovaиkim hlaиama i koћnim gamaљama, a njegova krmaиa-ljubimica u haljini od blistave svile koju je gospoрa Dћons obiиno nosila nedjeljom.

Tjedan dana kasnije, jednog poslijepodneva, na Farmu je stiglo viљe dvokolica. Delegacije sa susjednih farmi bile su pozvane da razgledaju Farmu. Svinje su im pokazale иitavu Farmu, a delegacije su izrazile veliko divljenje za sve љto su vidjele, posebno za vjetrenjaиu. Ћivotinje su plijevile repu. Radile su marljivo, jedva da su podigle glave od posla; nisu znale koga da se viљe plaљe — svinja ili posjetilaca.

To veиe iz kuжe se иuo glasan smijeh i pjevanje. Иuvљi pomijeљane glasove, ћivotinje je iznenada zahvatila radoznalost. Љto se to tamo dogaрa, sada kada su se prvi put ћivotinje i ljudi sastali na ravnopravnoj osnovi? Poиele su, najtiљe љto su mogle, љuljati se prema vrtu uz kuжu.

Zastale su na ulazu, plaљeжi se pomalo da krenu dalje, ali Klover ih je povela naprijed. Na vrљcima prstiju doљuljale su se do kuжe, a ћivotinje koje su bile dovoljno visoke zavirile su kroz prozor blagovaonice. Unutra je za dugim stolom s jedilo љest farmera, isto toliko uglednih svinja, a na poиasnom mjestu, na иelu stola, sjedio je sam Napoleon. Svinje su se oиito osjeжale udobno u stolicama. Druљtvo je uћivalo igrajuжi karte, ali je na tren prekinulo igru, da ispiju zdravicu. Veliki vrи kruћio je oko stola i pehari su ponovo napunjeni pivom. Nitko nije primijetio zaиuрena lica ћivotinja koje su gledale kroz prozor.

Ustade gospodin Pilkington iz Foksvuda, drћeжi u ruci pehar. Za koji trenutak, reиe, zamolit жe prisutno druљtvo da ispije zdravicu. Ali prije nego љto to uиini, ћeli reжi nekoliko rijeиi za koje osjeжa da mu je duћnost kazati ih.

Иini mu osobito zadovoljstvo, reиe, a uvjeren je, i ostalim prisutnima, љto osjeжa da je dugom razdoblju nepovjerenja i nerazumijevanja doљao kraj. Иinjenica je da nekada — ni on, ni bilo tko iz prisutnog druљtva nije dijelio takve osjeжaje – poљtovane vlasnike Ћivotinjske farme susjedi su gledali, on ne bi rekao s neprijateljstvom, ali moћda s izvjesnom dozom sumnje. Dogodili su se nemili dogaрaji, kruћile su nepoћeljne ideje. Smatralo se da je Farma koju posjeduju i nadziru svinje nenormalna pojava koja bi mogla uznemiriti susjedstvo. Suviљe je farmera smatralo, bez pravog uvida u stvari, da жe na takvoj Farmi prevladati duh slobode i nediscipline. Oni su bili uznemireni zbog moguжeg utjecaja na njihove ћivotinje, ili иak na njihove nadniиare. Ali, sve te sumnje sada su rasprљene. Danas su on i njegovi prijatelji posjetili Ћivotinjsku farmu, svojim oиima razgledali svaki njen kutak, i љto su vidjeli? Ne samo najmodernije suvremene metode, veж disciplinu i red koji bi morali biti uzorom svim farmerima. On je, vjeruje, bio u pravu kada je tvrdio da niћe ћivotinje na Ћivotinjskoj farmi rade viљe a dobivaju manje hrane nego bilo koje ћivotinje u okrugu. Zaista, on i njegovi kolege posjetioci danas su uoиili mnoge stvari koje namjeravaju odmah uvesti na svojim farmama.

Zavrљio bih svoje primjedbe, rekao je, naglaљavajuжi joљ jednom da prijateljstvo izmeрu Ћivotinjske farme i njenih susjeda postoji i mora postojati. Izmeрu svinja i ljudi nije bilo, niti ima potrebe da bude bilo kakvog nesklada u interesima. Njihove borbe i njihove poteљkoжe jednake su. Nije li problem rada svagdje isti? Postalo je oиito da je gospodin Pilkington htio izreжi neku briћljivo pripremljenu dosjetku o druљtvu, ali ga je za trenutak isuviљe obuzelo zadovoljstvo da bi je mogao kazati. Poљto se iskaљljao, od иega su mu podvoljci postali purpurni, uspio je izreжi: „Ako vi imate vaљe niћe ћivotinje s kojima se borite”, reиe, „mi imamo naљe niћe klase!” Ta bon mot dovela je stol do urlanja; a gospodin Pilkington je joљ jednom иestitao svinjama na oskudnim obrocima, dugom radnom danu i nemilosrdnosti koju je primijetio na Ћivotinjskoj farmi.

A sada, reиe, zamolio bih druљtvo da ustane i provjeri da li su иaљe pune. „Gospodo”, zakljuиi gospodin Pilkington, „gospodo, nazdravljam vam: za napredak Ћivotinjske farme!” Nastalo je oduљevljeno klicanje i toptanje nogama. Napoleon je bio toliko radostan da je ustao i obiљao иitav stol da se kucne s gospodinom Pilkingtonom prije nego љto ispije svoj pehar. Kad su se povici utiљali, Napoleon, koji je ostao na nogama, saopжi da bi i on ћelio kazati nekoliko rijeиi.

Poput svih Napoleonovih govora, i ovaj je bio kratak i jezgrovit. I on je, reиe, sretan љto je razdoblju nerazumijevanja doљao kraj. Dugo vremena иuli su se glasovi — koje su, on ima razloga da tako misli, љirili neki zlobni neprijatelji — da je u njegovim, kao i u nazorima njegovih prijatelja, bilo neиeg ruљilaиkog, pa иak i revolucionarnog. Иak se govorilo da su pokuљavali pobuniti ћivotinje na susjednim farmama. Niљta ne moћe biti veжa laћ! Njihova jedina ћelja, sada i u proљlosti, bila je da ћive u miru i normalnim poslovnim odnosima sa susjedima. Farma, koju ima иast da nadgleda, dodade, jest kooperativno poduzeжe. Mjenice, koje su u njegovu posjedu, zajedniиko su vlasniљtvo svinja.

On ne vjeruje, reиe, da je preostala i jedna od starih sumnji, ali u svakidaљnjim poslovima Farme napravljene su nedavno neke izmjene koje жe joљ viљe uиvrstiti povjerenje. Do sada su ћivotinje na Farmi imale priliиno luckast obiиaj da se jedna drugoj obraжaju s „druћe”. S tim treba prekinuti. Postojao je takoрer vrlo иudan obiиaj, иije je porijeklo nepoznato, da se svake nedjelje obilazi lubanja jednog nerasta koja se nalazila na postolju u vrtu. I to se mora sprijeиiti, a lubanja je veж zakopana. Posjetioci su moћda primijetili zelenu zastavu koja se vijorila na jarbolu. Ako su je vidjeli, mogli su opaziti da su s nje uklonjeni bijela potkova i rog. Od sada жe zastava biti samo zelena.

Na briljantan i dobrosusjedski govor gospodina Pilkingtona, reиe, on ima samo jednu zamjerku. Gospodin Pilkington je иitavo vrijeme govorio o „Ћivotinjskoj farmi”. On naravno nije mogao znati — jer Napoleon sada to prvi put objavljuje — da je ime „Ћivotinjska farma” ukinuto. Od sada жe se farma zvati „Vlastelinska farma”, љto je, kako on vjeruje, njeno pravo i prvobitno ime.

„Gospodo”, zakljuиi Napoleon, „nazdravimo kao i maloprije, ali na drugi naиin. Napunite иaљe do vrha. Gospodo, evo moje zdravice: za napredak Vlastelinske farme!”

Иulo se srdaиno klicanje kao i maloprije, i pehari su ispraћnjeni do dna. Dok su izvana promatrale taj prizor, ћivotinjama se uиinilo da se dogaрa neљto иudno. Љto se to promijenilo u izgledu svinja? Kloverine ostarjele, mutne oиi prelazile su s jedne na drugu. Neke od njih imale su pet podvoljaka, neke иetiri, a neke tri. Ali, љto je to izgledalo kao da se preobraћava i mijenja? Pljesak se utiљao, druљtvo je uzelo karte i nastavilo prekinutu igru, a ћivotinje su se potiho odљuljale natrag.

Ali, zastadoљe nakon dvadesetak metara. Iz kuжe se иulo urlikanje. Potrиale su natrag i ponovo provirile kroz prozor. Oљtra svaрa postajala je sve buиnija. Galamilo se, lupalo po stolu, gledalo oљtro i sumnjiиavo, odluиno nijekalo. Svaрa je poиela u trenutku kada su Napoleon i gospodin Pilkington istovremeno odigrali pikovog asa.

Dvanaest glasova bijesno je vikalo, i svi su bili jednaki. Sada je bilo jasno љto se promijenilo u izgledu svinja. Pogled ћivotinja koje su stajale napolju klizio je od svinje do иovjeka, od иovjeka do svinje, i ponovo od svinje do иovjeka; ali, veж je bilo nemoguжe raspoznati tko je svinja, a tko иovjek.