Index > Library > Novels > 1984 > Byelorussian > Chastka drugaja

Dzhordzh Oruehl: «1984»

Chastka drugaja

1

Da abedu jashcheh zastavaўsja chas, і Ўіnstan pakіnuў kabіnet і pajjshoў u prybіral'nju.

Z drugoga kanca doўgaga, jarka asvetlenaga kalіdora jamu nasustrach rukhalasja samotnaja postac'. Gehta byla chornavalosaja dzjaўchyna. Prajjshlo chatyry dkі z tago vechara, kalі jon napatkaў jae kalja antykvarnajj kramy. Kalі jana padyshla, jon ubachyў, shto pravaja ruka ў jae na peravjazі, jakojj zdaljok ne bylo vіdno, bo jana adnago koleru z kambіnezonam. Napehўna, jana zashchamіla ruku, kalі krucіla adzіn z vjalіkіkh kalejjdaskopaў, u jakіkh rabіlі nakіdy ramanaў. Typovae zdarehnne ў addzele mastackajj lіtaratury.

Pamіzh іmі zastavalasja nejjkіkh chatyry metry, jak raptam dzjaўchyna spatyknulasja і ўpala nіcma. Jana zakrychala ad bolju. Napehўna, jana ўpala jakraz na pashkodzhanuju ruku. Ўіnstan rehzka spynіўsja. Dzjaўchyna ўzho stajala na kalenjakh. Jae tvar zrabіўsja malochna-bely, і ad gehtaga vusny punsavelі jashcheh jarchehjj, chym zvychajjna. Jana gljadzela na Ўіnstana ўmol'nym pozіrkam, u jakіm adchuvalasja bolejj strakhu, chym bolju.

Ўіnstana akhapіla dzіўnae pachuccjo. Perad іm byў vorag, jakі shukaў nagody zabіc' jago; perad іm byla taksama chalavechaja іstota, jakaja pakutavala ad bolju, bo, mozha, neshta sabe zlamala. Jon mіzhvol'na kіnuўsja jojj dapamagac'. Kalі jon ubachyў, jak jana ўpala na zabіntavanuju ruku, jamu zdalosja, shto jon adchuvae bol' u svaіm cele.

— Vy ne pabіlіsja? — spytaўsja jon.

— Nіchoga strashnaga. Vos' tol'kі ruka. Zaraz projjdze.

Zdavalasja, shto jae sehrca zaraz vyskachyc' z grudzejj. Va ўsjaljakіm raze, jana byla vel'mі blednaja.

— Vy nіchoga sabe ne zlamalі?

— Ne, usjo ў paradku. Tol'kі khvіlіnku pabalela, і ўsjo. Jana pracjagnula jamu zdarovuju ruku, і jon dapamog jojj ustac'. Tvar jae paruzhaveў, jojj zrabіlasja vіdavochna ljagchehjj.

— Nіchoga, — paўtaryla jana. — Tol'kі troshkі ўdaryla ruku. Dzjakujj, tavarysh!

І jana khucen'ka pajjshla dalejj, byccam і sapraўdy nіchoga ne zdarylasja. Uves' vypadak zanjaў ne bolejj za paўkhvіlіny. Ne vystaўljac' svaіkh pachuccjaў napakaz stala ўzho іnstynktyўnajj zvychkajj, tym bolejj shto jany ўves' gehty chas znakhodzіlіsja perad samym tehlegljadam. І ўsjo zh Ўіnstanu bylo vel'mі cjazhka prykhavac' svajo raptoўnae zdzіўlenne, bo za dzve cі try sekundy, pakul' jon dapamagaў dzjaўchyne ўstac', jana paspela nezaўvazhna ўsunuc' jamu neshta ў ruku. Bezumoўna, jana zrabіla gehta naўmysna. Gehta bylo neshta malen'kae і pljaskatae. Prakhodzjachy praz dzvery ў prybіral'nju, jon skhavaў pradmet u kіshehnju і cjaper abmacvaў jago konchykamі pal'caў. Gehta byў kavalak papery, skladzeny kvadracіkam.

Stojachy perad pіsuaram, jon zdoleў razgarnuc' cydulku ў kіshehnі. Vjadoma, tam nejjkae pavedamlenne. Na nejjkі momant jago akhapіla zhadanne zajjscі ў kabіnu і tam jago prachytac'. Ale jon dobra vedaў, shto gehta bylo b strashehnnae glupstva. Tut khutchehjj, chym dze ў іnshym mescy, mozhna bylo byc' pehўnym, shto ўves' chas za taboju sochac' tehlegljady.

Jon vjarnuўsja ў svaju nіshu, seў, njadbajjna kіnuў paperku na stol da kuchy z іnshymі, nadzeў akuljary і prysunuў da sjabe movapіs. «Pjac' khvіlіn, — skazaў jon sabe, — jak najjmenejj pjac' khvіlіn!» Sehrca ў grudzjakh stukala, jak molat. Na shchasce, jon vykonvaў cjaper zvychajjnuju nudlіvuju pracu — vypraўlenne doўgaga spіsu lіchbaў, — shto ne patrabavala asablіvae zasjarodzhanascі.

Shto b nі bylo napіsana ў cydulcy, jano mela nejjkae palіtychnae znachehnne. Nakol'kі jon mog pradbachyc', іsnavala dzve magchymascі. Pershaja і najjbol'sh veragodnaja: dzjaўchyna agent Palіcyі Dumak, chago jon і bajaўsja. Jon ne vedaў, chamu Palіcyja Dumak peradae svae paslannі menavіta takіm sposabam, ale, mozha, na gehta melіsja nejjkіja padstavy. Tehkst cydulkі mog byc' pagrozajj, vyklіkam, zagadam ab samagubstve, a magchyma, і nejjkajj pastkajj. Ale byla jashcheh adna, amal' neveragodnaja magchymasc', dumka pra jakuju ne davala spakoju Ўіnstanu, khoc' jon і staraўsja vygnac' jae z galavy. A shto, kalі gehtae paslanne bylo ne ad Palіcyі Dumak, a ad nejjkajj padpol'najj arganіzacyі? Mozha, toe samae Bratehrstva ўsjo zh іsnue! Mozha, dzjaўchyna da jago nalezhyc'! Bez sumnennja, dumka byla absurdnaja, ale jana adrazu pryjjshla jamu ў galavu, u tojj samy momant, jak jon adchuў u ruceh paperku. Tol'kі praz nekal'kі khvіlіn jamu ў galavu pryjjshlo іnshae, bol'sh veragodnae tlumachehnne. Navat cjaper, khoc' rozum і padkazvaў jamu, shto gehtae paslanne napehўna aznachae dlja jago smerc', jon usjo zh ne khaceў u gehta veryc' і chapljaўsja za nerazumnuju nadzeju. Sehrca shaljona bіlasja, і jon uparta zmagaўsja z trymcennem u golase, marmychuchy lіchby ў movapіs.

Jon skrucіў stos apracavanykh paper trubkajj і ўsunuў іkh u pneўmatychnuju poshtu. Prajjshlo ўzho vosem khvіlіn. Jon papravіў akuljary na nose, uzdykhnuў і padsunuў da sjabe nastupny pachak papery, na jakіm zverkhu ljazhala cydulka. Jon razgladzіў jae. Na jojj vjalіkіmі njazgrabnymі lіtaramі bylo napіsana:

Ja cjabe kakhaju.

Nekal'kі sekund jon byў takі agalomshany, shto ne zdoleў adrazu kіnuc' nebjaspechnuju paperku ў dzіru pamjacі. Kalі jon urehshce gehta zrabіў, jon — khoc' і vedaў vel'mі dobra, jak nebjaspechna bylo vyjavіc' zalіshnjuju cіkaўnasc', — ne mog peraadolec' spakusy jashcheh raz perachytac' napіsanae, kab upehўnіcca, shto gehtyja slovy sapraўdy stajalі tam.

Astatnі da abedu chas jamu pracavalasja vel'mі cjazhka. Jashcheh cjazhehjj, chym zasjarodzіc' uvagu na bjaskoncajj nudnajj pracy, bylo skhavac' ad tehlegljada svajo khvaljavanne. Jamu zdavalasja, shto ў zhyvace ў jago garyc' agon'. Abed u zadushlіvajj, tlumnajj, shumnajj staloўcy byў sapraўdnym katavannem. Jon spadzjavaўsja pabyc' adzіn pad chas perapynku na abed, ale, na njashchasce, pobach z іm na krehsla pljasnuўsja bjazgluzdy Parsans, і rehzkі pakh potu amal' perabіў metalіchny smurod polіўkі. Jon njaspynna balbataў pra padrykhtoўku da Tydnja Njanavіscі і asablіva zakhapljaўsja dvukhmetrovajj galavojj Vjalіkaga Brata z pap'e-masheh, jakaja byla padrykhtavana dlja ўrachystascjaў shpіjonskіm atradam jago dachkі. Ўіnstana razdrazhnjala, shto ў takojj gamane galasoў jon ledz' chuў, shto kazha Parsans, і tamu byў uves' chas vymushany prasіc', kab tojj paўtaraў tuju cі іnshuju sa svaіkh nіkomu ne patrehbnykh zaўvag. Tol'kі adzіn raz jon zdoleў kіnuc' paspeshlіvy pozіrk na dzjaўchynu, shto sjadzela ў drugіm kancy zaly za adnym stolіkam z dzvjuma sjabroўkamі.

Zdaecca, jana jago ne bachyla, a jon ne ryzyknuў jashcheh raz gljanuc' u tym kіrunku.

Pa abedze zrabіlasja trokhі ljagchehjj. Jakraz nadarylasja davolі skladanaja praca, na jakuju patrabavalasja nekal'kі gadzіn, pry gehtym usjo astatnjae trehba bylo adklascі ўbok. Jon pavіnen byў sfal'shavac' spravazdachy ab pramyslovajj pradukcyі za dva gady takіm chynam, kab vyklіkac' nedaver da adnago vazhnaga sjabry Ўnutranajj Partyі, jakі cjaper stracіў lasku. Gehta byla praca, da jakojj Ўіnstan byў asablіva zdatny. І na nejjkіja dzve gadzіny jon zdoleў calkam vykljuchyc' dzjaўchynu sa svaіkh dumak. Tady jamu znoў prygadaўsja jae tvar, і razam z gehtym z'javіlasja shaljonae, amal' njascerpnae zhadanne pabyc' adnamu. Pakul' jon ne zastanecca adzіn, bylo nemagchyma jak sled padumac' pra gehty novy pavarot padzejj. Sjonnja ў jago byў abavjazkovy vechar u Dome Kul'tury. Jon praglynuў u staloўcy njasmachnuju vjachehru і adtul' pajjshoў adrazu ў Dom Kul'tury. Tam jon uzjaў udzel va ўrachysta-bjazgluzdym skhodze «dyskusіjjnaga kluba», zguljaў dzve partyі ў nastol'ny tehnіs, kul'nuў nekal'kі shkljanak dzhynu і adsedzeў paўgadzіnnuju lekcyju na tehmu «Angsoc і shakhmaty». U dushy jon pamіraў ad nudoty, ale ўpershynju za nejjkі chas jon ne adchuvaў zhadannja ўcjachy z vechara ў Dome Kul'tury. Slovy «Ja cjabe kakhaju» znoў abudzіlі ў іm pragu da zhyccja, і jamu zdalosja bessehnsoўnym dzelja drobjazjaў padstaўljac' svajo zhyccjo nebjaspecy. Tol'kі ў dvaccac' try nul'-nul', kalі jon byў uzho doma і ljazhaў u lozhku — u cemry, dze mozhna navat ne bajacca tehlegljada, kalі ljazhac' cіkha, — jon mog narehshce spakojjna parazvazhac'.

Zastavalasja vyrashyc' tehkhnіchnae pytanne: jak zvjazacca z dzjaўchynajj і damovіcca z jojj nakont spatkannja? Jon uzho bolejj ne dumaў pra toe, shto jana khacela pastavіc' jamu pastku. Jon vedaў, shto gehta ne tak, bo jana vіdavochna khvaljavalasja, kalі peradavala jamu svajo paslanne. Napehўna, jana da smercі spalokhalasja, і gehta zusіm zrazumela. Nі na khvіlіnu jamu taksama ne pryjjshlo ў galavu adkhіlіc' jae sprobu zblіzhehnnja. Usjago pjac' dzjon tamu jon u dumkakh razbіvaў jojj galavu kamenem, ale gehta ўzho bylo ne іstotna. Jon dumaў pra jae pjashchotnae maladoe cela, jak jon bachyў jae ў sne. Ranejj jamu zdavalasja, shto jana takaja samaja, jak і ўse іnshyja: galava zabіtaja khlusnjojj і njanavіscju, a cela — sucehl'ny kavalak ljodu. Garachka akhapіla jago, kalі jon ujavіў, shto mozha stracіc' jae, shto ў jago moguc' adabrac' gehtae maladoe belae cela! Bol'sh za ўsjo jon bajaўsja, shto, kalі jon zaraz zha ne pasprabue zavjazac' z jojj kantakt, jana mozha peradumac'. Ale tehkhnіchnyja cjazhkascі, zvjazanyja z sustrehchajj, bylі nadzvychajjnyja. Gehta bylo jak u shakhmatakh, kalі khochash zrabіc' khod paslja tago, jak tabe ўzho pastavіlі mat. Kudy nі pavjarnіsja — adusjul' sachylі tehlegljady. Uzho za pershyja pjac' khvіlіn paslja tago, jak jon prachytaў cydulku, jon perabraў u dumkakh use magchymyja sposaby zvjazacca z joju. Cjaper, kalі jon meў chas parazvazhac', jon jashcheh raz pravjaraў іkh adzіn za adnym, byccam raskladaў perad sabojj іnstrumenty.

Vjadoma zh, sustrehcha nakshtalt takojj, shto adbylasja ranіcajj, bolejj ne magla paўtarycca. Kalі b jana pracavala ў addzele dakumentacyі, dyk gehta bylo b adnosna ljogka; ale jon meў vel'mі c'mjanae ўjaўlenne, u jakojj chastcy vjalіznaga budynka byў addzel mastackajj lіtaratury, dy ў jago і ne bylo nіjakajj nagody tudy pajjscі. Kalі b jon vedaў, dze jana zhyve і a katorajj gadzіne vykhodzіc' z pracy, tady b jon mog pasprabavac' sustrehc' jae pa daroze dadomu. Ale sproba pravescі jae damoў byla nebjaspechnajj, bo pryjjshlosja b chakac' perad Mіnіstehrstvam, a gehta, napehўna, prycjagnula b uvagu. Pra lіst pa poshce taksama ne maglo byc' gavorkі. Usіm bylo dobra vjadoma, shto lіsty perad dastaўkajj raspjachatvajucca. Dyjj cjaper mala khto pіsaў lіsty. Dlja pavedamlennjaў, jakіja chas ad chasu prykhodzіlaeja rabіc', іsnavalі admyslovyja pashtoўkі z naboram skazaў, z jakіkh nepatrehbnyja vykrehslіvalіsja. Va ўsjaljakіm raze, jon ne vedaў navat іmja dzjaўchyny, ne kazhuchy ўzho pra adras. Urehshce, jon pryjjshoў da vysnovy, shto samym bjaspechnym mescam byla staloўka. Kalі b jamu pashchascіla sescі z jojj adnojj za stolіkam dzes'cі ў sjarehdzіne zaly, ne nadta blіzka da tehlegljadaў і sjarod shumu galasoў — dyk khapіla b і paўkhvіlіny, kab abmjanjacca z jojj paraju sloў.

Uves' nastupny tydzen' zhyccjo zdavalasja jamu kashmarnym snom. Na drugі dzen' jana z'javіlasja ў staloўcy tol'kі tady, kalі jamu trehba bylo vykhodzіc', bo ўzho praguchala sіrehna. Napehўna, jae peravjalі ў paznejjshuju zmenu. Jany mіnulі adno adnago, navat ne azіrnuўshysja. Jashcheh praz dzen' jana byla ў staloўcy ў zvychajjny chas, ale razam z jashcheh tryma dzjaўchynamі і jakraz pad samym tehlegljadam. Paslja bylі try zhakhlіvyja dnі, kalі jana ўvogule ne z'javіlasja. Jago rozum і cela, zdavalasja, stalі zvyshadchuval'nymі, jon zrabіўsja nіby prazrysty, і kozhny rukh, kozhny guk, kozhny dotyk, kozhnae slova, shto jamu prykhodzіlasja vymavіc' abo pachuc', prynosіlі jamu smjarotnyja pakuty. Navat u sne jon ne mog calkam pazbycca jae vobraza. Gehtymі dnjamі jon ne braўsja za dzjonnіk. Kalі jon і adchuvaў jakuju paljogku, dyk tol'kі ў pracy, kalі chasam zabyvaў pra svojj smutak na cehlyja dzesjac' khvіlіn. Jon ne meў anіjakaga ўjaўlennja pra toe, shto maglo stacca z dzjaўchynajj. Nіdze nel'ga bylo pra jae davedacca. Jae maglі vyparyc', jana magla skonchyc' zhyccjo samagubstvam, jae maglі vyslac' u drugі kanec Akіjanіі. Ale najjgorshym і samym veragodnym bylo toe, shto jana magla peradumac' і vyrashyc' bolejj z іm ne sustrakacca.

Na drugі dzen' jana z'javіlasja znoў. Ruka byla ўzho bez peravjazі, tol'kі stuzhka plastyru naleplena vakol zapjascja. Ubachyўshy jae, jon adchuў takuju paljogku, shto ne mog strymacca, kab kol'kі sekund ne pagljadzec' prosta na jae, zatrymaўshy pozіrk. Jashcheh praz dzen' jamu amal' udalosja z joju pagavaryc'. Kalі jon pryjjshoў u staloўku, jana sjadzela adna za stolіkam davolі daljoka ad scjany. Bylo jashcheh rana, і zala byla njapoўnaja. Charga pavolі rukhalasja naperad, Ўіnstan byў uzho kalja stala razdachy, ale tady charga na dzve khvіlіny spynіlasja, bo nekhta naperadze pachaў skardzіcca, shto ne atrymaў svojj kavalachak sakharynu. Dzjaўchyna ўsjo jashcheh sjadzela adna, kalі Ўіnstan skhapіў svojj padnos і pachaў prabіvacca da jae stolіka. Jon іshoў da jae nіby vypadkova, shukajuchy vachyma mesca nedze ў jae za spіnajj. Da jae zastavalasja metry try. Jashcheh dzve sekundy — і ўsjo budze ў paradku. Raptam nekhta paklіkaў zzadu: «Smіt!» Jon zrabіў vygljad, shto ne pachuў. «Smіt!» — paўtaryў golas guchnejj. Nіchoga ne zrobіsh. Trehba bylo azіrnucca. Bjaljavy, durnavaty na vygljad maladzjon, jakoga zvalі Ўіlshehr і jakoga jon amal' ne vedaў, radasna zaprashaў jago zanjac' vol'nae mesca za jago stolіkam. Bylo nerazumna admaўljacca. Sustrehўshy znajomaga, jon ne mog prosta prajjscі mіma і padsescі za stolіk da vypadkovajj dzjaўchyny. Gehta b adrazu kіnulasja ў vochy. Pryjazna ўsmіkhnuўshysja, jon seў. Durnavaty bjaljavy tvar azh svjacіўsja, і Ўіnstan u dumkakh ujaўljaў sabe, jak jon rubae gehty tvar matykajj. Praz nekal'kі khvіlіn stolіk dzjaўchyny byў uzho zanjaty.

Ale jana pavіnna byla zaўvazhyc', jak jon da jae іshoў, і napehўna zrazumela jago namer. Na drugі dzen' jon pastaraўsja pryjjscі ranejj. Vjadoma zh, jana sjadzela za stolіkam nedaljoka ad uchorashnjaga і znoў byla adna. Prosta perad іm u charze stajaў nіzen'kі, vjortkі, padobny da zhuka chalavechak z pljaskatym tvaram і nedaverlіvymі vochkamі. Kalі Ўіnstan z padnosam u rukakh adyshoў ad stojjkі, jon ubachyў, shto chalavechak prabіvaecca da stolіka, dze sjadzіc' dzjaўchyna. Jago nadzeі znoў burylіsja. Bylo, praўda, jashcheh adno vol'nae mesca za stolіkam, shto stajaў trokhі dalejj, ale chalavechak, vіdac', ne zbіraўsja admovіcca ad blіzhehjjshaga і svabadnejjshaga stolіka. Staіўshy dykhanne, Ўіnstan іshoў za іm. Jon mog pagavaryc' z dzjaўchynajj tol'kі sam-nasam, іnaksh usjo gehta ne mela sehnsu. U gehty momant pachuўsja zhakhlіvy grukat. Chalavechak braznuўsja na padlogu, padnos vyleceў u jago z ruk, pa padloze rascjaklіsja dva ruchaі: supu і kavy. Jon ustaў, kіnuўshy zlosny pozіrk na Ўіnstana, pehўna, padazrajuchy, shto tojj padstavіў jamu nagu. Ale na gehtym usjo і skonchylasja. Praz pjac' sekund Ўіnstan uzho sjadzeў za stolіkam pobach z dzjaўchynajj. Jago sehrca bylo gatovae vyrvacca z grudzejj.

Jon ne gljadzeў na jae. Adklaўshy ўbok padnos, jon adrazu pachaў escі. Adnak bylo vel'mі vazhna jak maga khutchehjj zagavaryc', pakul' nіkhto ne padsjadze za stolіk, ale jago akhapіў neadol'ny strakh. Prajjshoў tydzen', jak jana ўpershynju zvjarnulasja da jago. Mozha, jana paspela za gehty chas peradumac'? Tak, napehўna, jana peradumala! Bylo nemagchyma, kab usjo gehta dobra skonchylasja, u sapraўdnym zhyccі tak ne byvae. Mozha, jon by і ўvogule ne vymavіў nі slova, kalі b ne ўbachyў u gehty momant Ehmplforta, paehta z valasatymі vushamі. Tojj khadzіў z padnosam u rukakh і bezdapamozhna razgljadaў zalu, shukajuchy mesca. Ehmplfort stavіўsja da Ўіnstana z nejjkajj njajasnajj pryjaznascju і, napehўna, seў by za jago stolіk, kalі b jago ўbachyў. Zastavalasja ne bol'sh jak khvіlіna chasu. І Ўіnstan і dzjaўchyna pracjagvalі staranna escі rehdkuju polіўku — fasolevy sup. Ўіnstan pachaў razmovu cіkhіm shehptam. Nіkhto z dvaіkh ne padnіmaў vachehjj, jany pracjagvalі chehrpac' lyzhkamі vadzjanіstae rehchyva і abmen'valіsja ў mіzhchase karotkіmі, samymі patrehbnymі slovamі.

— Kalі ў cjabe kanchaecca praca?

— Vasemnaccac' tryccac'.

— Dze my mozham sustrehcca?

— Ploshcha Peramogі, kalja pomnіka.

— Tam njama dze skhavacca ad tehlegljadaў.

— Nіchoga, kalі josc' natoўp.

— Cі budze ў nas jakі-nebudz' znak?

— Ne. Ne padykhodz', pakul' vakol mjane ne nabjarehcca ljudzejj. І ne gljadzі na mjane. Tol'kі stojj dzes'cі pobach.

— Kalі?

— Dzevjatnaccac' nul'-nul'.

— Zgoda.

Ehmplfort tak і ne ўgledzeў Ўіnstana і seў za іnshy stolіk. Adnak Ўіnstan і dzjaўchyna bolejj ne razmaўljalі і pazbjagalі gljadzec' adno na adnago, nakol'kі gehta bylo magchyma dvum, shto sjadzjac' nasuprac' za adnym stolіkam. Jana khutka skonchyla escі і ўstala z-za stala, a Ўіnstan zastaўsja, kab vypalіc' cygarehtu.

Ўіnstan pryjjshoў na Ploshchu Peramogі troshkі ranejj pryznachanaga chasu. Jon khadzіў vakol padnozhzha vjalіznajj kalony, na verse jakojj statuja Vjalіkaga Brata ўzіralasja ў paўdzjonnae neba, dze ў Bіtve na Ўzljotna-pasadachnuju palasu No.1 jon peramog ehўrazіjjskіja samaljoty (kol'kі gadoў tamu samaljoty bylі ўskhodazіjjskіja). Na vulіcy nasuprac' stajaў konny pomnіk — gehta, jak merkavalasja, byla statuja Olіvera Kromvela. Prajjshlo ўzho pjac' khvіlіn, a dzjaўchyny ўsjo jashcheh ne bylo. Ўіnstana znoў akhapіў nevykazny strakh. Jana ne pryjjdze, jana peradumala! Jon pavol'na prajjshoўsja da paўnochnaga boku ploshchy і adchuў nejjkuju shchymlіvuju radasc', paznaўshy carkvu Svjatoga Marcіna, zvany jakoe kalіs'cі adbіvalі: «Ty try fartyngі dac' mne pavіnen». І tady jon ubachyў dzjaўchynu. Jana stajala kalja pomnіka і chytala cі ўdavala, shto chytae, plakat, zakruchany spіrallju vakol kalony. Jon ne mog padyscі da jae, pakul' ne zbjarehcca bolejj ljudzejj, bo vakol pomnіka bylі ўstaljavanyja tehlegljady. Ale ў gehty momant adnekul' zleva pachuўsja goman galasoў і cjazhkі grukat aўtamabіljaў. Raptam zdalosja, shto ўse pabeglі ceraz ploshchu. Dzjaўchyna khutka abyshla l'voў lja padnozhzha pomnіka і pabegla za natoўpam. Ўіnstan rushyў za ўsіmі. Z paasobnykh vykrykaў jon zrazumeў, shto zaraz pa tym baku ploshchy praedze kanvojj z ehўrazіjjskіmі palonnymі.

Shchyl'ny ljudskі natoўp uzho zapoўnіў paўdnjovy bok ploshchy. Ўіnstan, jakі zvychajjna іmknuўsja zaўsjody vyrvacca sa shturkhanіny, cjaper pіkhaўsja і ўcіskaўsja glybejj u natoўp. Khutka jon uzho stajaў amal' pobach z dzjaўchynajj, ale darogu jamu zastupіў vjalіzny prol і amal' gehtkaja zh vjalіznaja kabecіna, napehўna, jago zhonka. Razam jany bylі jak neprakhodny mur. Ўіnstan adsunuўsja troshkі ўbok і, razagnaўshysja, rehzkіm shturshkom zdoleў pracіsnuc' pljacho pamіzh іmі. Na nejjkі momant jamu zdalosja, shto іkh muskulіstyja scjogny zaraz rascіsnuc' jamu vantroby, ale narehshce, zmakrehўshy, jon prabіўsja naperad. Cjaper jon stajaў poplech z dzjaўchynajj, aboe gljadzelі prosta perad sabojj.

Doўgaja charada gruzavіkoў pavol'na kacіlasja ўzdoўzh vulіcy. Na kozhnajj mashyne stajalі akhoўnіkі z surovymі draўljanymі tvaramі і z aўtamatamі napagatove. Unutry tulіlіsja malen'kіja zhaўtatvaryja ljudzі ў padranajj shehra-zjaljonajj unіforme. Іkh tuzhlіvyja mangol'skіja tvary pazіralі calkam bezuvazhna praz bakavyja barty gruzavіkoў. Chasam chuўsja metalіchny skrygat — va ўsіkh palonnykh na nagakh bylі kajjdany. Adna za adnojj prajazdzhalі mіma poўnyja mashyny tuzhlіvykh tvaraў. Ўіnstan vedaў, shto jany tam, ale bachyў іkh tol'kі ўryўkamі. Dzjaўchyna svaіm pljachom і pravajj rukoju prytulіlasja da jago. Jae shchaka byla tak blіzka, shto jon amal' adchuvaў jae ceplynju. Taksama, jak і tady ў staloўcy, jana adrazu ўzjala іnіcyjatyvu ў svae rukі. Jana pachala gavaryc', amal' ne varushachy vusnamі, cіkhіm shehptam, jakі patanaў u gamane natoўpu і grukace mashyn.

— Ty dobra mjane chuesh?

— Aga.

— Cі ty mozhash vyzvalіcca ў njadzelju pa abedze?

— Magu.

— Tady slukhajj uvazhlіva. Ty pavіnen usjo dakladna zapomnіc'. Paedzesh da stancyі Pehdyngtan...

Z neveragodnajj, amal' vajjskovajj dakladnascju jana rastlumachyla jamu darogu, jakojj jon pavіnen byў pajjscі. Paўgadzіny chygunkajj, paslja, vyjjshaўshy sa stancyі, naleva, dva kіlametry pa daroze da draўljanajj bramy bez verkhu; scezhka ceraz pole; paroslaja travojj scezhka; scjazhynka praz khmyznjak; vysakhlae, zaroslae mokham drehva. Zdavalasja, shto jana trymae ў galave kartu mjascovascі.

— Ty mozhash usjo zapomnіc'? — prashaptala jana ўrehshce.

— Zmagu.

— Pojjdzesh naleva, paslja naprava, tady znoў naleva. І brama bez verkhnjajj behl'kі.

— Tak. A katorajj gadzіne?

— Kalja pjatnaccacі. Mozha, tabe pryjjdzecca pachakac'. Ja pryjjdu drugojj darogajj. Ty ўpehўneny, shto ўsjo zapomnіў?

— Aga.

— Tady adykhodz' zaraz ad mjane jak maga khutchehjj.

Pra gehta jamu mozhna bylo і ne kazac'. Ale jakraz cjaper jany ne maglі vybracca z natoўpu. Mashyny ўsjo jashcheh prajazdzhalі mіma, a ljudzі ўsjo jashcheh razjavіўshy raty gljadzelі na іkh. Spachatku jashcheh chulіsja krykі aburehnnja і agіdy, і krychalі vykljuchna sjabry Partyі, ale khutka jany scіkhlі. Peravazhnym pachuccjom byla prostaja cіkaўnasc'. Chuzhyncy, cі z Ehўrazіі, cі z Uskhodazіі, bylі nechym nakshtalt dzіvosnykh zvjaroў. Іkh nіkolі nel'ga bylo ўbachyc' іnachajj, jak palonnymі, і navat tady tol'kі mіmakhodz'. Nevjadoma bylo taksama, shto z іmі rabіlі paslja, za vykljuchehnnem tykh njamnogіkh, khto byў paveshany jak vaenny zlachynca. Astatnіja prosta znіkalі, khutchehjj za ўsjo ў lagerakh prymusovajj pracy. Kruglyja mangol'skіja tvary zmjanіlіsja cjaper na brudnyja, baradatyja, zmuchanyja tvary, bol'sh ehўrapejjskіja na vygljad. Z-pad paroslykh shchehccju shchok na Ўіnstana gljadzelі vochy, chasam z dzіўnajj pranіklіvascju, a paslja znoў znіkalі. Kalona kanchalasja. U aposhnіm gruzavіku jon ubachyў staroga chalaveka, tvar jakoga byў sucehl'nym zarasnіkam sіvykh valasoў. Jon stajaў prosta, sklaўshy rukі, byccam pryzvychaeny da kajjdanoў. Nastaў samy chas rasstacca z dzjaўchynajj. Adnak u aposhnі momant, kalі natoўp jashcheh davolі shchyl'na іkh scіskaў, jae ruka namacala jagonuju і ўpotajj pacіsnula jae.

Khoc' mіnula ne bolejj za dzesjac' sekund, zdavalasja, shto іkh rukі trymajuc' adna adnu vel'mі doўga. Jon paspeў adchuc' kozhnuju rysachku jae rukі. Jon abmacaў jae daўgіja pal'cy, prygozhyja paznogcі, pracoўnyja dalonі z radkom mazaljoў, mjakkasc' zapjascja. Cjaper jon paznaў by jae rukі z vygljadu. U tojj samy momant jon padumaў, shto ne vedae, jakoga koleru ў jae vochy. Napehўna karyja, khoc' chasam u charnjavykh byvajuc' і blakіtnyja vochy. Ale pavjarnuc' galavu і pagljadzec' jojj u vochy bylo b neveragodnym glupstvam. Scіsnuўshy rukі, njabachnyja ў shchyl'nym natoўpe, jany njaўkhіl'na gljadzelі perad sabojj, і zamest vachehjj dzjaўchyny na Ўіnstana sumna pazіralі z-pad sіvykh kasmyljoў vochy staroga palonnaga.

2

Ўіnstan prabіraўsja pa darozhcy praz lapіkі svjatla і cenju, і kozhnaga razu, jak khmyznjak razykhodzіўsja, jon apynaўsja ў mory zalatoga svjatla. Zleva, pad drehvamі zjamlja byla ўsejana praleskamі. Ljogkі vetryk calavaў tvar. Bylo drugoga traўnja. Adnekul' z ljasnykh netraў da jago danosіlasja mjakkae vurkatanne vekhіroў.

Bylo jashcheh troshkі zarana. Padarozhzha prajjshlo bez perashkod. Dzjaўchyna byla, vіdac', dobra abaznanaja, і jamu bylo ne tak strashna, jak pavіnna bylo b byc'. Pehўna, mozhna bylo spadzjavacca, shto jana vedae nadzejjnae mesca. Khoc' uvogule, nel'ga bylo lіchyc', shto za goradam bylo bjaspechnejj, chym u Londane.

Tehlegljadaў tut, vjadoma zh, ne bylo. Ale zaўsjody zastavalasja nebjaspeka prykhavanykh mіkrafonaў, praz jakіja golas mozha byc' zapіsany і paznany. Aproch gehtaga, bylo njaljogka vandravac' adnamu, kab ne prycjagnuc' da sjabe ўvagі. Na adleglascі da sta kіlametraў vіza ў pashparce byla nepatrehbnaja, ale chasam patrulі shnyrylі pa vakzalakh, pravjaralі papery ў strehchnykh sjabraў Partyі і zadavalі nepryemnyja pytannі. Adnak gehtym razam patrulja ne bylo, і, vyjjshaўshy sa stancyі, jon upehўnіўsja pa daroze, ascjarozhna paazіraўshysja, cі za іm khto ne sochyc'. Cjagnіk byў zabіty prolamі, jakіkh razlagodzіla cjoplaja pagoda. Vagon z draўljanymі sjadzennjamі, u jakіm jon ekhaў, byў napoўneny adnojj vjalіznajj sjam'jojj — ad bjazzubajj prababkі da mesjachnaga nemaўljacі. Jany vypravіlіsja pagascjavac' da vjaskovykh svajakoў і, jak jany ne khavajuchysja rastlumachylі Ўіnstanu, pasprabavac' dastac' troshkі masla na chornym rynku.

Darozhka zrabіlasja sharehjjshaja, і praz paru khvіlіn jon vyjjshaў na scjazhynu, pra jakuju dzjaўchyna jamu gavaryla — zvychajjnuju zvjarynuju scezhku, shto patanala ў khmyznjaku. U jago ne bylo gadzіnnіka, ale jashcheh ne maglo byc' pjatnaccacі gadzіn. Pad nagamі bylo tak shmat pralesak, shto nemagchyma bylo prajjscі, ne nastupіўshy. Jon nakhіlіўsja і pachaў zbіrac' buket, і dzelja tago, kab prabavіc' chas, і tamu, shto jamu pryjjshla ў galavu іdehja — cі ne bylo b dobra, kalі jany sustrehnucca, padaravac' dzjaўchyne buket kvetak. Jon uzho nazbіraў vjalіkі buket і ўdykhaў dzіўny, troshkі pryvjaly pakh, jak raptam zzadu pachuўsja nejjkі guk. Jon zastyў na mescy. Bez sumnennja, gehta zatrashchala sukhaja galіnka pad nechajj nagojj. Jon znoў pachaў zbіrac' praleskі. Najjlepshae, shto jon mog zrabіc'. Abo gehta byla dzjaўchyna, abo nekhta za іm sachyў. Azіrnucca znachyla pryznac' svaju vіnu. Jon sarvaў kvetku, druguju. Nechaja ruka ljogka legla jamu na pljacho.

Jon padnjaў vochy. Gehta byla dzjaўchyna. Jana pakhіtala galavoju, vіdac', papjarehdzhvajuchy, kab jon maўchaў, paslja razvjala rukoju kustoўe і pajjshla naperadze vuzkajj scezhkajj, shto vjala ў les. Napehўna, jana ўzho ranejj byla tut, bo abykhodzіla ўse balacjavіnkі, byccam vedala іkh na pamjac'. Ўіnstan, scіskajuchy ў ruceh buket, іshoў sledam. Spachatku jon adchuў paljogku, ale razgljadajuchy zgrabnae і kramjanae cela dzjaўchyny, shto іshla perad іm, punsovy pojas, zacjagnuty jakraz nastol'kі, kab padkrehslіc' kruglіznu kluboў, jon adchuў, jak ulasnaja nepaўnacehnnasc' cіsne na jago njaznosnym cjazharam. Navat u gehty momant jamu zdavalasja, shto jana mozha admovіcca ad jago, kalі azіrnecca і prygledzіcca ўvazhlіvejj. Laskavae pavetra і zelen' lіstoty jashcheh bolejj dadavalі rospachy. Uzho іduchy sa stancyі, jon adchuў, jakіm brudnym і njageglym jon vygljadae pad traven'skіm soncam. Jon adchuў sjabe pakajovym stvarehnnem z garadskіm pylam u porakh skury. Jon padumaў, shto dagehtul' jana, napehўna, jashcheh nі razu ne bachyla jago na vulіcy, pad sonechnym svjatlom. Jany pryjjshlі da pavalenaga drehva, pra jakoe jana kazala. Dzjaўchyna perastupіla jago і rassunula khmyznjak, praz jakі, zdavalasja, ne bylo prakhodu. Ўіnstan pajjshoў za jojj і ўbachyў, shto jany vyjjshlі na ljasnuju paljanku — nevjalіchkі, parosly travoju ўzgorak, shchyl'na zakryty z usіkh bakoў maladymі gonkіmі drehvamі. Dzjaўchyna spynіlasja і azіrnulasja.

— Vos' my і pryjjshlі, — skazala jana.

Jana stajala prosta perad іm, usjago za nekal'kі krokaў. Jon usjo jashcheh ne navazhvaўsja padyscі blіzhehjj.

— Ja ne khacela nіchoga kazac', pakul' my іshlі pa scezhcy, — gavaryla jana, — bo tam mog byc' skhavany mіkrafon. Ne dumaju, kab jon і sapraўdy tam byў, ale, mozha, і josc'. Mozhna zaўsjody chakac', shto khtos'cі z gehtykh svіnnjaў paznae tvojj golas. Ale tut nam nіchoga ne pagrazhae.

Jon usjo jashcheh bajaўsja padyscі. Jon nedarehchna paўtaryў:

— Nam tut nіchoga ne pagrazhae?

— Aga. Bachysh, jakіja drehvy?

Gehta bylі jasenі. Staryja drehvy spіlavalі, і na іkh mescy vyras cehly les maladykh, ne taўscejjshykh za ruku.

— Tut njama dze skhavac' mіkrafon. Dyjj ja tut uzho byla.

Jany prosta tak sabe razmaўljalі. Cjaper jon uzho navazhyўsja padyscі da jae blіzhehjj. Jana stajala perad іm, zgrabnaja, z trokhі іranіchnajj usmeshkajj na vusnakh, byccam pytalasja, chamu jon tak doўga cjagne. Praleskі ўzho rassypalіsja pa zjamlі. Jany ўpalі byccam samі pa sabe. Jon uzjaў jae za ruku.

— Cі paverysh ty, — pachaў jon, — ja dagehtul' ne vedaў, jakoga koleru ў cjabe vochy.

Jon razgledzeў — jany bylі karyja cі, khutchehjj, svetla-karyja, ale vejjkі bylі chornyja.

— Cjaper, ubachyўshy, jakі ja josc', cі zdoleesh ty na mjane gljadzec' bez agіdy?

— A chago ўzho tam.

— Mne tryccac' dzevjac' gadoў. U mjane josc' zhonka, z jakojj ja ne magu razvescіsja. U mjane varykoznaja jazva na naze. U mjane pjac' ustaўnykh zuboў.

— Nu і napljavac', — adkazala dzjaўchyna.

Cjazhka bylo skazac', khto z іkh uzjaў іnіcyjatyvu, ale praz khvіlіnu jana byla ўzho ў jagonykh abdymkakh. Spachatku jon prosta ne mog gehtamu paveryc'. Jon adchuvaў jae maladoe cela, mjakkasc' jae chornykh valasoў na svaіm tvary, і — tak! — jana pavjarnulasja da jago, і jon calavaў jae ў vjalіkіja chyrvonyja vusny. Jana abkhapіla jago za shyju і kazala: ljuby, mіly, kakhany. Jon paklaў jae na zjamlju. Jana zusіm ne supracіўljalasja, і jon mog rabіc' z joju ўsjo, shto khaceў. Ale, kazhuchy praўdu, jon ne adchuvaў nіchoga bol'sh, jak tol'kі dotyk jae cela. Jon ne adchuvaў nіchoga, aproch njaver'ja і gordascі. Jon byў shchaslіvy z tago, shto adbyvalasja, ale ne adchuvaў nіjakaga fіzіchnaga zhadannja. Cі bylo pakul' zarana, cі jago napalokhalі jae maladosc' і prygazhosc', cі, mozha, prosta jon uzho pryzvychaіўsja zhyc' bez zhanchyny — prychyny jon ne vedaў. Dzjaўchyna padnjalasja і dastala z jago valasoў pralesku. Jana sela pobach z іm і abnjala jago.

— Ne khvaljujjsja, ljuby. My ne spjashaemsja. Uves' vechar naperadze. A tut cudoўnaja skhovanka, praўda? Ja znajjshla jae adnojjchy, kalі zabludzіlasja ў adnym pakhodze. Kalі b nekhta sjudy іshoў, jago mozhna bylo b pachuc' za sto metraў...

— Jak cjabe zavuc'? — spytaўsja Ўіnstan.

— Dzhulіja. Tvajo іmja ja vedaju. Ўіnstan. Ўіnstan Smіt.

— Adkul' ty jago vedaesh?

— Zdaecca, mojj ljuby, ja sprytnejjshaja na zdagadkі, chym ty. Skazhy, shto ty pra mjane dumaў da tago dnja, jak ja peradala tabe zapіsku?

Jon zusіm ne zbіraўsja khlusіc'. Skazac' z samoga pachatku najjgorshae — u gehtym byla navat nejjkaja akhvjara na altar kakhannja.

— Ja ne mog na cjabe gljadzec', — adkazaў jon. — Mne khacelasja zgvalcіc' cjabe і paslja zabіc'. Usjago dva tydnі tamu ja sur'jozna zbіraўsja razbіc' tabe galavu kamenem. Kalі khochash vedac' praўdu, ja ўjaўljaў sabe, shto ty maesh dachynenne da Palіcyі Dumak.

Dzjaўchyna shchyra zasmjajalasja. Vіdac', jana prymala gehtae pryznanne jak danіnu svajjmu daskanalamu majjstehrstvu prykіdvacca.

— Palіcyja Dumak? Ty napraўdu tak dumaў?

— Nu, mozha, і ne zusіm. Ale mjarkujuchy z tvajojj zneshnascі, dyjj prosta tamu, shto ty maladaja, svezhaja і zdarovaja, razumeesh, ja dumaў, shto, mozha, ty...

— Ty dumaў, shto ja sumlenny sjabra Partyі, chysty ў slovakh і spravakh. Scjagі, dehmanstracyі, lozungі, gul'nі, kalektyўnyja pakhody — usja gehtaja lukhta. І ty dumaў, shto, kalі b u mjane byla khoc' najjmenshaja magchymasc', ja b vydala cjabe jak dumzlachyncu і cjabe zabіlі b?

— Nu, neshta padobnae da tago. Bol'shasc' maladykh dzjaўchat jakraz takіja і josc', ty zh vedaesh.

— Usja prychyna vos' u gehtym, — skazala jana, sarvaўshy z sjabe chyrvony pojas Antyseksual'naga Sajuza Moladzі і kіnuўshy jago ў vecce.

Paslja, jak byccam neshta prygadaўshy, jana pashukala rukojj u kіshehnі kambіnezona і dastala adtul' malen'kuju plіtku shakaladu. Jana peralamala jae napalam і dala adzіn kavalak Ўіnstanu. Jashcheh persh chym uzjac' plіtku, jon zdagadaўsja pa pakhu, shto gehta byў ne zvychajjny shakalad. Gehty byў cjomny і blіskuchy, zagornuty ў srehbnuju paperu. Zvychajjna zh shakalad byў krokhkіm rehchyvam brudna-buraga koleru і meў smak, kalі jago mozhna bylo apіsac', dymu ad garehnnja adkіdaў. Ale nekalі daўno Ўіnstanu davodzіlasja kashtavac' shakalad, padobny da tago, shto dala jamu Dzhulіja. Pershaja khvalja pakhu abudzіla ў іm uspamіn, nevyrazny, ale neadchehpny і khvaljujuchy.

— Adkul' ty gehta ўzjala? — spytaўsja jon.

— Chorny rynak, — njaўvazhna adkazala jana. — Kalі pagljadzec' zboku, dyk ja і josc' menavіta takaja dzjaўchyna. Ja vel'mі sprytnaja ў gul'njakh. U Shpіjonakh ja byla vazhatajj atrada. Try vechary na tydzen' ja pracuju dadatkova na Antyseksual'ny Sajuz Moladzі. Cehlymі gadzіnamі ja rasklejjvaju іkhnjae paskudstva pa ўsіm Londane. Na dehmanstracyjakh ja zaўsjody njasu scjagі. Ja zaўsjody ў dobrym gumory і nіkolі ne ўcjakaju ad cjazhkajj pracy. Zaўsjody krychy razam z natoўpam — vos' jak. Gehta adzіnaja magchymasc' zhyc' spakojjna.

Pershy kavalachak shakaladu rastaў na Ўіnstanavym jazyku. Smak byў charoўny. A tojj samy ўspamіn usjo jashcheh lunaў nedze na ўzmezhku svjadomascі, pachuccjo bylo vel'mі mocnae, ale jago nemagchyma bylo dakladna akrehslіc', jak neshta, shto bachysh kraem voka. Jon adagnaў jago, zrazumeўshy tol'kі, shto ўspamіn datychyўsja ўchynku, jakі jon khaceў by ne rabіc', ale ne mog.

— Ty vel'mі maladaja, — skazaў jon. — Ty gadoў na dzesjac'-pjatnaccac' maladzejjshaja za mjane. Shto mozha vabіc' cjabe ў takіm chalaveku, jak ja?

— Neshta josc' u tvaіm tvary. Ja padumala, cі ne pasprabavac'. Ja dobra ўmeju vysochvac' ljudzejj, jakіja dumajuc' ne tak, jak use. Jak tol'kі ja cjabe ўbachyla, ja zrazumela, shto ty suprac' іkh.

«Іkh», vіdac', aznachala Partyju, a dakladnejj. Unutranuju Partyju, pra jakuju jana gavaryla, ne khavajuchy z'edlіvajj njanavіscі, і ad gehtaga Ўіnstanu rabіlasja trokhі njajomka, khoc' jon і vedaў, shto kalі dze і josc' takoe mesca, u jakіm jany maglі pachuvac' sjabe ў bjaspecy, dyk tol'kі toe, dze jany cjaper bylі. Adna rehch u jojj zdzіўljala jago — grubasc' jae movy. Sjabry Partyі, jak pravіla, ne lajalіsja, dyjj sam Ўіnstan lajaўsja rehdka, va ўsjaljakіm raze ne ўgolas. A Dzhulіja, zdavalasja, ne magla gavaryc' pra Partyju, і asablіva pra Ўnutranuju Partyju, ne ўzhyvajuchy sloў, jakіja pіshuc' krehjjdajj na scenakh bednykh brudnykh vulak. Ale jon ne meў nіchoga suprac' gehtaga. Prosta ў gehtym vyjaўljaўsja jae bunt suprac' Partyі і jae metadaў. U nejjkіm sehnse gehta bylo natural'na, jak chmykhanne kanja, jakі chue njasvezhae sena. Jany pakіnulі paljanku і znoў brylі cjaper praz pljamy svjatla і cenju, abdymajuchy adno adnago za talіju, kalі shyrynja scezhkі dazvaljala іm іscі pobach. Jon zaўvazhyў, nakol'kі jae talіja zrabіlasja gnutchehjjshajj, kalі jana skіnula pojas. Іkh galasy guchalі ne macnejj za shehpt. Pa-za paljanajj, papjarehdzіla Dzhulіja, lepsh іscі cіshehjj. Jany dajjshlі da ўzlesku. Jana spynіla jago.

— Ne vykhodz' dalejj. Nekhta mozha sachyc'. My ў bjaspecy, pakul' nas khavae lіstota.

Jany stajalі ў cjanі zarasnіku ljashchyny. Na tvarakh jany adchuvalі cjoply dotyk sonechnykh promnjaў, shto prabіvalіsja skroz' gustuju lіstotu. Ўіnstan pagljadzeў na pole, shto raspascerlasja za lesam, і raptam zastyў, urazhany. Jon paznaў pole. Jon jago ўzho bachyў. Gehta byў kolіshnі vygan, sjam-tam patochany kratamі, pasjarod jago ў trave gubljalasja scjazhynka. Nasuprac', u zdzіchehlym zhyvaploce galіnkі vjazaў ledz' zaўvazhna gajjdalіsja pad ljogkіm vetrykam, lіsce kalykhalasja gustymі khvaljamі, nіby valasy zhanchyny. Nedze zusіm blіzka, khoc' і ne bylo vіdac', pavіnna byla cjachy ruchaіnka z zjaljonymі pljosamі, dze mіtusjacca malen'kіja rybkі.

— Cі njama tut nedze pobach ruchaіnkі? — spytaўsja jon shehptam.

— І praўda. Josc' ruchaіnka. Jakraz na kraі susednjaga polja. U jojj josc' ryba. Vjalіkіja, toўstyja rybіny. Mozhna navat ubachyc', jak jany plavajuc' і varushac' khvastamі ў pljosakh pad verbamі.

— Amal' jak u Zalatojj Kraіne, — skazaў jon sam sabe.

— U Zalatojj Kraіne?

— Ne, ne, ja prosta tak. Krajavіd, jakі ja chasam snju.

— Gljadzі, — shapnula Dzhulіja.

Prosta perad іmі, metraў za pjac', na galіnku seў drozd. Napehўna, jon іkh ne bachyў. Jon byў na soncy, jany — u zasenі. Jon vyprastaў kryly, akuratna sklaў іkh, nakhіlіў galoўku, byccam klanjajuchysja soncu, і — zvonkіm patokam pacjaklі charoўnyja melodyі. U peradvjachornajj cіshy moc jago golasu prosta zdzіўljala. Ўіnstan і Dzhulіja ў zakhaplennі prytulіlіsja adno da adnago. Muzyka guchala, jashcheh і jashcheh, khvіlіnu za khvіlіnajj, z cudoўnymі varyjacyjamі, jakіja ўzho bolejj ne paўtaralіsja, byccam ptushka khacela pakazac' usjo svajo ўmel'stva. Chasam drozd na khvіlіnku perapynjaўsja, raskryvaў і skladaў kryly, nadzіmaў raben'kae valljo і znoў rassypaўsja spevamі. Ўіnstan gljadzeў na jago z pavagajj. Dzelja kago, dzelja chago spjavala gehtaja ptushka? Nіvodnaga tavarysha, nіvodnaga supernіka pobach ne bylo. Shto zh vymushala jago sjadzec' tut, na kraі samotnaga lesu, і razlіvac' charoўnuju muzyku ў sucehl'nuju pustotu? Ўіnstan padumaў, cі ne skhavany tut nedze pobach mіkrafon. Jon і Dzhulіja gavarylі tol'kі shehptam. Jany ne zapіshuc' іkh razmovu, ale jany maglі zapіsac' drazdovyja spevy. Mozha, nedze na drugіm kancy provadu malen'kі zhukapadobny chalavechak napruzhana slukhaў, slukhaў vos' gehta. Ale cudoўnaja muzyka pastupova vycjasnjala ў jago z galavy tryvozhnyja razvagі. Na jago byccam lіlіsja strumen'chykі nejjkae vadkascі, jany mjashalіsja z promnjamі sonechnaga svjatla, shto sejalasja praz lіstotu. Dumkі znіklі, zastalіsja tol'kі pachuccі. Pad svajojj dalonjajj jon adchuvaў mjakkuju і cjopluju talіju dzjaўchyny. Jon pavjarnuў jae da sjabe і prytulіў da grudzejj. Cela Dzhulіі byccam rastavala ў jagonym cele. Jano bylo pjashchotnae і paslukhmjanae. Іkh vusny zluchylіsja ў pacalunku. Gehta bylі ўzho ne tyja scjatyja pacalunkі, jakіmі jany abmjanjalіsja ranejj. Adarvaўshy vusny, aboe glyboka ўzdykhnulі. Ptushka spalokhalasja і paljacela, lopajuchy krylamі.

Ўіnstan shapnuў na vukha Dzhulіі:

— Cjaper.

— Tol'kі ne tut, — adkazala jana, taksama shehptam. — Khadzem u skhovanku. Gehtak budze nadzejjnejj.

Jany khucen'ka prabralіsja na paljanku, ablamaўshy z trehskam nekal'kі sukhіkh galіnak. Kalі jany apynulіsja na ўzgorachku, abkruzhanym maladymі drehўcamі, jana pavjarnulasja і pagljadzela na jago. Aboe dykhalі peraryvіsta, ale ў kutochkakh vusnaў Dzhulіі znoў prytaіlasja ўsmeshka. Nejjkі momant jana gljadzela na jago, paslja namacala zamok svajjgo kambіnezona. І, tak, usjo bylo amal' jak u jagonym sne. Amal' takіm samym khutkіm rukham, jak jon sabe ўjaўljaў, jana scjagnula z sjabe adzenne і adkіnula jago ўbok — tym samym velіchnym rukham, jakі, zdavalasja, abvjargaў cehluju cyvіlіzacyju. Jae belaja skura zіkhacela na soncy, ale nejjkі momant jon ne gljadzeў na jae cela. Jon ne mog advescі pozіrku ad jae rabacіnіstaga tvaru z zadzіrlіvajj usmeshkajj. Jon uklenchyў perad jojj і ўzjaў jae za rukі.

— Ty ўzho rabіla gehta?

— Vjadoma. Sto razoў... Nu, razoў dvaccac' dakladna.

— Z sjabramі Partyі?

— Aga. Zaўsjody z sjabramі Partyі.

— Z sjabramі Ўnutranajj Partyі?

— Z gehtymі svіnnjamі ne. Ale sjarod іkh josc' bezlіch takіkh, khto khaceў by, kab meў khoc' jakuju magchymasc'. Ne takіja jany ўzho і svjatyja, jak prykіdvajucca.

Ўіnstanava sehrca padskochyla. Jana rabіla gehta razoў dvaccac'. Khajj by zrabіla gehta sotnі, tysjachy razoў. Usjo, shto khoc' nejak pakazvala na karupcyju ladu, zaўsjody poўnіla jago shaljonajj nadzejajj. Khto vedae, mozha, Partyja znutry ўzho ўsja pragnіla? Mozha, jae kul't akhvjarnascі і ehnergіі byў usjago tol'kі kamedyjajj, za jakojj khavalasja bezzakonne і nespravjadlіvasc'? Kalі b jon mog usіkh іkh zarazіc' prakazajj abo sіfіlіsam, z jakojj akhvotajj jon zrabіў by gehta! Usjo, shto mozha raz'escі, aslabіc', padarvac'. Jon pacjagnuў jae da zjamlі, і jany stalі na kalenі adno perad adnym.

— Slukhajj. Chym bolejj ty mela muzhchyn, tym bolejj ja cjabe kakhaju. Razumeesh?

— Razumeju. Vydatna.

— Ja nenavіdzhu cnatlіvasc'. Ja nenavіdzhu dabrynju. Ja ne vynoshu nіdze nіjakajj dabrachynnascі. Ja khachu, kab use bylі ўshchehnt sapsavanyja zaganamі.

— Nu dyk ja tabe padydu, kakhany. Ja ўshchehnt sapsavanaja.

— Cі ty ljubіsh gehta rabіc'? Ja kazhu ne pra mjane, a pra sam akt.

— Vel'mі ljublju.

Menavіta gehta jon bol'sh za ўsjo zhadaў pachuc'. Ne prosta kakhanne, skіravanae na adnu asobu, ale zhyvjol'ny іnstynkt, prostae sljapoe pakhacіmstva — vos' sіla, jakaja razarve Partyju na shmatkі. Jon paklaў jae na travu, sjarod rassypanykh pralesak. Gehtym razam nіjakіkh cjazhkascjaў ne bylo. Dykhanne, shto ўzdymala і apuskala іkh grudzі, supakoіlasja і adnavіla svojj narmal'ny rytm. Jany razluchylіsja ў nejjkajj salodkajj znjamoze. Sonca, zdavalasja, pjaklo jashcheh macnejj. Aboe khacelі spac'. Jon pashukaў kіnuty pobach kambіnezon і nakryў jae. Amal' adrazu jany zasnulі і praspalі kalja paўgadzіny.

Ўіnstan prachnuўsja pershy. Jon seў і staў gljadzec' na rabacіnіsty tvar. Jana jashcheh spakojjna spala, padklaўshy dalon' sabe pad galavu. Kalі b ne vusny, dyk і ne skazaў by, shto jana prygozhaja. Kalі gljadzec' zblіzu, vakol vachehjj mozhna bylo ўbachyc' adnu-dzve zmorshchynkі. Karotkіja chornyja valasy bylі nezvychajjna gustyja і mjakkіja. Jon padumaў, shto tak і ne vedae nі jae prozvіshcha, nі jae adrasu.

Maladoe mocnae cela, agornutae snom, abudzіla ў іm apekaval'nuju shkadobu. Ale pachuccjo tojj bezrazvazhlіvajj pjashchoty, jakoe jon adchuў pad kustom ljashchyny, kalі spjavaў drozd, jashcheh ne vjarnulasja. Jon adkhіnuў kambіnezon і pachaў razgljadac' jae bely і mjakkі bok. Daўnejjshymі chasamі, padumaў jon, muzhchyna gljadzeў na dzjavochae cela, adchuvaў zhadanne, і na gehtym sprava kanchalasja. Ale sjonnja bylo nemagchyma adchuvac' chystae kakhanne cі chystuju pazhadlіvasc'. Nіvodnae pachuccjo ne bylo chystae, bo da jago dameshvalіsja strakh і njanavіsc'. Іkh abdymkі bylі bіtvajj, іkh zlіccjo bylo peramogajj. Gehta byў udar, naneseny Partyі. Gehta byў palіtychny akt.

3

— Kalі-nebudz' my mozham jashcheh raz sjudy pryjjscі, — skazala Dzhulіja. — Uvogule, tuju samuju skhovanku mozhna vykarystac' dvojjchy ne bajuchysja. Ale, vjadoma zh, ne ranejj chym praz mesjac-dva.

Prachnuўshysja, jana nіby peramjanіlasja. Jana znoў zrabіlasja zhvavaja і zaklapochanaja, adzelasja, padperazalasja chyrvonym pojasam і ўzjalasja padrabjazna vypracoўvac' plan vjartannja. Zdavalasja natural'nym, shto za gehta ўzjalasja jana. U jae byў praktychny rozum, chago brakavala Ўіnstanu, da tago zh, zdavalasja, jana daskanala vedala londanskіja vakolіcy dzjakujuchy nezlіchonym kalektyўnym pakhodam. Jana pakazala jamu zusіm іnshuju darogu, jakaja vjala ўzho da іnshajj chygunachnajj stancyі.

— Nіkolі nel'ga vjartacca darogajj, pa jakojj ty pryjjshoў, — skazala jana, byccam abvjashchajuchy nejjkі vazhny zakon.

Jana musіla іscі pershaja, a Ўіnstan — schakac' paўgadzіny, persh chym vypravіcca za jojj.

Jana pryznachyla jamu mesca, dze jany maglі praz chatyry dnі sustrehcca paslja pracy. Gehta byla vulka ў bednym kvartale, tam byў rynak, zvychajjna gamanlіvy і poўny ljudzejj. Jana budze khadzіc' sjarod prylaўkaў і ўdavac', shto shukae matuzkі da charavіkoў abo cyraval'nyja nіtkі. Kalі jojj zdasca, shto ўsjo spakojjna, jana, ubachyўshy jago, vysmarkaecca. Kalі ne — jon pavіnen prajjscі mіma, ne paznaўshy jae. Ale kalі pashchascіc', sjarod natoўpu jany zmoguc' bez ryzykі pagavaryc' chvehrc' gadzіny і damovіcca ab nastupnym spatkannі.

— A cjaper mne trehba іscі, — skazala jana, jak tol'kі jon zasvoіў use іnstrukcyі. — U dzevjatnaccac' tryccac' mne trehba vjarnucca. Ja mushu prysvjacіc' dzve gadzіny Antyseksual'namu Sajuzu Moladzі — raznescі nejjkіja ўljotkі cі neshta takoe. Nu, cі ne svіnstva? Prychashy mjane, kalі laska. U mjane njama bylіnak u valasakh? Praўda? Tady da pabachehnnja, kakhany, da pabachehnnja.

Jana kіnulasja jamu ў abdymkі і amal' gvaltam pacalavala. Praz khvіlіnu jana rassunula maladyja drehўcy і amal' bjasshumna znіkla ў lese. І navat cjaper jon tak і ne vedaў nі jae prozvіshcha, nі jae adrasu. Ale ne mela vjalіkaga znachehnnja, bo nel'ga bylo navat ujavіc', kab jany nekalі maglі sustrehcca ў pamjashkannі cі nejjkіm chynam znescіsja pіs'mova.

Ljos nakanavaў tak, shto іm bolejj ne davjalosja spatkacca na tojj ljasnojj paljancy. Za ўves' traven' іm tol'kі adnago razu ўdalosja pa-sapraўdnamu sustrehcca. Gehta adbylosja ў іnshym taemnym mjoscy, jakoe vedala Dzhulіja, na zvanіcy zrujjnavanajj carkvy ў amal' pustehl'najj mjascovascі, dze tryccac' gadoў tamu ўpala atamnaja bomba. Gehta byla dobraja skhovanka, ale daroga da jae byla nadta nebjaspechnaja. Aproch gehtaga, jany sustrakalіsja tol'kі na vulіcy, kozhnaga vechara ў іnshym mescy, і nіkolі bolejj chym na paўgadzіny za raz. Na vulіcy zvychajjna mozhna bylo sjak-tak parazmaўljac'. Pakul' natoўp njos іkh pa tratuary, jany, nіkolі ne pavarochvajuchysja tvaram u tvar і nіkolі ne gledzjachy adno na adnago, pracjagvalі dzіўnuju peraryvіstuju razmovu, jakaja ўznіkala і zatukhala, jak pramen' majaka, jana raptam abryvalasja maўchannem, kalі naperadze pajaўljalasja ўnіforma sjabry Partyі abo tehlegljad, paslja, praz nekal'kі khvіlіn, raspachynalasja znoў, z sjarehdzіny skaza, paslja raptam spynjalasja, kalі jany rasstavalіsja ў pryznachanym mescy, і pracjagvalasja nastupnaga dnja bez papjarehdnjaga ўstupu. Dzhulіja, zdavalasja, byla zvyklaja da gehtkae razmovy, jana nazyvala gehta «gavaryc' porcyjamі». І jashcheh jana z nadzvychajjnym umel'stvam gavaryla, ne varushachy vusnamі. І tol'kі adzіn raz za gehty mesjac shtodzjonnykh spatkannjaў іm udalosja pacalavacca. Jany spuskalіsja zacіshnym zavulkam (Dzhulіja razmaўljala tol'kі na vjalіkіkh vulіcakh), kalі pachuўsja aglushal'ny grukat. Zjamlja zadryzhala, neba pacjamnela, і Ўіnstan, zbіty і napalokhany, apynuўsja na zjamlі. Nedze zusіm pobach upala raketnaja bomba. Raptam jon zaўvazhyў tvar Dzhulіі pobach sa svaіm, znezhyvela bledny, bely, jak krehjjda. Navat vusny bylі belyja. Jana pamerla! Jon prytulіў jae da sjabe і, skhamjanuўshysja, zaўvazhyў, shto calue zhyvy і cjoply tvar. Tol'kі vusny adchulі nejjkі parashok. Іkh tvary bylі ўkryty toўstym sloem tynku.

Bylі vechary, kalі jany, pryjjshoўshy na spatkanne, musіlі razyscіsja, ne padaўshy znaku, bo z-za raga pakazvaўsja patrul' abo nad іmі vіseў vertaljot. Navat kalі gehta bylo ne tak nebjaspechna, іm bylo vel'mі cjazhka znajjscі chas, kab sustrehcca. Ўіnstanaў pracoўny tydzen' skladaў shehsc'dzesjat gadzіn, tydzen' Dzhulіі byў jashcheh daўzhehjjshy, dnі adpachynku mjanjalіsja zalezhna ad napruzhanascі pracy і ne zaўsjody supadalі. Va ўsjaljakіm raze ў Dzhulіі rehdka nadaralіsja calkam svabodnyja vechary. Jana tracіla proc'mu chasu na slukhanne lekcyjj, na ўdzel u dehmanstracyjakh, na raspaўsjudzhvanne lіtaratury Antyseksual'naga Sajuza Moladzі, na padrykhtoўku transparantaў da Tydnja Njanavіscі, na zbіranne skladak u ramkakh kampanіі ashchadnascі і na іnshyja merapryemstvy padobnaga typu. Gehta apraўdvala sjabe, kazala jana. Gehta byў kamufljazh. Vykonvajuchy drobnyja pravіly, mozhna parushac' bujjnyja. Jana navat prycjagnula Ўіnstana da ўdzelu ў adnym z takіkh merapryemstvaў. Jon padkljuchyўsja da pracy ў vytvorchascі boeprypasaў, jakuju pa charze rabіlі akhvotnіkі z lіku zaўzjatykh partyjjcaў. І cjaper adzіn raz na tydzen', vecharamі, Ўіnstan garbeў pa chatyry gadzіny, drancvejuchy ad nudoty, nad nejjkіmі kavalachkamі metalu, shto bylі, magchyma, chastkamі raketnae bomby. Pracavac' davodzіlasja ў c'mjanajj majjstehrnі, dze dz'mula z usіkh dzіrak, a grukat malatkoў sumna peragukvaўsja z muzykajj tehlegljada.

Sustrehўshysja ў zvanіcy, jany zapoўnіlі ўse pragaly svaіkh papjarehdnіkh uryvіstykh razmoў. Byў spjakotny sonechny dzen', u malen'kіm kvadratnym pakojjchyku nad zvanamі stajala cjazhkae garachae pavetra, u jakіm panavaў pakh galubіnaga pamjotu. Jany gavarylі nekal'kі gadzіn, sedzjachy na pyl'najj padloze, zaslanajj galljom. Chas ad chasu adzіn z іkh ustavaў і gljadzeў praz akno, cі ne іdze khto.

Dzhulіі bylo dvaccac' shehsc' gadoў. Jana zhyla ў іntehrnace z tryccaccju іnshymі dzjaўchatamі. («Zaўsjody smjardzіc' zhanchynamі! Jak ja nenavіdzhu zhanchyn!» — pryznalasja jana mіzh іnshym.) Jak jon і merkavaў, jana pracavala ў addzjalennі mastackajj lіtaratury na ramanapіsnykh varshtatakh. Jana ljubіla svaju pracu, jakaja paljagala z bol'shaga ў nagljadze za magutnym, ale chujjnym ehlektrychnym matoram. Jana ne byla nadta razumnaja, ljubіla pracavac' rukamі і vol'na adchuvala sjabe z mashynamі. Jana magla dehtaljova apіsac' pracehs skladannja ramana, pachynajuchy ad asnoўnykh dyrehktyvaў, vydavanykh planavym kamіtehtam, і azh da aposhnіkh shtrykhoў, shto dadavala perapіsnaja grupa. Ale gatovaja knіga jae ne cіkavіla. Jana ne nadta ljubіla chytac'. Knіgі bylі ўsjago tol'kі praduktam, jakі trehba bylo vyrabljac', jak dzhehm abo matuzkі da charavіkaў.

Jana nіchoga ne pamjatala pra chas da pachatku shascіdzesjatykh. Adzіnym chalavekam, z tykh, kago jana vedala, jakі chasta gavaryў pra darehvaljucyjjny chas, byў dzed, jakі znіk, kalі jojj bylo vosem gadoў. U shkole jana byla kapіtanam khakejjnajj kamandy і vyjjgravala dva gady zapar gіmnastychnyja spabornіctvy. Jana byla vazhatajj atrada Shpіjonaў і namesnіcajj sakratara ў Junackіm Sajuze, persh chym ustupіc' u Antyseksual'ny Sajuz Moladzі. Jana zaўsjody mela bezdakornuju rehputacyju. Jae vybralі navat (shto bylo bjassprehchnym znakam dobrae rehputacyі) na pracu ў Parnaseku, padsekcyі ў addzjalennі mastackajj lіtaratury, dze vyrabljalasja tannaja parnagrafіja dlja prolaў. Ljudzі, shto tam pracavalі, nazyvalі gehty addzel «Gnojjnaja kantora», zaўvazhyla jana. Jana pracavala tam adzіn god, udzel'nіchala ў vypusku brashurak u zapjachatanykh paketakh z nazvamі nakshtalt: «Neveragodnyja gіstoryі» cі «Noch u shkole dlja dzjaўchat». Gehtyja brashurkі pataemna kupljalі maladyja proly, dumajuchy, shto kupljajuc' neshta nelegal'nae.

— Shto gehta bylі za knіgі? — pacіkavіўsja Ўіnstan.

— At, strashehnna tupyja і nudnyja. Ujavі sabe, usjago shehsc' typavykh sjuzhehtaў, u jakіkh chas ad chasu mjanjajucca paasobnyja dehtalі. Ale ja pracavala tol'kі na kalejjdaskopakh і nіkolі ne prymala ўdzelu ў perapіsvannі. Ja ne maju lіtaraturnykh zdol'nascjaў, kakhany, navat na takoe.

Ўіnstan vel'mі zdzіvіўsja, davedaўshysja, shto aproch kіraўnіkoў addzjalennjaў use pracaўnіkі Parnaseku bylі dzjaўchaty. Lіchylasja, shto palavy іnstynkt u muzhchyn utajjmavac' cjazhehjj, chym u zhanchyn, muzhchyn znachna ljagchehjj maglo sapsavac' toe, z chym jany melі spravu.

— Jany neakhvotna bjaruc' tudy navat zamuzhnіkh zhanchyn, — dadala jana. — Jany ўsjo jashcheh dumajuc', shto dzjaўchaty takіja njavіnnyja! Va ўsjaljakіm raze adna z іkh, shto sjadzіc' tut, zusіm ne takaja.

Pershy raz jana ўstupіla ў palavuju suvjaz' u shasnaccac' gadoў z shascіdzesjacіgadovym sjabram Partyі, jakі paznejj skonchyў samagubstvam, kab pazbegnuc' aryshtu.

— Mne pashancavala, bo іnaksh jon vydaў by mjane, — dadala jana.

Paslja bylі іnshyja. Zhyccjo, u jae ўsprymannі, bylo vel'mі prostae. Ty khochash zhyc' vesela. «Jany», gehta znachyc' Partyja, ne dajuc' tabe zhyc' vesela, і ty abykhodzіsh zakony, jak tol'kі mozhash. Jojj zdavalasja natural'nym, shto «jany» khochuc' pazbavіc' ljudzejj asalodaў zhyccja, a ljudzі sprabujuc' suprac'stajac' gehtamu. Jana nenavіdzela Partyju і vykazvala svaju njanavіsc' samymі brudnymі slovamі. Adnak jae krytyka ne zakranala agul'nykh pryncypaў. Partyjjnae vuchehnne cіkavіla jae nastol'kі, nakol'kі nepasrehdna zakranala jae zhyccjo. Jon zaўvazhyў, shto jana nіkolі ne ўzhyvala navamoўnykh sloў, aproch tykh, shto ўvajjshlі ў shtodzjonnuju movu. Jana nіkolі ne chula pra Bratehrstva і admaўljalasja veryc' u jago іsnavanne. Usjaljakae arganіzavanae zmaganne suprac' Partyі zdavalasja jojj glupstvam, bo zagadzja bylo asudzhanae na parazhehnne. Adzіna razumnym, na jae dumku, bylo parushac' zakony і, njagledzjachy na gehta, zastavacca zhyvym. Ўіnstan zadumaўsja, kol'kі maglo byc' takіkh, jak jana, sjarod maladoga pakalennja, jakoe vyrasla ў atmasfery rehvaljucyjjnajj ramantykі, jakoe bolejj nіchoga ne vedala і ўsprymala Partyju jak neshta neparushnae, jak neba. Jany ne paўstavalі suprac' jae panavannja, a prosta ўcjakalі ad jae, jak zajac ad sabakі.

Jany ne abmjarkoўvalі magchymascі pazhanіcca. Gehta bylo zusіm nerehal'na. Nіjakі ў svece kamіteht ne zacverdzіў by gehty shljub, navat kalі b Ўіnstan zdoleў vyzvalіcca ad Kehtryn, svajojj zhonkі. Navat u marakh ne bylo nadzeі.

— Jakaja jana byla, tvaja zhonka? — spytalasja Dzhulіja.

— Jana byla... Cі ty vedaesh navamoўnae slova dabradum, gehta znachyc' dobranadzejjny, tojj, khto dumae pravіl'na, khto njazdatny na blagіja dumkі?

— Ne. Slova ja ne vedaju, ale ja vedaju davolі shmat takіkh ljudzejj.

Jon pachaў apavjadac' jojj gіstoryju svajjgo suzhonstva, ale, na jago zdzіўlenne, jana ўzho vedala asnoўnyja momanty. Jana apіsala jamu, byccam sama bachyla cі adchuvala, jak drancvela cela Kehtryn, kalі jon da jae dakranaўsja, і jak jana adpіkhvala jago z usjae mocy, navat kalі jago abdymala. Jon ne adchuvaў nіjakajj njajomkascі, gavorachy z Dzhulіjajj pra takoe. Va ўsjaljakіm raze Kehtryn daўno ўzho perastala byc' pakutlіvym uspamіnam. Jana stala prosta nepryemnym uspamіnam.

— Ja b vytrymaў, kalі b ne adna rehch, — skazaў jon.

Jon raskazaў Dzhulіі pra malen'kuju khalodnuju cyrymonіju, da jakojj Kehtryn zmushala jago adzіn vechar na tydzen'.

— Jana nenavіdzela gehta, ale nіshto ne maglo prymusіc' jae ad gehtaga admovіcca. Zvychajjna jana nazyvala gehta... ty nіkolі ne ўgadaesh jak.

— Nash abavjazak perad Partyjajj, — dagavaryla za Ўіnstana Dzhulіja.

— Adkul' ty vedaesh?

— Ja taksama vuchylasja ў shkole, kakhany. Dlja tykh, kamu spoўnіlasja shasnaccac', raz na mesjac bylі gutarkі pra palavoe zhyccjo. Paslja toe samae bylo ў Junackіm Sajuze. Gadamі kamjachyc' toe samae. Zdaecca, u bol'shascі vypadkaў gehta dae vynіkі. Ale khto jago vedae. Ljudzі takіja kryvadushnyja!

Jana pachala razvіvac' gehtuju tehmu. U Dzhulіі ўsjo zvodzіlasja da jae іntymnaga zhyccja. Jak tol'kі gavorka nablіzhalasja da gehtajj tehmy, jana rabіlasja dascіpnaja і krasamoўnaja. U adroznenne ad Ўіnstana, jana zrazumela prykhavany sehns partyjjnaga purytanіzmu. Palavy іnstynkt trehba bylo pa magchymascі znіshchyc' ne tol'kі tamu, shto jon stvaraў asobny, nepadkantrol'ny Partyі susvet. Jashcheh vazhnejjshym bylo toe, shto palavy asketyzm vjoў da іstehryі, shto bylo vel'mі pazhadana, bo jae mozhna bylo peratvaryc' u vajaўnіchy zapal і addanasc' partyjjnym pravadyram. Dzhulіja rastlumachyla svaju dumku nastupnym chynam:

— Kalі zajjmaeshsja kakhannem, rastrachvaesh svaju ehnergіju. A paslja adchuvaesh sjabe shchaslіvym і pljuesh na ўsjo astatnjae. Jany ne moguc' dapuscіc', kab tak bylo. Jany khochuc', kab u tabe zaўsjody kіpela ehnergіja. Use gehtyja marshy, dehmanstracyі, lozungі, scjagі — usjo gehta prosta prakіsly palavy іnstynkt. Kalі ty shchaslіvy ў dushy, cі budzesh ty zakhapljacca Vjalіkіm Bratam, trokhgadovymі planamі, Dvukhkhvіlіnkajj Njanavіscі і ўsjojj іnshajj іkhnjajj lukhtojj?

Usjo gehta vel'mі slushna, padumaў jon. Byla nepasrehdnaja suvjaz' pamіzh cnatlіvascju і palіtychnajj dobranadzejjnascju. Bo jak jashcheh mozhna padtrymlіvac' u sjabraў Partyі na patrehbnym uzroўnі strakh, njanavіsc' і fanatychnuju veru, tak patrehbnyja Partyі, kalі ne apanavaўshy nejjkі magutny іnstynkt і ne vykarystaўshy jago jak rukhavuju sіlu? Palavaja cjaga byla nebjaspechnaja dlja Partyі, і Partyja pavjarnula jae na svaju karysc'. U tuju samuju gul'nju jana guljala і z bac'koўskіm іnstynktam. Skasavac' sjam'ju bylo nerehal'na, і ljudzejj zaakhvochvalі ljubіc' svaіkh dzjacejj amal' jak ranejj. Z drugoga boku, dzjacejj sіstehmatychna skіroўvalі suprac' bac'koў. Іkh vuchylі sachyc' za bac'kamі і pavedamljac' ab іkh zlachynstvakh. Sjam'ja stalasja, pa sutnascі, pracjagam Palіcyі Dumak. Gehta byў pryjom, dzjakujuchy jakomu ўse ljudzі, udzen' і ўnachy, zhylі sjarod shpіjonaў, jakіja іkh vel'mі blіzka vedalі.

І raptam jon znoў padumaў pra Kehtryn. Jana bez sumnennja vydala b jago Palіcyі Dumak, kalі b ne byla zanadta durnaja, kab zaўvazhyc' njadobranadzejjnasc' jago pogljadaў. Ale pra Kehtryn jamu nagadala ne gehta, a zadushlіvaja spjoka, ad jakojj na lobe vystupіў pot. Jon pachaў raskazvac' Dzhulіі, shto adbylosja, cі ledz' ne adbylosja, adzіnaccac' gadoў tamu, spjakotnym letnіm dnjom.

Gehta bylo praz try cі chatyry mesjacy paslja vjasellja. Jany zabludzіlіsja pad chas kalektyўnaga pakhodu nedze ў Kency. Jany adstalі ad іnshykh і zatrymalіsja ўsjago na nekal'kі khvіlіn, ale paslja pavjarnulі na druguju darogu і nechakana apynulіsja na kraі staroga vapnavaga kar'era. Jany stajalі na vyshynі ad dzesjacі da dvaccacі metraў, unіze bylі skaly. Navokal ne bylo nіkoga, u kago mozhna bylo b spytacca darogі. Kehtryn, jak tol'kі zrazumela, shto jany zabludzіlіsja, adchula sjabe vel'mі njaўtul'na. Byc' daljoka, navat na karotkі chas, ad gamanlіvaga pakhodnaga natoўpu bylo ў jae vachakh blagіm uchynkam. Jana adrazu zakhacela vjarnucca і pasprabavac' shukac' u drugіm baku. Ale ў gehty momant Ўіnstan zaўvazhyў nekal'kі kuscіkaў chal'chaku, shto raslі jakraz pad іmі, u vystupe skaly. Kvetkі bylі dvukh koleraў, cagljana-chyrvonaga і barvovaga, khoc' raslі z adnago koranja. Jon nіkolі ne bachyў nіchoga padobnaga і paklіkaў Kehtryn pagljadzec' na kvetkі.

— Gljadzі, Kehtryn! Pagljadzі na gehtyja kvetkі. Vun' tojj kustok unіze, kalja padnozhzha skaly. Bachysh, jany roznykh koleraў.

Jana ўzho byla pavjarnulasja, kab pajjscі, ale ўsjo zh z razdrazhnennem padyshla. Jana navat skhіlіlasja nad urvіshcham, kab ubachyc' mjascіnu, jakuju jon pakazvaў. Jon stajaў zzadu і trymaў jae za talіju. Raptam jon adchuў, jakіja jany samotnyja. Nіdze ne bylo nіvodnae chalavechae іstoty, nіvodny lіstok ne varushyўsja, nіvodnaja ptushka ne abudzіlasja. U takіm mescy mozhna bylo amal' ne bajacca, shto nedze skhavany mіkrafon, a navat kalі b jon і byў, jon zapіsaў by tol'kі ljogkі shorgat. Byla samaja spjakotnaja, samaja sonnaja gadzіna. Sonca palіla, pot cjok pa Ўіnstanavym lobe. І tady jamu pryjjshla ў galavu dumka...

— Shto zh ty jae ne shturkhanuў? — spytalasja Dzhulіja. — Ja abavjazkova jae skіnula b.

— Tak, kakhanaja, ty b skіnula. І ja taksama, kalі b ja byў tady takі, jak cjaper. A mozha... navat ne vedaju.

— Ty shkaduesh, shto ne zrabіў gehtaga?

— Tak, uvogule shkaduju.

Jany sjadzelі pobach na pyl'najj padloze. Jon prytulіў jae da sjabe. Galava Dzhulіі ljazhala ў jago na pljachy, і pryemny vodar jae valasoў perabіvaў pakh galubіnaga pamjotu. «Jana maladaja, — padumaў jon, — jana jashcheh nechaga chakae ad zhyccja. Jana ne razumee, shto, kalі skіnesh sa skaly tago, khto tabe ne daspadoby, gehta jashcheh nіchoga ne vyrashyc'».

— Pa praўdze kazhuchy, gehta nіchoga b ne zmjanіla, — skazaў jon.

— Dyk chamu zh ty shkaduesh?

— Tamu shto ja prykhіl'nіk pazіtyўnykh rashehnnjaў, vos' і ўsjo. U gul'nі, u jakuju my guljaem, my ne mozham vyjjgrac'. Josc' tol'kі parazhehnnі, mensh baljuchyja za іnshyja parazhehnnі, і bolejj nіchoga.

Jon adchuў, jak pljacho Dzhulіі varukhnulasja na znak pjarehchannja. Jana zaўsjody pjarehchyla jamu, kalі jon kazaў shtos'cі padobnae. Jana ne zgadzhalasja z tym, shto іsnue nejjkі pryrodny zakon, zgodna z jakіm paasobny chalavek zaўsjody prajjgrae. Jana taksama nejak usvedamljala, shto jana asudzhanaja, shto ranejj cі paznejj Palіcyja Dumak skhopіc' jae і zab'e. Ale, z drugoga boku, jana spadzjavalasja, shto mozhna pabudavac' svojj pataemny susvet, dze mozhna zhyc', jak khochash. Na gehta bylі patrehbnyja tol'kі ўdacha, khіtrasc' і advaga. Jana ne razumela, shto shchascja ne іsnue ўvogule, shto adzіnaja peramoga chakae ў buduchynі, uzho paslja smercі, і shto z tago momantu, jak ty abvjascіў vajjnu Partyі, lepsh adrazu lіchyc' sjabe mjortvym.

— My mjortvyja, — skazaў jon.

— My jashcheh ne mjortvyja, — prazaіchna adkazala Dzhulіja.

— Ne, ne fіzіchna, vjadoma. Mozhna dapuscіc', shto my pratrymaemsja jashcheh shehsc' mesjacaў, god, pjac' gadoў. Ja bajusja smercі. A ty maladaja, ty, napehўna, baіshsja jashcheh bolejj za mjane. Vjadoma zh, my budzem adsoўvac' kanec, kol'kі zdoleem. Ale gehta mala dapamozha. Pakul' ljudzі zastajucca ljudz'mі, pamіzh zhyccjom і smercju roznіcy njama.

— Usjo gehta lukhta! Z kіm ty khochash spac'? Sa mnoju cі sa shkіletam? Cі ty ne zadavoleny, shto zhyvy? Cі tabe ne padabaecca adchuvac', shto gehta ty, gehta tvaja ruka, gehta tvaja naga, shto ty sapraўdny, tryvaly, zhyvy? A vos' gehta, skazhy, khіba gehta tabe ne padabaecca? Jana pavjarnulasja і prytulіlasja. Jon adchuў praz kambіnezon jae spelyja, prugkіja grudzі. Zdavalasja, ad cela Dzhulіі jamu peradalіsja jae maladosc' і sіla.

— Gehta mne padabaecca, — adkazaў jon.

— Dyk perastan' tady gavaryc' pra smerc'. A cjaper slukhajj, kakhany, nam trehba damovіcca ab nastupnajj sustrehchy. My znoў mozham pryjjscі na paljanku ў lese. Uzho mіnula dastatkova chasu. Ale gehty raz my pojjdzem tudy drugojj darogajj. Ja ўsjo pradumala. Ty sjadzesh na cjagnіk... Gljadzі, ja tabe namaljuju.

І, sa svajojj zaўsjodnajj praktychnascju, jana zgrabla grudok pjasku, razraўnjala jago і, vycjagnuўshy z galubіnaga gnjazda galіnku, pachala maljavac' kartu.

4

Ўіnstan akіnuў pozіrkam ubogі pakojjchyk na drugіm paverse kramy pana Chehryngtana. Vjalіkі lozhak kalja akna byў zaslany padranajj koўdrajj, na іm ljazhala padushka bez navalachkі. Na kamіnnajj palіchcy cіkaў starasveckі gadzіnnіk z dvanaccacіgadzіnnym cyferblatam. U kuce na skladnym stolіku lagodna svjacіlasja ў prycemku shkljanoe prehs-pap'e, jakoe jon kupіў, kalі aposhnі raz byў tut.

Na kamіnnajj kratcy stajalі keragaz, rondal' і dva kubachkі, pazychanyja ў pana Chehryngtana. Ўіnstan zapalіў keragaz і pachaў gatavac' vadu. Jon prynjos z saboju pakecіk kavy «Peramoga» і nekal'kі kavalachkaў sakharynu. Strehlkі gadzіnnіka pakazvalі sem dvaccac'. A bylo dzevjatnaccac' dvaccac'. Jana melasja pryjjscі ў dzevjatnaccac' tryccac'.

Var'jactva, var'jactva, guchala ў jago ў galave. Svjadomae, besprychynnae, zgubnae var'jactva. Z usіkh zlachynstvaў, jakіja mog zrabіc' sjabra Partyі, gehtae bylo najjcjazhehjj skhavac'. Pa praўdze kazhuchy, gehtaja dumka spachatku pramіl'gnula ў jago ў galave, jak nejjkae vіdmo: shkljanoe prehs-pap'e, adljustravanae na gladkajj paverkhnі stala. Jak jon і pradbachyў, pan Chehryngtan bez nіjakіkh vagannjaў zdaў jamu pakojj. Jon byў vіdavochna zadavoleny, shto mog zarabіc' nekal'kі daljaraў. Pry gehtym jon ne nadta zdzіvіўsja і ne vykazaў navjazlіvaga razumennja, kalі davedaўsja, shto pakojj byў patrehbny Ўіnstanu dlja spatkannja z zhanchynajj. Naadvarot, pozіrk jago zrabіўsja adsutny, jon pachaў gavaryc' agul'nymі slovamі, z takіm dalіkatnym vygljadam, shto, zdavalasja, jon zrabіўsja chastkova njabachny. Vel'mі vazhna mec' magchymasc' adasobіcca, skazaў jon. Kozhny khaceў by mec' mesca, dze mozhna chas ad chasu pabyc' adnamu, pry zruchnajj nagodze. І kalі takoe mesca znojjdzecca, dyk najjbol'shajj pachcіvascju z boku tago, khto pra gehta vedae, bylo b zakhoўvac' maўchanne. Jon navat dadaў, uzho amal' calkam rastaўshy ў pavetry і perastaўshy іsnavac', shto ў dome josc' dva ўvakhody, drugі vjadze praz zadnі dvor u bakavy zavulak.

Pad aknom nekhta spjavaў. Ўіnstan, skhavany za muslіnavajj fіrankajj, vygljanuў na vulіcu. Chehrven'skae sonca stajala jashcheh vysoka ў nebe, a ўnіze, u zalіtym sonechnym svjatlom dvoryku zhanchyna z grubymі chyrvonymі rukamі, z zrehbnym fartukhom, padvjazanym za pojas, khadzіla, kul'gajuchy, ad vjalіkajj baleі da vjaroўkі z bjalіznajj. Pachvarnaja і magutnaja, jak rymskaja kalona, jana veshala na vjaroўku belyja chatyrokhkutnіkі, u jakіkh Ўіnstan paznaў dzіcjachyja pjaljushkі. Jak tol'kі jae rot vyzvaljaўsja ad zashchapak, jana spjavala magutnym kantral'ta:

To byla beznadzejjnaja mara,
Shto splyla, jak vjasnoju vada.
Dy ad pozіrkaў tykh і ad sloў daragіkh
Nazaўzhdy ў maіm sehrcy nuda.

Melodyja byla papuljarnaja ў Londane aposhnіmі tydnjamі. Gehta byla adna z shmatlіkіkh, padobnykh adna da adnojj pesenek, jakіja padsekcyja muzychnaga addzjalennja vypuskala dlja prolaў. Slovy іkh skladalі bez nіjakaga ўdzelu chalaveka prylady, shto nazyvalіsja versіfіkataramі. Ale zhanchyna spjavala tak mіlaguchna, shto navat samaja sprashnaja lukhta peratvaralasja ў amal' shto pryemnuju pesnju. Ўіnstan chuў, jak spjavae zhanchyna, jak stukajuc' pa bruku jae abcasy, jak krychac' na dvary dzecі і jak nedze daljoka, glukha gudze transpart. Ale pakojj dzjakujuchy adsutnascі tehlegljada zdavaўsja nadzіva cіkhіm.

«Var'jactva! var'jactva! var'jactva!» — znoў dumalasja jamu. Bylo nemagchyma ўjavіc' sabe, shto jany maglі b spakojjna navedvac' gehtae mesca bol'sh chym nekal'kі tydnjaў. Ale spakusa mec' pataemny prytulak, jakі b nalezhaў tol'kі іm, u pamjashkannі, dastupny, zusіm pobach, byla zanadta vjalіkaja dlja abaіkh. Paslja sustrehchy na zvanіcy nejjkі chas jany ne maglі sustrehcca znoў. Napjarehdadnі Tydnja Njanavіscі pracoўny dzen' rehzka padoўzhyўsja. Tydzen' meўsja pachacca bolejj chym praz mesjac, ale jon vymagaў grandyjoznykh і skladanykh padrykhtoўchykh merapryemstvaў, u vynіku chago ўsіkh peragruzhalі pracajj. Urehshce іm abaіm udalosja vykraіc' sabe ў adzіn dzen' vol'ny vechar. Jany damovіlіsja sustrehcca znoў na ljasnojj paljancy. Za dzen' perad tym jany na khvіlіnku spatkalіsja na vulіcy. Jak zvychajjna, Ўіnstan amal' ne gljadzeў na Dzhulіju, pakul' іkh njos natoўp. Ale adnago karotkaga pozіrku khapіla, kab zaўvazhyc', shto jana byla bjalejjshaja, chym zvychajjna.

— Nіchoga ne zrobіsh, — shapnula jana, jak tol'kі adchula, shto mozhna gavaryc' ne bajuchysja. — Ja maju na ўvaze zaўtra.

— Shto?

— Zaўtra ўvechary ja ne zmagu pryjjscі.

— Chamu?

— A, zvychajjnaja prychyna. Gehty raz pachalosja ranejj.

Na nejjkі momant jago akhapіla shaljonaja zlosc'. Za gehty mesjac, shto jany sustrakalіsja, jago pachuccjo da jae zmjanіlasja. Spachatku ў іm bylo mala sapraўdnaga zhadannja. Іkh pershy palavy kantakt byў prosta valjavym uchynkam. Ale paslja drugoga razu ўsjo zmjanіlasja. Pakh jae valasoў, smak jae vusnaў, dotyk jae skury, zdavalasja, napoўnіlі jago samoga і pavetra vakol jago. Jana stala fіzіchnajj neabkhodnascju, nechym, chago jon ne prosta khaceў, a adchuvaў, shto mae na gehta prava. Kalі jana skazala, shto ne zmozha pryjjscі, jamu zdalosja, byccam jana jamu zdradzhvae. Ale jakraz u gehty momant natoўp prycіsnuў іkh adno da adnago і іkh rukі vypadkova sustrehlіsja. Jana khucen'ka pacіsnula konchykі jago pal'caў, kab abudzіc' u іm ne zhadanne, a pjashchotnuju pryjaznasc'. Ўіnstanu pryjjshla dumka, shto, kalі zhyvesh z zhanchynajj, gehtyja peryjadychnyja rascharavannі — zvychajjnaja rehch. Glybokaja pjashchota, jakuju jon jashcheh nіkolі da jae ne adchuvaў, apanavala jago. Jamu khacelasja b, kab jany bylі zhanatyja ўzho dzesjac' gadoў. Jamu khacelasja b, kab jany maglі guljac' pa vulіcy, tak jak cjaper, ale adkryta, ne bajuchysja, і gavaryc' pra zvychajjnyja rehchy, kupljajuchy nejjkuju drobjaz' dlja gaspadarkі. A bol'sh za ўsjo khaceў, kab u іkh bylo mesca, dze jany maglі b zastavacca adny, ne musjachy pry kozhnajj sustrehchy zajjmacca kakhannem. Ale іdehja nanjac' pakojj u pana Chehryngtana pryjjshla jamu ne tady, a praz dzen'. Kalі jon skazaў pra gehta Dzhulіі, jana zgadzіlasja z nechakanajj gatovascju. Aboe vedalі, shto gehta var'jactva. Jany nіby samakhoc' nablіzіlіsja da magіly. І pakul' jon sjadzeў na kraі lozhka і chakaў, jamu znoў padumalasja pra sutarehnnі Mіnіstehrstva Ljubovі. Bylo dzіўna, jak gehty nepazbezhny nakanavany zhakh to z'jaўljaўsja, to znіkaў sa svjadomascі. Jon byў tut, u najjblіzhehjjshajj buduchynі, jon nepazbezhna papjarehdnіchaў smercі, jak dzevjanosta dzevjac' papjarehdnіchae sotnі. Pazbegnuc' gehtaga bylo nemagchyma, mozha, tol'kі adklascі; adnak zha chas ad chasu ljudzі svjadoma, naўmysna skarachalі chas, shto іm zastavaўsja da zhakhlіvaga nakanavannja.

Sa skhodaў pachulіsja khutkіja krokі. Dzhulіja ўvarvalasja ў pakojj. Jana trymala ў ruceh torbu z grubaga buraga palatna, jon chasta bachyў jae z gehtajj torbajj u mіnіstehrstve. Jon kіnuўsja, kab abnjac' jae, ale jana khucen'ka vyrvalasja z abdymkaў, usjo jashcheh trymajuchy torbu.

— Khvіlіnku, — skazala jana. — Ja tol'kі pakazhu tabe, shto ja prynesla. Ty prynjos gehtuju paskudnuju kavu «Peramoga»? Ja tak і dumala. Mozhash vykіnuc' jae. Jana nam ne spatrehbіcca. Gljadzі.

Jana ўpala na kalenі, adkryla torbu і vykіnula adtul' kljuchy і shrubakrut, shto ljazhalі zverkhu. Pad іmі bylo nekal'kі chystykh papjarovykh pakecіkaў. Pershy pakecіk, jakі jana padala Ўіnstanu, vyklіkaў dzіўnae, ale nejak njajasna znajomae pachuccjo. U іm bylo cjazhkae sypkae rehchyva, mjakkae navobmacak.

— Shto gehta? Cukar? — spytaўsja jon.

— Sapraўdny cukar. Ne sakharyn — cukar. A vos' bokhan khleba, sapraўdnaga belaga khleba, a ne gehtaga paskudstva, a vos' — sloіk z varehnnem. A vos' malako. Ale gljadzі! Gehta sapraўdnaja raskosha. Ja musіla navat abgarnuc' tkanіnajj, bo...

Ale jojj ne trehba bylo kazac', nashto jana abgarnula. Pakh uzho razlіўsja ў pakoі — bagaty і gusty pakh, padobny da pakhaў rannjaga malenstva, jakі chasam sustrakaўsja navat і cjaper. Chasam jon chuўsja ў nejjkіm prakhodze, pakul' z grukatam ne zachynjalіsja dzvery; jon zagadkava lunaў u natoўpe ljudzejj, pajaўljaўsja і gubljaўsja znoў.

— Gehta kava, — prashaptaў jon, — sapraўdnaja kava.

— Gehta kava dlja sjabraў Unutranajj Partyі. Tut cehly kіlagram, — skazala jana.

— Jak ty ўsjo gehta dastala?

— Gehta ўsjo pradukty dlja Ўnutranajj Partyі. U gehtykh svіnnjaў josc' usjo, absaljutna ўsjo. Ale, vjadoma, afіcyjanty, slugі, ljudzі kraduc' patrokhu і... Gljadzі, tut jashcheh josc' pakecіk z garbatajj.

Ўіnstan pryseў pobach z jojj. Jon abarvaў razhochak paketa і raskryў jago.

— Gehta sapraўdnaja garbata. Ne parehchkavae lіsce.

— Njadaўna zavezlі vjalіkuju partyju garbaty. Jany zavajavalі Іndyju cі nejjkuju іnshuju kraіnu, — skazala jana njapehўna. — Ale paslukhajj, ljuby mojj. Advjarnіsja, kalі laska, na try khvіlіny. Sjadz' na tojj krajj lozhka. Ne nadta blіzka da akna. І ne pavarochvajjsja, pakul' ja ne skazhu.

Ўіnstan njaўvazhna gljadzeў praz muslіnavuju fіranku. Unіze, u dvary, zhanchyna z chyrvonymі rukamі ўsjo jashcheh snoўdalasja pamіzh balejajj і vjaroўkajj. Jana dastala z rota dzve draўljanyja zashchapkі і natkhnjona zaspjavala:

Kazhuc', z chasam zagojacca rany
І ne ўspomnіsh pra bol', pra manu.
Ale sljozy і smekh tykh zabytykh ucekh
Zakranuc' majjgo sehrca strunu.

Zdavalasja, jana vedala na pamjac' use slovy gehtajj іdyjockajj pesnі. Jae golas, mіlaguchny і shchaslіva-sumny, guchaў u cjoplym letnіm pavetry. Zdavalasja, shto jana і sapraўdy shchaslіvaja, tol'kі b gehty chehrven'skі dzen' cjagnuўsja bjaskonca, a baleja z bjalіznajj byla bjazdonnaja; jana mela b za shchasce zastavacca tut tysjachu gadoў, razveshvac' pjaljushkі і spjavac' roznuju lukhtu. Ўіnstana ўrazіў dzіўny fakt: jon nіkolі ne chuў, kab sjabra Partyі spjavaў adzіn і sam sabe. Gehta zdalosja b troshkі njadobranadzejjnym, gehta byў by nebjaspechny vybryk, jak razmova z samіm sabojj. Mozha, tol'kі ljudzjam, jakіm pagrazhae galodnaja smerc', njama chago bajacca, і jany spjavajuc'.

— A cjaper mozhash pavjarnucca, — skazala Dzhulіja.

Jon pavjarnuўsja і nejjkuju khvіlіnu ne mog jae paznac'. Jon chakaў ubachyc' jae goluju, ale jana byla ne golaja. Peramena, shto adbylasja ў jojj, byla znachna dzіўnejjshaja. Jana nafarbavala tvar.

Napehўna, jana zajjshla ў nejjkuju kramku ў prolaўskіkh kvartalakh і kupіla poўny kasmetychny nabor. Vusny ў jae bylі cjomna-chyrvonyja, shchokі narumjanenyja, nos napudrany. Navat pad vachyma bylo neshta, shto dadavala іm bljasku. Zroblena gehta bylo ne nadta ўmela, ale Ўіnstanavy vedy ў gehtajj galіne kashtavalі njashmat. Nіkolі ranejj jon ne bachyў і ne mog sabe ўjavіc' partyjjnuju zhanchynu z nafarbavanym tvaram. Peramena ў jae ablіchchy byla neveragodnaja. Usjago nekal'kі shtrykhoў tam, dze trehba, і jana zrabіlasja ne tol'kі prygazhehjjshaja, ale і bol'sh zhanockaja. Karotkіja valasy і khlapechy kambіnezon tol'kі ўzmacnjalі ўrazhanne. Kalі jon abnjaў jae, u nos jamu ўdaryў pakh shtuchnykh fіjalak. Jon prygadaў prycemkі kukhnі ў sutarehnnі і pusty rot zhanchyny. Parfuma byla takaja samaja, ale cjaper, zdavalasja, gehta bylo neіstotna.

— І parfuma taksama! — skazaў jon.

— Tak, kakhany, і parfuma. A vedaesh, shto ja zrablju drugіm razam? Ja dastanu sapraўdnuju zhanochuju sukenku і nadzenu jae zamest gehtykh іdyjockіkh shtanoў. U mjane buduc' shaўkovyja panchokhі і tuflіkі na vysokіkh abcasakh. U gehtym pakoі ja budu zhanchynajj, a ne tavarysham pa Partyі.

Jany razdzelіsja і zalezlі ў vjalіzny lozhak z chyrvonaga drehva. Upershynju Ўіnstan razdzjavaўsja perad jojj. Dagehtul' jon saromeўsja svajjgo blednaga і khudoga cela, razbukhlykh zhyl na nagakh і bjaskolernajj pljamy nad kostachkajj. Bjalіzny ne bylo, ale koўdra, na jakuju jany leglі, byla pracertaja і gladkaja. Pamery і mjakkasc' lozhka ўrazіlі іkh abaіkh.

— Gehty lozhak, napehўna, poўny klapoў? — skazala Dzhulіja.

Takіkh lozhkaў na dvaіkh bolejj nіdze nel'ga bylo ўbachyc', khіba shto tol'kі ў prolaў. U dzjacіnstve Ўіnstanu davodzіlasja spac' u takіm lozhku. Dzhulіja, nakol'kі jana pamjatala, nіkolі na takіm lozhku ne ljazhala.

Jany na khvіlіnku zasnulі. Kalі Ўіnstan prachnuўsja, strehlkі na gadzіnnіku ўzho perasunulіsja na lіchbu «dzevjac'». Jon ne varushyўsja, bo Dzhulіja spala, paklaўshy galavu jamu na pljacho. Bol'shaja chastka kasmetykі byla cjaper na Ўіnstanavym tvary і na padushcy, ale ljogkae ruzhovae adcenne jashcheh trymalasja, padkrehslіvajuchy prygazhosc' jae tvaru. Zhoўty pramen' zakatnaga sonca ўpaў na lozhak і asvjatlіў kamіn, dze ў rondalі kіpela vada. Unіze, u dvary, zhanchyna ўzho ne spjavala, ale adtul' daljatalі pryglushanyja krykі dzjacejj. Ўіnstan zadumaўsja, cі ў skasavanajj mіnuўshchyne lіchylasja narmal'nym, kalі svezhym letnіm vecharam muzhchyna і zhanchyna ljazhalі vos' u takіm lozhku razdzetyja і zajjmalіsja kakhannem, kalі khacelі, gavarylі, pra shto khacelі, ne adchuvajuchy patrehby ўstavac', prosta ljazhalі і slukhalі spakojjnyja gukі z vulіcy. Napehўna, ne bylo takіkh chasoў, kalі b gehta lіchylasja natural'nym... Dzhulіja prachnulasja, pracerla vochy, pryўznjalasja і abaperlasja na lokac', kab pagljadzec' na keragaz.

— Palova vady vykіpela, — skazala jana. — Zaraz ja ўstanu і zrablju kavy. U nas jashcheh josc' gadzіna. Kalі ў cjabe tushac' svjatlo?

— U dvaccac' try tryccac'.

— U maіm іntehrnace ў dvaccac' try. Ale tabe trehba vjarnucca ranejj, bo... Gehjj! Pajjshla prehch, paganaja zhyvjolіna!

Jana peravjarnulasja ў lozhku, skhapіla z padlogі tuflіk і z razmakhu shpurnula jago ў kut, rehzkіm junackіm uzmakham rukі, zusіm gehtak, jak adnojjchy ўranku jana kіnula sloўnіk u Gol'dshtehjjna pad chas Dvukhkhvіlіnkі Njanavіscі.

— Shto gehta bylo? — zdzіўlena zapytaўsja jon.

— Pacuk. Jon vysunuў svojj paskudny nos z-za shaljoўkі. Tam dzіrka. Ale ja dobra jago napalokhala.

— Pacukі, — prashaptaў Ўіnstan. — U gehtym pakoі!

— Dy jany tut paўsjul', — bezuvazhna skazala Dzhulіja і legla znoў. — U nas u іntehrnace jany josc' navat na kukhnі. U Londane josc' rajony, dze jany kіshma kіshac'. Ty vedaesh, shto jany napadajuc' na dzjacejj? Ale, na dzjacejj. Na nekatorykh vulіcakh zhanchyny bajacca pakіnuc' dzіcja adno na dzve khvіlіny. Vjalіkіja buryja pacukі. A samae zhakhlіvae, shto gehtyja paganyja stvarehnnі zaўsjody...

— Ne kazhy dalejj! — zakrychaў Ўіnstan, shyroka raspljushchyўshy vochy.

— Kakhany! Ty ўves' zbjaleў! Shto z taboju? Cі ne ad pacukoў tabe tak blaga?

— Z usіkh zhakhaў na svece... pacuk!

Jana prytulіla jago da sjabe, abnjala, nіby khochuchy supakoіc' jago ceplynjojj svajjgo cela. Jon raspljushchyў vochy ne adrazu. Nekal'kі khvіlіn jamu zdavalasja, shto jon znoў perazhyvae toe strashnae mroenne, shto chas ad chasu navedvala jago praz usjo zhyccjo. Karcіna byla amal' zaўsjody taja samaja. Jon stajaў perad scjanoju cemry, a pa tojj bok scjany bylo shtos'cі nevynosnae, shtos'cі takoe zhakhlіvae, shto і padyscі bylo strashna. U svaіm sne jon zaўsjody ў glybіnі dushy adchuvaў samapadman, bo, praўdu kazhuchy, jon vedaў, shto bylo za gehtajj scjanoju. І jon mog by aposhnіm zhyccjovym namagannem, nіby vyrvaўshy kavalak mozgu, adkryc' toe svjatlu. Ale zaўsjody jon prachynaўsja, tak і ne ўbachyўshy, shto tam bylo. Ale jano nejjkіm chynam bylo zvjazana z tym, shto khacela skazac' Dzhulіja, kalі jon jae perapynіў.

— Prabach, — skazaў jon. — Usjo dobra. Ja ne ljublju pacukoў, vos' і ўsjo.

— Ne khvaljujjsja, ljuby, gehtyja agіdnyja stvarehnnі sjudy ne pralezuc'. Kalі my budzem adykhodzіc', ja zatknu dzіrku shmatkom radna, a kalі pryjjdzem drugі raz, ja prynjasu troshkі alebastru і shchyl'na zakladu dzіrku.

Khvіlіna sljapoga strakhu ўzho napalovu zabylasja. Troshkі zbjantehzhany, Ўіnstan seў, abapershysja na bіl'ca lozhka. Dzhulіja ўstala, nadzela kambіnezon і zvaryla kavy. Pakh, shto іshoў z rondalja, byў takі mocny і spakuslіvy, shto jany zachynіlі akno, bajuchysja, kab khto z vulіcy ne pachuў і ne zacіkavіўsja. Ale jashcheh smachnejjshym za kavu byў aksamіtna-mjakkі smak cukru, pra jakі Ўіnstan paslja stol'kіkh gadoў sakharynu amal' zusіm zabyўsja. Zasunuўshy adnu ruku ў kіshehnju, trymajuchy ў drugojj lustu khleba, namazanuju varehnnem, Dzhulіja zadumenna khadzіla pa pakoі. Jana bezuvazhna agledzela knіgі, adznachyla, jak najjlepejj adramantavac' raskladny stol, sela ў stary fatehl' — cі zruchna ў іm sjadzec', pagljadzela z zychlіvajj spagadajj na dzіvackі gadzіnnіk z dvanaccaccju lіchbamі. Jana prynesla z saboju ў lozhak shkljanoe prehs-pap'e, kab pagljadzec' na jago pad lepshym svjatlom. Ўіnstan uzjaў jago ў jae z ruk, jak zaўsjody, zacharavany mjakkascju і vadkajj prazrystascju shkla.

— Jak ty dumaesh, shto gehta? — spytalasja Dzhulіja.

— Ja ne dumaju, kab gehta maglo nechym byc', ja maju na ўvaze, ne dumaju, kab gehtym khtos'cі nekalі karystaўsja. Jakraz gehta mne ў іm і padabaecca. Gehta malen'kі kavalachak Gіstoryі, jakі zabylіsja sfal'shavac'. Gehta paslanne z mіnulaga stagoddzja, trehba tol'kі ўmec' jago prachytac'.

— A gehtaja karcіna, — jana kіўnula galavojj na gravjuru, shto vіsela perad jojj na scjane. — Jojj taksama sto gadoў?

— Navat bolejj. Mozha, і dzvesce. Cjaper absaljutna nemagchyma vyznachyc' vek chago b tam nі bylo.

Jana padyshla da karcіny.

— Vos' tut gehtaja agіdnaja zhyvjolіna vysunula nos, — skazala jana, pastukaўshy pa shaljoўcy pad samajj karcіnajj. Jana pagljadzela na gravjuru. — Shto gehta za mjascіna? Ja ўzho nedze gehta bachyla.

— Gehta carkva, cі, prynamsі, nekalі gehta bylo carkvojj. Jana zvalasja carkvojj Svjatoga Klementa.

Jamu prygadaўsja ўryvak vershyka, jakomu navuchyў jago pan Chehryngtan, і jon dadaў letucenna: «Apel'sіny, lіmony, banany — b'juc' zvany ў Svjatoga Klemana...» Na jagony podzіў, jana adkazala vershykam:

Ty try fartyngі dac' mne pavіnen — b'juc' zvany ў Svjatoga Marcіna.
Cі zaplocіsh ty mne ў njadzelju — zagudzelі zvany ў Starym Behjjlі.

Dalejj ja ne pamjataju. Ale pamjataju, shto gehta kanchaecca tak: «Vos' і svechka, — kab spatkі davescі, Vos' sjakera — galovan'ku znescі.»

Gehta bylo jak dzve chastkі parolju. Ale byў jashcheh adzіn radok paslja «zvanoў Staroga Behjjlі». Mozha, udasca zdabyc' jago z pamjacі pana Chehryngtana, dobra jae raskaturkhaўshy.

— Adkul' ty gehta vedaesh? — spytaўsja jon.

— Ad dzeda. Jon zvychajjna paўtaraў mne gehty vershyk, jak ja byla malaja. Jago vyparylі, kalі mne bylo vosem gadoў. Va ўsjakіm raze, jon znіk. Ale shto zh takoe lіmon? — dadala jana znjanacku. — Ja bachyla apel'sіny. Gehta kruglyja zhoўtyja plady z toўstajj skurkajj.

— Ja pamjataju lіmony, — skazaў Ўіnstan. — Jashcheh ў pjacіdzesjatyja gady jany ne bylі rehdkascju. Jany bylі takіja kіslyja, shto tol'kі panjukhaesh, і ўzho zuby baljac'.

— Za gehtajj karcіnajj, napehўna, shmat klapoў, — skazala Dzhulіja. — Kalі-nebudz' ja jae zdymu і dobra ўsjo prybjaru. Zdaecca, nam uzho para іscі. Mne trehba prybracca і zmyc' z tvaru pudru. Jak shkada! Paslja ja admyju tvojj tvar ad pamady.

Ўіnstan paljazhaў jashcheh nekal'kі khvіlіn. U pakoі guscelі prycemkі. Jon pavjarnuўsja da svjatla і ljazhaў, ne zvodzjachy vachehjj z prehs-pap'e. Nevychehrpna cіkavy byў ne kavalak karalu, a nutro samoga shkla. U gehtym pradmece byla takaja glybіnja! І razam z tym jon byў prazrysty, amal' jak pavetra. Zdavalasja, shto paverkhnja shkla byla njabesnym skljapennem, pad jakіm khavaўsja cehly malen'kі susvet. Jamu zdavalasja, shto jon mozha ўvajjscі ў gehty susvet. Jon ujaўljaў sabe, shto jon і papraўdze tam, u shkle, razam z gehtym lozhkam z chyrvonaga drehva, z raskladnym stolіkam, z gadzіnnіkam, sa starasveckaju gravjurajj і z samіm prehs-pap'e. Prehs-pap'e bylo pakoem, dze jon znakhodzіўsja, a karal byў zhyccjom Dzhulіі і jagonym ulasnym, і zhyccі іkhnyja zluchalіsja ў vechnascі ў sehrcy kryshtalju.

5

Sajjm znіk. Adnojjchy ranіcajj jon ne pryjjshoў na pracu. Sjojj-tojj rastlumachyў jago adsutnasc' legkadumna, bez asablіvajj tryvogі. Nazaўtra nіkhto ўzho pra jago ne pamjataў. Na trehcі dzen' Ўіnstan zajjshoў u vestybjul' addzela dakumentacyі, kab pagljadzec' stehnd z ab'javamі. U adnojj ab'jave byў spіs sjabraў Shakhmatnaga kamіtehta, kudy ўvakhodzіў Sajjm. Spіs byў amal' takі samy, jak і ranejj, nіchoga ne bylo vykraslena. Ale jon byў na adno prozvіshcha karacejjshy. Gehtaga bylo dastatkova. Sajjm bolejj ne іsnavaў. Jon ne іsnavaў nіkolі.

Stajala njascerpnaja spjoka. U mіnіstehrskіkh labіryntakh, u pakojakh bez voknaў, z kandycyjanavanym pavetram, zakhoўvalasja narmal'naja tehmperatura. Ale na vulіcy tratuary apjakalі nogі, a ў metro ў chas pіk stajaў nevynosny smurod. Padrykhtoўka da Tydnja Njanavіscі іshla poўnym khodam, і rabotnіkі ўsіkh mіnіstehrstvaў pracavalі zvysh normy. Dehmanstracyі, skhody, vaennyja parady, lekcyі, vystavy vaskovykh fіgur, kіnafіl'my, tehlepragramy — usjo gehta trehba bylo arganіzavac'. Trehba bylo pastavіc' trybuny, ustanavіc' partrehty, prydumac' lozungі, napіsac' pesnі, puscіc' chutkі, sfal'shavac' fatagrafіі. Sekcyju Dzhulіі ў addzele mastackajj lіtaratury znjalі z vytvorchascі ramanaў, і cjaper jany vypuskalі seryju vostrapamfletnykh brashur. Ўіnstan, apracha svajojj zvychajjnajj pracy, kozhnaga dnja gadzіnamі sjadzeў nad starymі padshyўkamі «Tajjmz», perarabljajuchy і prykharoshvajuchy matehryjaly, shto melіsja cytavacca ў pramovakh. Pozna ўvechary, kalі proly shumlіvymі natoўpamі badzjalіsja pa vulіcakh, gorad meў nejjkі dzіўny, khvaravіty vygljad. Raketnyja bomby padalі chascejj, chym zvychajjna. Chasam adnekul' zdaljok chulіsja zhakhlіvyja vybukhі, prychynu jakіkh nіkhto ne mog rastlumachyc' і pra jakіja khadzіlі neveragodnyja chutkі.

Uzho byla napіsana novaja pesnja, shto pavіnna byla stac' galoўnajj melodyjajj Tydnja Njanavіscі (jana nazyvalasja «Pesnja Njanavіscі»), і jana bjaskonca grymela z tehlegljadaў. Gehta byў rytmіchny dzіkі brehkh, jakі nel'ga bylo nazvac' muzykajj, jon nagadvaў khutchehjj barabanny grukat. Kalі gehtuju pesnju raўlі sotnі glotak pad rytmіchny tupat nog, rabіlasja strashna. Prolam jana vel'mі spadabalasja, і sjarod nochy na vulіcakh jana spabornіchala z usjo jashcheh papuljarnajj «To byla beznadzejjnaja mara». Parsansavy dzecі dudukalі jae cehly dzen' і noch na grabenchyku і shmatku tualetnajj papery. Vecharamі Ўіnstan byў zanjaty bolejj, chym zvychajjna. Sabranyja Parsansam brygady dobraakhvotnіkaў rykhtavalі vulіcu da Tydnja Njanavіscі. Jany shylі scjagі, maljavalі plakaty, stavіlі dzerzhakі dlja scjagoў na dakhakh, ryzykujuchy zhyccjom, nacjagvalі praz vulіcu drot і veshalі na іm transparanty. Parsans khvalіўsja, shto adzіn tol'kі damovy blok «Peramoga» vyvesіc' chatyrysta metraў transparantaў. Jon byў u svajojj stykhіі і adchuvaў sjabe bjaskonca shchaslіvym. Garachynja і fіzіchnaja praca dalі jamu nagodu khadzіc' vecharamі ў shortakh і kashulі z karotkіmі rukavamі. Jon paspjavaў paўsjul' — shturkhaў, cjagnuў, pіlavaў, zaganjaў cvіkі, іmpravіzavaў, padbadzjorvaў usіkh sjabroўskіmі voklіchamі і vydzjaljaў usіmі skladkamі cela nevychehrpnyja zapasy smjardzjuchaga potu.

Na scenakh paўsjul' u Londane nechakana z'javіўsja novy plakat. Na іm ne bylo nіjakіkh nadpіsaў, byla tol'kі pachvarnaja postac' ehўrazіjjskaga saldata trokh-chatyrokh metraў vyshynjojj, z bezuvazhnym mangol'skіm tvaram, vjalіznymі botamі. Jon stupaў shyrokіm krokam z nacehlenym naperad aўtamatam. Adkul' nі gljadzec' na plakat, zdavalasja, shto aўtamat nacehleny prosta ў cjabe. Gehtyja plakaty bylі nakleenyja na ўsіkh svabodnykh mescakh, na kozhnajj scjane, іkh bylo navat bolejj, chym partrehtaў Vjalіkaga Brata. Proly, zvychajjna abyjakavyja da vajjny, bylі ўzrushanyja, іkh akhapіla chargovaja khvalja shaljonaga patryjatyzmu. Nіby ladzjachysja pad agul'ny nastrojj, raketnyja bomby zabіvalі ljudzejj bolejj, chym zvychajjna. Adna z іkh upala ў zapoўneny da krajoў kіnatehatr u Stehpnі і pakhavala pad ruіnamі sotnі akhvjar. Use navakol'nyja zhykhary vyjjshlі na pakhavanne. Jany naladzіlі doўgae shehsce, jakoe cjagnulasja gadzіnamі і bylo, pa sutnascі, dehmanstracyjajj aburehnnja. Drugaja bomba ўpala na vjalіkuju pustku, dze zvychajjna guljalі dzecі. Dzesjatkі dzjacejj bylі zabіtyja і razarvanyja na shmatkі. Bylі і іnshyja prajavy gnevu. Bylo spalena chuchala Gol'dshtehjjna. Sotnі plakataў z ehўrazіjjskіm saldatam bylі sarvanyja і kіnutyja ў agon', a tym chasam u agul'nym zamjashannі bylo abrabavana njamala kramaў. Paslja razyshlasja chutka, shto shpіjony skіroўvajuc' bomby praz radyjo, і natoўp padpalіў dom adnojj starojj pary, jakuju zapadozrylі ў tym, shto jany іnshazemnaga pakhodzhannja. Jany zadykhnulіsja ў agnі.

U pakojjchyku nad kramajj pana Chehryngtana Dzhulіja і Ўіnstan, kalі іm vypadala tudy pryjjscі, klalіsja pobach na lozhku bez koўdry, golyja, pad raschynenym aknom, kab uratavacca ad spjokі. Pacuk bolejj ne prykhodzіў, ale klapoў takіm garachym chasam napladzіlasja proc'ma. Dy, jak zdavalasja, gehta ne mela znachehnnja. Brudny abo chysty, pakojj gehty byў raem. Pryjjshoўshy, Ўіnstan і Dzhulіja zvychajjna nasypalі paўsjul' kuplenaga na chornym rynku percu, razdzjavalіsja, kakhalіsja, zalіvajuchysja potam, і zasynalі. Prachnuўshysja, jany zaўvazhalі, shto klapy vjarnulіsja і rykhtavalіsja na kontratakі.

Za ўves' chehrven' jany sustrehlіsja chatyry, pjac', shehsc', sem razoў. Ўіnstan stracіў zvychku pіc' dzhyn aby-kalі. Zdavalasja, jon byў jamu bolejj nepatrehbny. Jon pamazhneў, jazva na naze zagaіlasja, zastalasja tol'kі rudaja pljamka. Ranіshnі kashal' bolejj ne muchyў jago. Zhyccjo perastala byc' nevynosnym, jamu ўzho bolejj ne khacelasja stroіc' grymasy tehlegljadu і krychac' dzіkіm golasam brydkіja slovy. Cjaper, kalі ў іkh byў pataemny і nadzejjny prytulak, amal' shto dom, іkh navat uzho ne zasmuchala, shto jany sustrakalіsja zrehdku і kozhny raz tol'kі na nekal'kі gadzіn. Vazhna, shto gehty pakojjchyk nad antykvarnajj kramajj uvogule іsnavaў. Vedac', shto jon tam, nekranuty, bylo amal' toe samae, shto і byc' tam. Pakojjchyk byў susvetam, prystannem mіnuўshchyny, dze mozhna sustrehc' daўno vymerlykh zhyvjolіn. Pan Chehryngtan, dumaў Ўіnstan, taksama vymerlaja zhyvjolіna. Persh chym padnjacca ў pakojjchyk, jon zvychajjna zatrymlіvaўsja na kol'kі khvіlіn, kab z іm pagavaryc'. Zdavalasja, shto stary vykhodzіc' z kramy vel'mі rehdka cі navat uvogule ne vykhodzіc', a z drugoga boku, jak vygljadala, da jago nіkhto ne zakhodzіў. Jon vjoў pryvіdnae іsnavanne pamіzh malen'kajj c'mjanajj kramajj і jashcheh menshajj kukhnjajj, dze gatavaў sabe ezhu. U gehtajj kukhnі sjarod іnshaga mozhna bylo ўbachyc' neveragodna stary gramafon z vjalіznajj truboju. Pan Chehryngtan, zdavalasja, byў vel'mі rady pagavaryc'. Kalі jon khadzіў sjarod svaіkh nіkomu ne patrehbnykh rehchaў, z doўgіm nosam, toўstymі akuljaramі, ugnutymі pljachyma, u aksamіtnajj kurtcy, jon zaўsjody nagadvaў khutchehjj kalekcyjanera, chym gandljara. Z nejjkіm vjalym zakhaplennem jon dakranaўsja da toe cі іnshae rehchy — farforavajj zatychkі, maljavanaga vechka zlamanajj tabakerkі, tannaga medal'jona z pasmachkajj valasoў daўno pamerlaga dzіcjacі. Jon nіkolі ne prapanoўvaў Ўіnstanu kupіc' і zadaval'njaўsja tym, shto vyklіkaў u jago zakhaplenne. Gavaryc' z іm bylo jak slukhac' staruju muzychnuju skrynku. Jon vycjagnuў z glybіnjaў pamjacі іnshyja ўryўkі zabytykh vershykaў. U adnym z іkh gavarylasja pra dvaccac' chatyry drazdy, u drugіm — pra karovu z adlamanym rogam. U jashcheh adnym bylo pra smerc' bednaga peўnja Robіna. «Mne zdalosja, shto gehta mozha vas zacіkavіc'», — kazaў jon, vіnavata ўsmіkhajuchysja, paslja kozhnaga novaga ўryўka. Ale jon pamjataў tol'kі nekal'kі radkoў z kozhnaga versha.

Ўіnstan і Dzhulіja vedalі — tak cі іnaksh jany zaўsjody gehta ўsvedamljalі — toe, shto cjaper adbyvaecca, ne mozha pracjagvacca doўga. Bylі khvіlіny, kalі dumka pra nepazbezhnuju smerc' byla gehtkaja zh rehal'naja, jak і lozhak, na jakіm jany ljazhalі, і tady jany abdymalіsja z nejjkajj adchajjdushnajj pjashchotajj, jak zasudzhanyja na smerc', jakіja za pjac' khvіlіn perad tym, jak prab'e іkh aposhnjaja gadzіna, sprabujuc' ukhapіc' aposhnіja glytkі shchascja. Ale bylі momanty, kalі jany adchuvalі sjabe ў bjaspecy, іm zdavalasja navat, shto ўsjo gehta mozha cjagnucca doўga. Pakul' jany bylі ў pakoі, abaіm zdavalasja, shto іm nіchoga ne pagrazhae. Shljakh tudy byў cjazhkі і nebjaspechny, ale sam pakojj byў nedatykal'najj svjatynjajj. Gehta bylo padobna na toe, jak Ўіnstan, uzіrajuchysja ў glybіnі prehs-pap'e, ujaўljaў sabe, shto jon mozha pranіknuc' u tojj shkljany susvet і, apynuўshysja tam, spynіc' tok chasu. Chasta jany marylі pra ўcjokі. Іm budze shancavac' vechna, і da kanca nakanavanaga іm zhyccja jany buduc' kakhac' adno adnago, jak і dagehtul'. Abo Kehtryn pamreh, і praz khіtryja maneўry іm udasca azhanіcca. Abo jany razam skonchac' samagubstvam. Abo jany znіknuc', nepaznaval'na zmenjac' ablіchcha, navuchacca gavaryc' z prolaўskіm akcehntam, znojjduc' pracu na nejjkіm zavodze і prazhyvuc' usjo zhyccjo nezaўvazhna ў nejjkіm daljokіm zavulku. Ale ўsjo gehta, jak jany aboe vedalі, bylo pustym glupstvam. U sapraўdnascі nіjakaga paratunku ne bylo. Jany navat ne zbіralіsja azhyccjaўljac' adzіna rehal'ny plan — samagubstva. Trymacca dzen' u dzen', tydzen' za tydnem, kab pracjagnuc' cjapershchynu, u jakojj ne bylo buduchynі — gehta byў neperamozhny іnstynkt, jak, skazham, ljogkіja chalaveka pracjagvajuc' dykhac', pakul' josc' chym dykhac'.

Chasam jany gavarylі taksama pra adkrytae paўstanne suprac' Partyі, ale ne melі nіjakaga ўjaўlennja ab tym, z chago pachac'. Navat kalі legendarnae Bratehrstva і іsnavala, vyjjscі na jago bylo nadzvychajj cjazhka. Ўіnstan raskazaў jojj pra dzіўnuju suvjaz', shto іsnavala, cі zdavalasja, shto іsnavala, pamіzh іm і O'Braehnam, pra toe, shto chasam jamu khacelasja prosta pajjscі da O'Braehna, abvjascіc' jamu, shto jon, Ўіnstan, — vorag Partyі, і paprasіc' u jago dapamogі. Jak nі dzіўna, nemagchymaja dzjorzkasc' gehtkaga ўchynku ne ўrazіla Dzhulіju. Jana pryzvychaіlasja merkavac' ab ljudzjakh pa іkh tvarakh, і jojj zdavalasja natural'nym, shto Ўіnstan paveryў O'Braehnu, tol'kі ўbachyўshy jago pozіrk. Da tago zh jana lіchyla samo sabojj zrazumelym, shto ўse cі amal' use ў dushy nenavіdzjac' Partyju і paўstalі b suprac' jae zakonaў, kalі b vedalі, shto іm nіchoga ne budze pagrazhac'. Ale jana admaўljalasja veryc', shto іsnavala abo magla іsnavac' shyroka arganіzavanaja apazіcyja. Bajjkі pra Gol'dshtehjjna і jago padpol'nuju armіju, kazala jana, bylі chystajj lukhtojj, jakuju Partyja prydumala dlja svaіkh mehtaў, і ўse tol'kі prykіdvajucca, shto gehtamu verac'. Nezlіchonuju kol'kasc' razoў na partyjjnykh skhodakh, spantannykh dehmanstracyjakh jana, krychuchy na ўsjo gorla, patrabavala pakarac' ljudzejj, chyіkh іmjonaў jana dagehtul' nіkolі ne chula і va ўjaўnyja zlachynstvy jakіkh nі na kroplju ne veryla. Pad chas pakazal'nykh pracehsaў jana zajjmala svajo mesca ў atradakh Junackaga Sajuza, jakіja z ranіcy da vechara stajalі perad budynkam suda і chas ad chasu krychalі: «Smerc' zdradnіkam!» Pad chas Dvukhkhvіlіnak Njanavіscі jana zaўsjody guchnejj za іnshykh vykrykvala abrazy Gol'dshtehjjnu. Njagledzjachy na gehta, jana mela samae c'mjanae ўjaўlenne pra toe, khto takі ўvogule Gol'dshtehjjn і z jakіmі іdehjamі jon vystupae. Jana vyrasla paslja Rehvaljucyі і byla zanadta maladaja, kab pamjatac' іdehalagіchnyja bіtvy pjacіdzesjatykh і shascіdzesjatykh gadoў. Gehtkaja rehch, jak nezalezhny palіtychny rukh, byla nedasjazhnaja jae ўjaўlennju: Partyja raz і nazaўsjody byla neperamozhnaja. Jana budze іsnavac' zaўsjody, і zaўsjody budze zastavacca takoju, jak dagehtul'. Paўstac' suprac' jae mozhna bylo tol'kі praz pataemnuju nepakorlіvasc' abo ў krajjnіm vypadku praz asobnyja gvaltoўnyja akty — zabіc' nekaga abo puscіc' shto-kol'vek u pavetra.

U nekatorykh adnosіnakh jana byla znachna razumnejjshaja za Ўіnstana і znachna mensh padatnaja na partyjjnuju prapagandu. Kalі jon nejak vypadkova, gavorachy pra neshta іnshae, prygadaў vajjnu z Ehўrazіjajj, jana vel'mі zdzіvіla jago, skazaўshy, shto, na jae dumku, nіjakajj vajjny ўvogule njama. Raketnyja bomby, jakіja shtodnja padajuc' na Londan, zapuskae, mabyc', sam urad Akіjanіі, «prosta kab trymac' ljudzejj u strakhu». Gehtaja dumka nіkolі ne prykhodzіla jamu ў galavu. І jashcheh jamu zrabіlasja ledz' ne zajjzdrosna, kalі jana pryznalasja, shto pad chas Dvukhkhvіlіnak Njanavіscі jana bol'sh za ўsjo zvazhae na toe, kab ne zasmjajacca. Ale jana stavіla pad sumnenne vuchehnne Partyі tol'kі tady, kalі jano nejjkіm chynam datychyla jae ўlasnaga zhyccja. Chasta jana byla gatovaja prynjac' afіcyjjny mіf prosta tamu, shto roznіca pamіzh praўdajj і khlusnjojj ujaўljalasja jojj neіstotnajj. Jana veryla, napryklad, shto, jak jae vuchylі ў shkole, Partyja vynajjshla samaljoty. (Ўіnstan pamjataў, shto, kalі jon vuchyўsja ў shkole, u kancy pjacіdzesjatykh, Partyja prypіsvala sabe tol'kі vynakhodku vertaljota; praz dzesjatak gadoў, kalі ў shkole vuchylasja Dzhulіja, Partyja ўzho dadala sjudy і samaljoty; jashcheh praz pakalenne jana prypіsha sabe і paravuju mashynu.) Kalі jon skazaў jojj, shto samaljoty іsnavalі jashcheh da jago naradzhehnnja і zadoўga da Rehvaljucyі, jana ne nadala gehtamu vjalіkajj uvagі. Dyjj, zrehshty, jakaja roznіca, khto tam vynajjshaў samaljoty? Jon byў urazhany jashcheh bol'sh, kalі z nejjkajj njaznachnajj zaўvagі zrazumeў, shto jana ne pamjatae, jak chatyry gady tamu Akіjanіja vajavala z Uskhodazіjajj і byla ў zamіrehnnі z Ehўrazіjajj. І khoc' jana lіchyla ўsju gehtuju vajjnu fіkcyjajj, adnak, vіdac', uvogule ne zaўvazhala, shto іmja voraga zmjanіlasja.

— A ja dumala, shto my zaўsjody vajavalі z Ehўrazіjajj, — skazala jana bezuvazhna.

Gehta troshkі spalokhala Ўіnstana. Samaljoty bylі vynajjdzeny zadoўga da jae naradzhehnnja, ale zmena pracіўnіka ў vajjne adbylasja ўsjago chatyry gady tamu, kalі Dzhulіja daўno ўzho byla daroslaja. Jon sprachaўsja z jojj pra gehta, mozha, chvehrc' gadzіny. Urehshce jamu ўdalosja prymusіc' jae zaglybіcca ў pamjac' і njajasna prygadac', shto nekalі voragam byla ne Ehўrazіja, a Ўskhodazіja. Ale і gehtaja vysnova ne mela dlja jae asablіvae vazhnascі.

— Cі ne ўsjo roўna? — necjarplіva adkazala jana. — Zaўsjody paskudnyja vojjny, adna za adnojj, і ўsjo roўna vedaesh: tak cі tak use navіny z frontu — khlusnja.

Chasam jon raskazvaў jojj pra addzel dakumentacyі і pra ganebnyja fal'shavannі, shto tam chynjacca. Zdavalasja, gehtyja spravy zusіm jae ne palokhalі. Jana ne adchuvala bezdanі pad nagamі pry dumcy, shto khlusnja staecca praўdajj. Jon raskazaў jojj gіstoryju Dzhoўnza, Ehransana і Radehrforda і pra tuju nadzvychajj vazhnuju gazetnuju vycіnku, jakuju jon adnojjchy trymaў u rukakh. Jae gehta ne nadta ўrazіla. Spachatku jana navat ne zrazumela, u chym sutnasc' gehtajj gіstoryі.

— Gehta bylі tvae sjabry? — spytalasja jana.

— Ne, ja nіkolі іkh ne vedaў. Gehta bylі sjabry Ўnutranajj Partyі. Da tago zh, znachna starehjjshyja za mjane. Jany bylі sa starykh, darehvaljucyjjnykh chasoў. Ja tol'kі vedaў іkh z tvaru.

— Dyk za shto zh ty tady tak perazhyvaў? Zaўsjody zh nekaga zabіvajuc', praўda?

Jon pasprabavaў jojj rastlumachyc'.

— Gehta byў vykljuchny vypadak. Tut gavorka ne prosta pra toe, shto nekaga prykonchylі. Cі razumeesh ty, shto mіnulae, azh da ўcharashnjaga dnja, bylo znіshchana, scerta z pamjacі! Kalі jano dze і zastaecca, dyk tol'kі ў neshmatlіkіkh nezhyvykh rehchakh, da jakіkh ne pryvjazany slovy, vos' jak gehty kavalak shkla na stale. My ўzho amal' nіchoga ne vedaem pra Rehvaljucyju і pra toe, shto bylo da jae. Use dakumenty bylі znіshchanyja abo sfal'shavanyja, use knіgі perapіsanyja, use karcіny peramaljavanyja nanava, use pomnіkі, vulіcy, budynkі perajjmenavanyja, use daty zmenenyja. І pracehs gehty pracjagvaecca kozhny dzen', kozhnuju khvіlіnu. Gіstoryja spynіlasja. Ne іsnue nіchoga, akramja vechnajj cjapershchyny, dze Partyja zaўsjody mae racyju. Vjadoma, ja vedaju, shto mіnulae sfal'shavana, ale ja nіkolі b ne zdoleў gehtaga davescі, navat kalі ja і sam udzel'nіchaў u fal'shavannі. Jak tol'kі sprava zroblena, nіjakіkh dokazaў ne zastaecca. Adzіny dokaz іsnue ў majojj galave, і ў mjane njama nіjakajj pehўnascі, shto jashcheh khoc' adna chalavechaja іstota pamjatae toe, shto і ja. Tol'kі tojj adzіny raz u zhyccі ja trymaў u rukakh faktychny kankrehtny dokaz.

— І shto gehta dalo?

— Nіchoga, bo praz paru khvіlіn ja vykіnuў tuju paperku. Ale, kalі b gehta adbylosja sjonnja, ja b jae zakhavaў.

— A ja — ne, — adkazala Dzhulіja. — Ja gatovaja ryzykavac', ale dzelja chagos'cі vartaga, ne dzelja nejjkaga gazetnaga shmatka. Shto b ty z іm rabіў, navat kalі b і zakhavaў?

— Mozha b, і nіchoga, ale gehta byў dokaz. Magchyma, sjam-tam jon pasejaў by sumnennі, kalі b ja navazhyўsja jago nekamu pakazac'. Ne dumaju, kab my maglі neshta zmjanіc' za svajo zhyccjo. Ale mozhna ўjavіc', shto vuzel'chykі supracіvu maglі b sjam-tam zavjazacca, kupkі ljudzejj zluchalіsja b, і іkh bylo b usjo bolejj і bolejj, і jany maglі b navat pakіnuc' pa sabe nejjkіja zapіsy, kab nastupnae pakalenne maglo pradoўzhyc' spravu tam, dze spynіlіsja my.

— Nastupnae pakalenne mjane ne cіkavіc', ljuby. Shto mjane cіkavіc', dyk gehta — my.

— Ty buntaўnіca tol'kі nіzhehjj pojasu, — adkazaў Ўіnstan.

Jago zhart zdaўsja jojj strashna dascіpnym, і jana abnjala jago ў zakhaplennі.

Jae zusіm ne cіkavіla vuchehnne Partyі ў dehtaljakh і padrabjaznascjakh. Kozhny raz, jak jon pachynaў gavaryc' pra pryncypy Angsocu, pra dvukhdumstva, pra zmenlіvasc' mіnulaga, pra admaўlenne ab'ektyўnajj rehal'nascі і ўzhyvaў pry gehtym navamoўnyja slovy, jana nudzіlasja, і bjantehzhylasja, і kazala, shto nіkolі ne zvazhala na gehtyja rehchy. І tak vjadoma, shto ўsjo gehta lukhta, dyk nashto sabe galavu zabіvac'? Jana vedala, kalі pljaskac' u dalonі, kalі krychac' ad aburehnnja, і gehtaga bylo dastatkova. Kalі jon uparta pracjagvaў gehtkіja razmovy, jana zvychajjna zasynala. Jana byla z tykh ljudzejj, shto moguc' zasynac' u ljuby chas і ў ljubym stanovіshchy. Gavorachy z jojj, jon zrazumeў, jak ljogka ўdavac' dobranadzejjnasc', ne majuchy navat najjmenshaga ўjaўlennja, shto gehta znachyc'. U pehўnym sehnse, partyjjny svetapogljad najjbol'sh paspjakhova pryshchapljaўsja tym, khto njazdol'ny jago zrazumec'. Takіja ljudzі maglі prynjac' navat samae vіdavochnae perakryўlenne rehal'nascі, bo jany nіkolі ne maglі akhapіc' rozumam velіzarnasc' tago, shto ad іkh patrabavalі, і nedastatkova cіkavіlіsja gramadskіmі prablemamі, kab zaўvazhyc', shto adbyvaecca navokal. Nedakhop razumennja dazvaljaў іm zakhavac' zdarovy rozum. Jany paprostu praglynalі ўsjo, і praglynutae nіkolі ne prynosіla іm nіjakajj shkody, bo ne pakіdala ў іkh nіjakіkh rehshtak, gehtaksama jak zjarnjaty, praglynutyja ptushkajj, vykhodzjac' z ptushynaga arganіzma neperatraўlenyja.

6

Narehshce gehta adbylosja. Doўgachakanaja vestka pryjjshla. Ўіnstanu zdavalasja, shto jon chakaў gehtaga momantu ўsjo svajo zhyccjo.

Jon іshoў doўgіm mіnіstehrskіm kalіdoram і amal' na tym samym mescy, dze Dzhulіja ўsunula jamu ў ruku cydul'ku, pachuў, shto nekhta mazhnejjshy za jago stupae zzadu. Nevjadomaja pakul' shto asoba kashljanula, vіdavochna, padajuchy znak, kab zagavaryc'. Ўіnstan raptoўna spynіўsja і azіrnuўsja. Gehta byў O'Braehn.

Narehshce jany bylі sam-nasam, і Ўіnstanu zdavalasja, shto adzіnym jago zhadannem cjaper bylo ўcjachy. Sehrca shaljona kalacіlasja. Jon ne zdolee vymavіc' nі slova. O'Braehn, adnak, prajjshoў spakojjna, na momant pa-sjabroўsku ўzjaў Ўіnstana za ruku, tak, shto jany pajjshlі pobach. Jon zagavaryў z pavazhnajj і admyslovajj vysakarodnascju, jakaja adroznіvala jago ad bol'shascі sjabraў Unutranajj Partyі.

— Ja chakaў nagody z vamі pagavaryc', — skazaў jon. — Nejak dnjamі ja prachytaў vash navamoўny artykul u «Tajjmz». Vy, vіdac', cіkavіcesja navamoўem jak specyjalіst?

Da Ўіnstana pachaў vjartacca razvazhlіvy spakojj.

— Specyjalіst? O ne. Ja ўsjago tol'kі amatar, — adkazaў jon. — Gehta ne maja galіna. Ja nіkolі ne meў dachynennja da suchasnaga moўnaga budaўnіctva.

— Ale vy pіshace vel'mі zgrabna, — skazaў O'Braehn. — І ne adzіn ja tak dumaju. Njadaўna ja gavaryў z adnym vashym sjabram, jon, pehўna, ehkspert u gehtajj sprave. Ne magu cjaper prygadac' jago іmja.

Ўіnstanava sehrca znoў shaljona zabіlasja. Gehta ne maglo byc' nіchym іnshym, jak zgadkajj pra Sajjma. Ale Sajjm byў ne tol'kі mjortvy, jon byў vyparany, jon byў nechalavek. Ljubaja vіdavochnaja spasylka na jago byla smjarotna nebjaspechnaja. Zaўvaga O'Braehna, napehўna, musіla byc' zrazumetaja jak sіgnal, jak shyfr. Uchynіўshy gehtkae dumzlachynstva, jany stalі supol'nіkamі. Jany pavol'na іshlі dalejj pa kalіdory, pakul' O'Braehn ne spynіўsja. Zabaўnym, daverlіva-pryjaznym rukham jon papravіў na nose akuljary і skazaў:

— Shto ja khaceў vam skazac' — u vashym artykule vy ўzhylі sastarehlyja slovy. Ale sastarehlі jany zusіm njadaўna. Cі bachylі vy 10-e vydanne Sloўnіka navamoўja?

— Ne, — adkazaў Ўіnstan. — Ja ne dumaў, shto jano ўzho vyjjshla. My ў addzjalennі dakumentacyі jashcheh karystaemsja dzevjatym.

— Dzesjatae vydanne, ja dumaju, z'javіcca tol'kі praz paru mesjacaў. Ale nekal'kі asobnіkaў uzho pushchany va ўzhytak. Ja sam maju adzіn. Mozha, vam budze cіkava pagljadzec'?

— Vel'mі cіkava, — adkazaў Ўіnstan, adrazu zrazumeўshy, kudy khіlіc' gutarku O'Braehn.

— Nekatoryja navіnkі tam prosta genіjal'nyja. Skarachehnne kol'kascі dzejaslovaў — dumaju, vam gehta najjbol'sh spadabaecca. Jak zha mne peradac' vam sloўnіk? Mozha, paslac' kago, kab vam zaneslі? Ale ja bajusja, shto ja, jak zvychajjna, prosta zabudusja. Cі, mozha, zojjdzece da mjane, jak budze chas? Pachakajjce, ja dam vam adras.

Jany stajalі perad tehlegljadam. Njaўvazhna abmacaўshy kіshehnі, O'Braehn vycjagnuў adtul' malen'kі natatnіk u skuranojj vokladcy і zalaty charnakrehs. Pad samym tehlegljadam, tak, shto ljuby nagljadchyk na drugіm kancy mog prachytac', shto jon pіsha, jon nakrehmzaў adras, vyrvaў staronku і padaў jae Ўіnstanu.

— Vecharamі ja zvychajjna byvaju doma, — skazaў jon. — Kalі ne budze mjane, sloўnіk peradasc' vam mojj sluga.

Jon pajjshoў, pakіnuўshy Ўіnstana z paperkajj u ruceh. Gehtym razam cydulku ne trehba bylo khavac'. Tym ne menejj jon uvazhlіva prachytaў і zapomnіў napіsanae і praz nekal'kі gadzіn kіnuў cydulku razam z kuchajj іnshykh paperak u dzіru pamjacі.

Jany gavarylі ne bolejj za dzve khvіlіny. Sustrehcha gehtaja magla znachyc' tol'kі adno: jana byla zadumana, kab pavedamіc' Ўіnstanu adras O'Braehna. Gehta bylo neabkhodna, bo davedacca pra nechy adras mozhna bylo, tol'kі spytaўshysja ў samoga adrasata. Nіjakіkh davednіkaў ne іsnavala. «Kalі zakhochace mjane ўbachyc', znojjdzece mjane tam», — vos' shto skazaў jamu O'Braehn. A mozha, nejjkae sakrehtnae paslanne budze skhavanae ў samіm sloўnіku. Ale, va ўsjaljakіm raze, bylo zrazumela adno. Zmoўnіckaja arganіzacyja, pra jakuju jon maryў, іsnavala, і jon vyjjshaў z joju na suvjaz'.

Jon vedaў, shto ranejj cі paznejj jamu pryjjdzecca padparadkoўvacca zagadam O'Braehna. Mozha, zaўtra, a mozha, jashcheh ne tak khutka — jon ne vedaў. Va ўsjaljakіm raze, toe, shto cjaper adbyvalasja, bylo pracjagam pracehsu, jakі pachaўsja shmat gadoў tamu. Pershym krokam byla pataemnaja, mіzhvol'naja dumka. Drugіm krokam byў dzjonnіk. Jon perajjshoў ad dumak da sloў, a cjaper perakhodzіў ad sloў da spraў. Aposhnіm krokam budze neshta, shto adbudzecca ў Mіnіstehrstve Ljubovі. І jon zagadzja pagadzіўsja z gehtym. Kanec mozhna bylo pradbachyc' uzho napachatku. Ale bylo ў gehtym neshta zhakhlіvae, cі, dakladnejj kazhuchy, gehta bylo nіby pradchuvanne smercі, gehta bylo jak byc' troshkі menejj zhyvym. Navat kalі jon gavaryў z O'Braehnam, jago pracіnaў ledzjany kholad, kalі da jago svjadomascі dakhodzіў sehns sloў. Jamu zdavalasja, shto jon sykhodzіc' u glybokuju magіlu, і jamu ne bylo ljagchehjj ad tago, shto jon vedaў zaўsjody: magіla tut, jana jago chakae.

7

Ўіnstan prachnuўsja z mokrymі ad sljoz vachyma. Zaspanaja Dzhulіja prytulіlasja da jago і pramarmytala shtos' nakshtalt «Shto z tabojj?».

— Ja prysnіў... — pachaў jon і zamaўchaў. Bylo vel'mі skladana vykazac' gehta slovamі. Byў son, і bylі zvjazanyja z gehtym snom uspamіny, jakіja ў gehtyja pershyja khvіlіny abudzhehnnja ne іshlі jamu z galavy.

Jon znoў ljog, zapljushchyў vochy і znoў akunuўsja ў mroі. Gehta byў prastorny і svetly son, u jakіm usjo jagonae zhyccjo paўstala perad іm, jak krajavіd letnіm vecharam paslja dazhdzhu. Usjo adbyvalasja ўnutry shkljanoga prehs-pap'e, ale paverkhnja shkla byla njabesnym skljapennem, і pad skljapennem gehtym usjo bylo prasjaknuta jasnym mjakkіm svjatlom, tak shto mozhna bylo bachyc' bjazmezhnyja daljachynі. U gehtym sne byў taksama rukh rukojj — u pehўnym sehnse jon і adygryvaў galoўnuju rolju, — rukh jagonae macі, paўtorany praz tryccac' gadoў zhydoўskajj zhanchynajj u kіnakronіcy, rukh, jakіm jana sprabavala skhavac' ad kul' maloga khlopchyka, pakul' vertaljoty ne razneslі іkh na shmatkі.

— Ty vedaesh, ja dagehtul' dumaў, shto zabіў svaju macі, — skazaў Ўіnstan.

— Chamu ty jae zabіў? — perapytala Dzhulіja praz son.

— Nu jak zabіў, ne fіzіchna.

U sne perad іm paўstaў vobraz macі, jakoju jon bachyў jae aposhnі raz, і ў pershyja khvіlіny paslja abudzhehnnja jamu prygadalіsja drobnyja ўryўkі padzejaў, zvjazanykh z tym vobrazam. Gehta byў uspamіn, jakі jon gadamі svjadoma vycjasnjaў sa svajojj pamjacі. Jon ne pamjataў dakladna, kalі gehta adbylosja, ale jamu bylo ne mensh jak dzesjac' gadoў, mozha, navat і dvanaccac', kalі gehta zdarylasja.

Jago bac'ka znіk nezadoўga da tago. Kalі dakladna — jon uzho ne mog prygadac'. Jon lepejj pamjataў zamjashanne і tryvogu, jakіmі bylі paznachany tyja chasy. Peryjadychnaja panіka pad chas avіjanaljotaў, poshukі skhovіshcha ў stancyjakh metro, paўsjul' krushnі kamennja z bruku, nechytehl'nyja praklamacyі, razveshanyja na ўsіkh skryzhavannjakh, atrady moladzі ў adnol'kavykh kashuljakh, bjaskoncyja chehrgі kalja bulachnykh, peraryvіsty grukat kuljamjotaў udalechynі і asablіva — zaўsjodny nedakhop ezhy. Jon pamjataў, jak doўgіmі vecharamі jany z іnshymі khlopchykamі korpalіsja ў smetnіkakh і kuchakh adkіdaў, znakhodzіlі zhylkі kapusnykh lіstoў, bul'bjanyja lupіny, a chasam navat zasokhlyja khlebnyja skarynkі, jakіja jany staranna adcіralі ad popelu. Jany taksama chakalі, jak pa vulіcy buduc' prajazdzhac' gruzavіkі z kormam dlja zhyvjoly. Chasam іkh trehsla na vyboіnakh, і na darogu vysypalasja makukha.

Kalі znіk bac'ka, macі ne vykazala nі zdzіўlennja, nі smutku, ale ў jojj adbylasja raptoўnaja peramena. Zdavalasja, jana stracіla ўsju svaju sіlu. Navat Ўіnstanu bylo zrazumela, shto jana chakala padzeі, jakaja pavіnna byla neўzabave adbycca. Jana rabіla ўsjo, shto trehba, gatavala, myla, cyravala, zascіlala lozhak, mjala padlogu, vycіrala pyl, zaўsjody vel'mі pavol'na, bez lіshnіkh rukhaў, jak maneken, jakі azhyў sam pa sabe. Jae mazhnae, ladnae cela, zdavalasja, samo sabojj znerukhomela. Cehlymі gadzіnamі jana sjadzela na lozhku, amal' bez rukhu, і karmіla malodshuju Ўіnstanavu sjastrychku — malen'kuju, khvoruju і cіkhmjanuju dzjaўchynku dvukh cі trokh gadoў, padobnuju khudzen'kіm tvaram da malpachkі. Zrehdku jana abdymala Ўіnstana і moўchkі tulіla jago da sjabe. Jon razumeў, njagledzjachy na svojj uzrost і ehgaіzm, shto rukh gehty byў nejjkіm chynam zvjazany z nevjadomajj padzejajj, shto pavіnna byla adbycca.

Jon prygadaў pakojjchyk, u jakіm jany zhylі, c'mjany pakojjchyk z cjazhkіm dukham, palovu jakoga, zdavalasja, zajjmaў lozhak, nakryty belajj padshyvanajj koўdrajj. U kamіnnajj kratcy byla gazavaja faerka, tam byla jashcheh palіchka, dze ljazhalі pradukty, a zvonku, u kalіdory, byla buraja fajansavaja ўmyval'nja, adna na nekal'kі pakojaў. Jon uspamіnaў zastyluju postac' macі, kalі jana skhіljalasja nad faerkajj і mjashala neshta ў rondalі. Asablіva dobra jon pamjataў svojj zaўsjodny golad і brydkіja zlosnyja svarkі za stalom. Jon bezupynu paprakaў macі і pytaўsja ў jae, chamu ў іkh tak mala ezhy. Jon krychaў і svaryўsja na jae. (Jon pamjataў navat roznyja adcennі svajjgo golasu, shto ўzho pachynaў zaўchasna lamacca і chasam nejak asablіva vybukhaў.) Cі jashcheh jon kryvadushna padlіzvaўsja, kab atrymac' bolejj. Macі і rada byla b dac' jamu bolejj. Jana pagadzhalasja, shto jon, «khlopec», musіc' mec' bol'shuju porcyju. Ale kol'kі b jana jamu nі klala, jon zaўsjody patrabavaў bolejj. Kozhny raz jana malіla jago ne byc' ehgaіstam, pamjatac', shto jago sjastrychka khvoraja і taksama khocha escі. Usjo bylo marna. Jon zlosna krychaў, kalі jana kanchala jamu nakladac', sprabavaў vyrvac' u jae z ruk rondal' і lyzhku, khapaў kavalkі z sjastrychchynajj talerkі. Jon vedaў, shto pakіdae galodnymі macі і sjastru, ale nіchoga ne mog zrabіc'. Jon navat adchuvaў, shto mae prava tak rabіc'. Golad, ad jakoga krychala ўsjo jagonae nutro, zdavalasja, apraўdvaў jago. Pamіzh jadzennem, kalі macі ne vartavala, jon uves' chas kraў ubogіja zapasy ezhy ў bufece.

Adnojjchy davalі shakaladnuju pajjku. Shakaladu ne bylo ўzho nekal'kі tydnjaў cі navat mesjacaў. Ўіnstan vyrazna pamjataў tojj kashtoўny kavalachak shakaladu. Gehta byla plіtka na dzve uncyі (tady jashcheh lіchylі na uncyі), jakuju trehba bylo padzjalіc' na traіkh. Bylo zrazumela, shto padzjalіc' trehba na try roўnyja chastkі. Chuzhym, neznajomym golasam, byccam gavaryў nekhta іnshy, Ўіnstan zapatrabavaў sabe ўsju plіtku. «Ne budz' sknarajj», — skazala jamu macі. Pachalasja doўgaja sprehchka z paprokamі, krykamі, stognam, placham, upіkannjamі, torgam. Jago malaja sjastrychka, shto ўchapіlasja aberuch za macі, jak malpjanjatka, sjadzela і vjalіkіmі sumnymі vachyma gljadzela na jago z-za matchynaga pljacha. Urehshce macі adlamala try chvehrtkі plіtkі і dala Ўіnstanu. Chvehrc' zastalasja sjastrychcy. Dzjaўchynka ўzjala svojj kavalak і pachala njaўcjamna na jago gljadzec'. Jana mo і ne vedala, shto gehta takoe. Ўіnstan gljadzeў na jae khvіlіnu, paslja nechakana skoknuў, vyrvaў shakalad u jae z ruk і pabeg da dzvjarehjj.

«Ўіnstan! Ўіnstan! — klіkala macі. — Vjarnіsja, addajj sjastrychcy shakalad!»

Jon spynіўsja, ale ne vjarnuўsja. Macі tryvozhna gljadzela na jago. І cjaper jon dumaў pra tuju padzeju — jon ne vedaў jakuju, — shto neўzabave pavіnna byla adbycca. Sjastra, zrazumeўshy, shto ў jae neshta adabralі, cіkhen'ka zaplakala. Macі abkhapіla jae rukamі і prycіsnula tvarykam da grudzejj. Neshta ў gehtym rukhu kazala jamu, shto sjastra khutka pamreh. Jon pavjarnuўsja і vybeg na skhody z shakaladam, shto rastavaў u jago ў ruceh.

Jon nіkolі bol'sh ne bachyў svajojj macі. Kalі jon praglynuў shakalad, jamu zrabіlasja troshkі soramna, і jon nekal'kі gadzіn badzjaўsja pa vulіcy, pakul' golad ne prygnaў jago dadomu. Kalі jon vjarnuўsja, macі ўzho znіkla. U tyja chasy takіja znіknennі stalі ўzho zvychajjnajj padzejajj. U pakoі ўsjo zastalosja, jak bylo, znіklі tol'kі macі і sjastra. Jany ne ўzjalі z sabojj nіjakajj vopratkі, navat matchynaga palіta. Da sjonnjashnjaga dnja jon tak і ne byў upehўneny, pamerla jago macі abo ne. Calkam magchyma, shto jae prosta vyslalі ў lager prymusovajj pracy. Shto da sjastrychkі, dyk jae maglі addac', jak і samoga Ўіnstana, u kalonіju dlja bjazdomnykh dzjacejj (іkh nazyvalі Peravykhavaўchymі cehntramі), jakіja paadchynjalіsja ў vynіku gramadzjanskajj vajjny. Mozha, jae paslalі razam z macі ў lager cі prosta pakіnulі pamіrac' aby-dze.

Son jashcheh vyrazna stajaў u vachakh Ўіnstana, asablіva tojj akhoўny, utul'ny rukh macі, u jakіm, jak zdavalasja, paljagaў uves' sehns gehtaga snu. І jamu prypomnіўsja drugі son, jakі prymroіўsja jamu dva mesjacy ranejj. Dakladna gehtaksama, jak jana sjadzela z sjastrychkajj, shto ўchapіlasja za jae, na ўbogіm lozhku z belajj padshyvanajj koўdrajj, u tym sne macі sjadzela na karablі, shto іshoў na dno, glyboka ўnіze. Z kozhnajj khvіlіnajj jon apuskaўsja ўsjo glybejj, a jana, ne zvodzjachy vachehjj, gljadzela ўgoru na Ўіnstana skroz' vadu, shto ўsjo bolejj і bolejj cjamnela.

Jon raskazaў Dzhulіі gіstoryju znіknennja macі. Ne raspljushchvajuchy vachehjj, jana pavjarnulasja, kab legchy ўtul'nejj.

— Napehўna, ty byў tady malym paskudnіkam, — pramarmytala jana praz son. — Use dzecі paskudnіkі.

— Tak, ale galoўnae ў gehtajj gіstoryі...

Z jae roўnaga dykhannja jon zrazumeў, shto jana znoў zasynae. Jamu khacelasja jashcheh pagavaryc' pra macі. Nakol'kі jon mog pamjatac', jana ne byla nezvychajjnaja zhanchyna, a tym bolejj іntehlіgentnaja. Adnak bylo ў jojj neshta shljakhetnae, neshta chystae, prosta tamu, shto jana zaўsjody zastavalasja vernaja svaіm pryvatnym zhyccjovym pravіlam. Jae pachuccі nalezhalі jojj adnojj, і nіkhto ne mog іkh zmjanіc'. Jojj nіkolі ў galavu ne pryjjshlo b palіchyc' nejjkae dzejanne bessehnsoўnym tol'kі tamu, shto jano ne mae nіjakajj praktychnajj mehty. Kalі ty ljubіsh nekaga, dyk ljubіsh, і kalі njama bolejj chago jamu addac', addaesh svaju ljuboў. Kalі znіk aposhnі kavalak shakaladu, macі abnjala svajo dzіcja. Gehta byў marny, nepatrehbny rukh, jakі nіchoga ne mjanjaў, ad jago ne stala bolejj shakaladu, jon ne mog zaslanіc' ad smercі nі dzіcja, nі jae samu. І, adnak, jana lіchyla gehty rukh natural'nym. Zhanchyna-ўcjakachka na karablі taksama zakryla svajjgo khlopchyka rukamі, khoc' gehta ratavala ad kul' ne bolejj, chym arkush papery. Partyja ўchynіla strashehnnae zlachynstva, perakanaўshy ljudzejj, shto natural'nyja pamknennі і pachuccі ne majuc' nіjakajj karyscі, і adnachasova pazbavіўshy іkh usjaljakajj ulady nad matehryjal'nym svetam. Kalі chalavek trapljaў u kіpcjury Partyі, ne bylo ўzho nіjakajj roznіcy, adchuvae jon neshta abo ne, robіc' neshta abo ўkhіljaecca rabіc'. Shto b tam nі bylo, chalavek znіkaў, a z іm znіkalі і jago spravy, і nі pra spravy gehtyja, nі pra jago samoga nіkhto bol'sh nіkolі ne chuў. Jago prosta vykrehslіvalі z gіstoryі. Dvuma pakalennjamі ranejj gehta ne zdavalasja ljudzjam nadta ўzho vazhnym, bo tady jany ne sprabavalі zmjanіc' gіstoryju. Іmі kіravala vernasc' svaіm pravіlam, jakіkh jany nіkolі ne stavіlі pad sumnenne. Vazhnymі lіchylіsja tol'kі chalavechyja adnosіny: zusіm beskarysnyja ўchynkі, pacalunkі, sljozy, slovy sucjashehnnja, skazanyja chalaveku, shto pamіrae, maglі byc' kashtoўnymі samі pa sabe. Raptam jon zrazumeў, shto gehtyja jakascі zakhavalі proly. Jany ne bylі vernyja Partyі, kraіne abo іdehі, jany bylі vernyja adzіn adnamu. Pershy raz u zhyccі jon padumaў ab prolakh bez pagardy, padumaў ne tol'kі jak ab іnertnajj cjomnajj sіle, jakaja adnojjchy abudzіcca і adnovіc' svet. Proly zastalіsja chalavechnymі. Jany ne scharscvelі dushojj. Jany zakhavalі prostyja pachuccі, jakіm jamu davodzіlasja vuchycca nanava sa svjadomym namagannem. Pry gehtajj dumcy jon zgadaў, bez vіdavochnajj suvjazі, pra toe, jak nekal'kі tydnjaў tamu, ubachyўshy na bruku adarvanuju ruku, jon skіnuў jae nagojj u kanavu, nіby kapusnuju khrapku.

— Proly — gehta ljudzі, — guchna pramovіў jon. — A my — ne ljudzі.

— Chamu? — spytalasja Dzhulіja, prachnuўshysja znoў.

Jon padumaў khvіlіnku.

— Cі prykhodzіla tabe kalі ў galavu, — skazaў jon, — shto najjlepsh nam bylo b prosta pajjscі adsjul', pakul' ne pozna, і nіkolі bolejj ne sustrakacca?

— Tak, mojj ljuby. Ja ne raz pra gehta dumala. І ўsjo zh ja nіkolі gehtaga ne zrablju.

— Dagehtul' nam shancavala, — skazaў jon, — ale doўga gehtak cjagnucca ne mozha. Ty maladaja, vygljadaesh narmal'najj і bjazvіnnajj. Kalі ty budzesh trymacca dalejj ad takіkh, jak ja, dyk prazhyvesh jashcheh gadoў pjac'dzesjat.

— Ne. Ja pra ўsjo gehta dumala. Ja budu rabіc' toe, shto і ty. І ne gljadzі tak zmrochna na svet. Ja tak prosta pamіrac' ne zbіrajusja.

— Magchyma, my budzem razam jashcheh paўgoda, mozha, god, ale ўrehshce my, napehўna, rasstanemsja. Cі ty sabe ўjaўljaesh, jakіja my budzem samotnyja? Kalі my trapіm іm ў rukі, my nіchoga, absaljutna nіchoga ne zmozham zrabіc' adno adnamu. Kalі ja pryznajusja, jany cjabe rasstraljajuc', і kalі ja ne pryznajusja, jany ўsjo roўna cjabe rasstraljajuc'. Shto b ja nі skazaў, shto b ja nі zrabіў, navat kalі b ja admovіўsja gavaryc', — ja ne zdoleju adklascі tvaju smerc' khoc' na pjac' khvіlіn. Nіvodzіn z nas ne budze vedac', zhyvy drugі cі ўzho mjortvy. My budzem absaljutna bjassіl'nyja. Adzіnae, shto budze vazhna, gehta ne zdradzіc' adno adnamu, khoc', urehshce, gehta nіchoga ne zmenіc'.

— Shto da pryznannjaў, — skazala jana, — dyk my pryznaemsja tak cі tak. Use pryznajucca. Nіchoga ne zrobіsh. Tam katujuc'.

— Ja maju na ўvaze ne pryznanne. Pryznacca — ne znachyc' zdradzіc'. Vazhna ne toe, shto ty skazhash cі zrobіsh. Vazhna toe, shto ty budzesh adchuvac'. Kalі jany prymusjac' mjane perastac' cjabe kakhac' — vos' tady budze sapraўdnaja zdrada.

Jana zadumalasja.

— Jany ne zdolejuc' gehtaga zrabіc', — skazala jana ўrehshce. — Gehta adzіnae, shto іm ne pad sіlu. Jany moguc' prymusіc' nas skazac' usjo, shto zakhochuc', ale jany ne moguc' zmusіc' nas u gehta paveryc'. Jany ne moguc' zalezcі nam u dushu.

— І praўda, — skazaў jon, trokhі akryjaўshy dukham. — Praўda, jany ne moguc' zalezcі ў dushu. Kalі adchuvaesh, shto varta zastavacca chalavekam, znachyc', ty peramog.

Jon padumaў pra tehlegljad z zaўsjody nastaўlenym vukham. Jany moguc' sachyc' udzen' і ўnachy, ale, kalі ne gubljaesh razvagі, mozhna іkh abduryc'. Njagledzjachy na ўsju іkh khіtrasc', jany tak і ne znajjshlі sakrehtu, jakі b dazvolіў іm davedacca, pra shto ljudzі dumajuc'. Іnaksh byvae, napehўna, kalі trapіsh іm u rukі. Nіkhto ne vedae, shto adbyvaecca ў Mіnіstehrstve Ljubovі, ale mozhna bylo zdagadacca: katavannі, narkotykі, adchuval'nyja prybory, shto vymjarajuc' nervovyja rehakcyі, pastupovae znjasіl'vanne volі bjassonnem, adzіnotajj і njaspynnymі dopytamі. U ljubym vypadku, faktaў ad іkh ne skhavaesh. Jany vysvjatljalіsja pad chas sledstvaў, kat vycjagvaў ljubyja pryznannі. Ale kalі vazhna ne zastacca zhyvym, a zastacca chalavekam, dyk cі ne ўsjo roўna, daznajucca jany pra shto cі ne. Jany ne maglі zmjanіc' pachuccjaў. Navat samomu іkh bylo ne zmjanіc', navat і zakhaceўshy. Jany maglі da aposhnjajj drobjazі daznacca pra toe, shto ty skazaў, zrabіў abo padumaў. Ale samyja glubіnі dushy, skhavanyja navat ad samoga chalaveka, bylі іm nedasjazhnyja.

8

Narehshce jany zrabіlі gehta!

Jany stajalі ў doўgіm mjakka asvetlenym pakoі. Guk u tehlegljadze byў pryglushany da cіkhaga shehptu. Raskoshny sіnі dyvan byў pjashchotny, jak aksamіt. U drugіm kancy pakoja za stalom pad ljampajj z zjaljonym kapturom sjadzeў O'Braehn. Abapal jago na stale ljazhalі stosy papery. Jon navat ne padnjaў vachehjj, kalі sluga ўvjoў Dzhulіju і Ўіnstana.

Sehrca Ўіnstana kalacіlasja tak mocna, shto jon bajaўsja, cі zdolee gavaryc'. Jany zrabіlі gehta — byla jago adzіnaja dumka. Bylo neabachlіvym glupstvam uvogule pryjjscі sjudy, і ўzho sapraўdnym var'jactvam — z'javіcca ўdvaіkh; khoc' jany і pryjjshlі roznymі darogamі і sustrehlіsja tol'kі kalja samykh dzvjarehjj O'Braehna. Navat kab prosta khadzіc' u gehtykh mjascіnakh, patrabavalasja adchajjnaja advaga. Tol'kі ў rehdkіkh vypadkakh mozhna bylo pabachyc', jak zhyvuc' sjabry Ўnutranajj Partyі, cі khoc' trapіc' u kvartal, dze jany zhyvuc'. Usja atmasfera vjalіznaga damovaga bloka, pyshnasc' і raskosha ўsjago, shto bylo navokal, njazvychnyja pakhі dobrajj ezhy і dobraga tytunju, bjasshumnyja і neveragodna khutkіja lіfty, shto padnіmalіsja і apuskalіsja bez shturshkoў, slugі ў belykh marynarkakh, shto snoўdalі sjudy-tudy — usjo gehta navodzіla na strakh. Khoc' Ўіnstan і meў vazhkuju prychynu sjudy pryjjscі, usjo zh na kozhnym kroku jago muchyў strakh, shto z-za raga z'javіcca patrul'ny ў chornajj unіforme, zapatrabue ў jago dakumenty і zagadae vyjjscі. Adnak sluga O'Braehna sustrehў іkh abaіkh bez pjarehchannjaў. Gehta byў nіzen'kі charnjavy chalavechak, padobny da kіtajjca, apranuty ў beluju marynarku, z rombapadobnym bezuvazhnym tvaram.

Kalіdor, pa jakіm jon іkh vjoў, byў zaslany pyshnym dyvanom, na scenakh bylі krehmavyja shpalery і belaja shaljoўka, usjo blіshchala ad chyscіnі. І gehta taksama dadavala strakhu. Ўіnstan ne pamjataў, cі bachyў jon kalі ў zhyccі kalіdor sa scenamі, ne zapehckanymі pljamamі ad dotykaў chalavechykh cel.

O'Braehn trymaў u rukakh kavalachak papery і, zdavalasja, uvazhlіva jago vyvuchaў. Jago vazhkі tvar, nakhіleny tak, shto bylі vіdny abrysy nosa, zdavaўsja adnachasova strashnym і іntehlіgentnym. Sekund dvaccac' jon sjadzeў nerukhoma. Paslja padsunuў da sjabe movapіs і pradyktavaў rasparadzhehnne na gіbrydnym mіnіstehrskіm zhargone:

— «Punkt adzіn koska pjac' koska sem calkam prynjaty kropka prapanova punkt shehsc' zvyshpljussmeshny blіzka dumzlachyn skasavac' kropka spynіc' budaўnіctva peradmec' pljus poўny razlіk tehkhnіka kropka kanec rasparad».

Jon paspeshna padnjaўsja z krehsla і vyjjshaў іm nasustrach pa dyvane, shto mjakka zaglushaў jago krokі. Neshta afіcyjjnae, zdavalasja, adljacela ad jago razam z navamoўnymі slovamі, ale tvar u jago byў zmrachnejjshy, chym zvychajjna, byccam jon byў nezadavoleny, shto jago paturbavalі. Da strakhu, jakіm byў akhopleny Ўіnstan, cjaper dadalosja і nejjkae zvychajjnae zamjashanne. Jamu zdalosja calkam magchymym, shto jon zrabіў nedarehchnuju pamylku. Bo і sapraўdy, jakі jon meў rehal'ny dokaz, shto O'Braehn — nejjkі palіtychny zmoўshchyk? Adzіn tol'kі abmen pozіrkamі і njaznachnaja dvukhsehnsoўnaja zaўvaga. Nu і jashcheh jago ўlasnyja pataemnyja merkavannі, zasnavanyja na daўnіm sne. Jon ne mog navat spaslacca na toe, shto pryjjshoў tol'kі kab uzjac' sloўnіk, bo tady nemagchyma bylo b rastlumachyc' prysutnasc' Dzhulіі. Kalі O'Braehn prakhodzіў mіma tehlegljada, jamu ў galavu pryjjshla nejjkaja іdehja. Jon spynіўsja, pavjarnuўsja і nacіsnuў knopku na scjane. Shtos'cі rehzka pstryknula. Golas zmoўk.

Dzhulіja kryknula ad zdzіўlennja. Njagledzjachy na svojj strakh, Ўіnstan byў tak urazhany, shto ne zmaўchaў.

— Vy mozhace jago vykljuchyc'! — skazaў jon.

— Tak, — adkazaў O'Braehn. — My mozham jago vykljuchyc'. My maem takuju pryvіleju.

Cjaper jon stajaў perad іmі. Jago magutnaja postac' uzvyshalasja nad іmі, vyraz tvaru ўsjo jashcheh byў nepranіkal'ny. Jon chakaў, navat z nejjkajj nepryjaznascju, pakul' Ўіnstan pachne gavaryc'. Ale shto jamu bylo skazac'? Navat і cjaper calkam mozhna bylo dapuscіc', shto O'Braehn prosta vel'mі zanjaty chalavek, jakі razdrazhnjona pytaўsja, nashto jago paturbavalі. Use maўchalі. Paslja tago jak byў vykljuchany tehlegljad, u pakoі zapanavala mjortvaja cіsha. Pakutlіva cjagnulіsja sekundy. Ўіnstan pracjagvaў napruzhana gljadzec' u vochy O'Braehnu. Raptam zmrochny tvar pamjakchehў, na іm pramіl'gnuў ljogkі cen' usmeshkі. Svaіm kharaktehrnym rukham O'Braehn padpravіў na nose akuljary.

— Nu shto, skazac' mne cі vy samі skazhace? — zapytaўsja jon.

— Skazhu ja, — paspeshlіva pramovіў Ўіnstan. — Gehtaja shtuka sapraўdy vykljuchanaja?

— Tak, usjo vykljuchana. My adny.

— My pryjjshlі, kab...

Jon spynіўsja, upershynju adchuўshy c'mjanasc' і nevyraznasc' svaіkh pamknennjaў. Jon papraўdze і ne vedaў, jakoe dapamogі chakae ad O'Braehna, і tamu jamu bylo cjazhka skazac', chamu jon pryjjshoў. Jon pracjagvaў, adchuvajuchy, shto slovy jago guchac' napyshlіva і neperakanaўcha.

— My dumaem, shto іsnue nejjkaja tajamnіchaja padpol'naja arganіzacyja, jakaja dzejjnіchae suprac' Partyі, і shto vy da jae nalezhyce. My khocham daluchycca da gehtajj arganіzacyі і pracavac' na jae. My — voragі Partyі. My ne verym u pryncypy Angsocu. My — dumzlachyncy. І jashcheh my chuzhalozhnіkі. Ja kazhu gehta vam, bo my khocham addacca na vashu lіtasc'. Kalі vy khochace, kab my abvіnavacіlі sjabe іnshym chynam, dyk my gatovyja.

Ўіnstan spynіўsja і pagljadzeў ceraz pljacho, adchuўshy, shto dzvery raschynіlіsja. І praўda, u pakojj ne pastukaўshy ўvajjshoў zhaўtatvary sluga. Ўіnstan ubachyў, shto jon njase padnos z grafіnam і charkamі na іm.

— Marcіn — adzіn z nashykh, — skazaў bezuvazhna O'Braehn. — Sjudy charkі, Marcіn. Pastaў іkh na krugly stolіk. Krehslaў khapae? Tady my mozham sescі і gavaryc'. Prynjasі sabe krehsla, Marcіn. My budzem gavaryc' pra spravy. Mozhash khvіlіn na dzesjac' perastac' byc' slugojj.

Chalavechak seў, uladkavaўsja jamchehjj u krehsle, ale ўsjo zh nejak pa-prysluzhnіcku, jak upryvіlejavany ljokajj. Ўіnstan razgljadaў jago kraem voka. Jon zrazumeў, shto ўsjo zhyccjo gehtaga chalaveka bylo tehatram і jon bajaўsja khoc' na іmgnenne vyjjscі sa svajojj rolі.

O'Braehn uzjaў grafіn za ryl'ca і nalіў u charkі cjomna-chyrvonajj vadkascі. Gehty jago rukh abudzіў u Ўіnstane c'mjany ўspamіn ab nechym, shto jon bachyў daўnym-daўno na nejjkіm mury cі rehklamnym shchyce: vjalіznaja butehl'ka z neonavykh trubak, jakaja nіbyta padnіmalasja і nakhіljalasja і vylіvala zmescіva ў shkljanku. Kalі gljadzec' zverkhu, vadkasc' zdavalasja amal' chornajj, ale ў grafіne jana svjacіlasja, jak rubіn. Pakhla jana kіsla-salodka. Jon ubachyў, jak Dzhulіja ўzjala svaju charku і sa shchyrajj cіkaўnascju panjukhala.

— Gehta zavecca vіnom, — skazaў O'Braehn z ljogkajj usmeshkajj. — Vy pavіnny vedac' pra jago z knіzhak. Na zhal', zneshnjajj Partyі jago dastaecca njashmat. — Jago tvar znoў zrabіўsja pavazhny, і jon padnjaў charku. — Ja dumaju, cjaper samaja para za neshta vypіc'. Za nashaga Pravadyra — Ehmanuіla Gol'dshtehjjna!

Ўіnstan necjarplіva skhapіў charku. Pra vіno jon chytaў і daўno pra jago maryў. Jak і prehs-pap'e, і napalovu prygadanyja panam Chehryngtanam vershykі, vіno nalezhala da znіklajj ramantychnajj mіnuўshchyny, da daўnіny, jak jon pataemna jae nazyvaў. Chamus'cі jon zaўsjody dumaў, shto vіno vel'mі salodkae, jak parehchkavae varehnne, і adrazu p'janіc'. Cjaper zha, glynuўshy, jon zusіm rascharavaўsja. Paslja ўsіkh tykh gadoў, kalі jon pіў tol'kі dzhyn, jon uzho byў njazdatny adchuc' smak vіna. Jon apuscіў na stol pustuju charku.

— Dyk, znachyc', chalavek, jakі zavecca Gol'dshtehjjn, sapraўdy іsnue? — spytaўsja jon.

— Tak. Jon іsnue, і jon zhyvy. Dze — ne vedaju.

— A padpolle? Arganіzacyja? Jana sapraўdnaja? Cі gehta prosta vydumka Palіcyі Dumak?

— Ne. Jana sapraўdnaja. My nazyvaem jae Bratehrstva. Vy nіkolі ne davedaecesja pra Bratehrstva nіchoga, aproch tago, shto jano іsnue і shto vy da jago nalezhyce. Ja jashcheh budu pra gehta gavaryc', — jon zіrnuў na gadzіnnіk. — Navat dlja sjabraў Unutranajj Partyі nepazhadana vykljuchac' tehlegljad bolejj chym na paўgadzіny. Vam ne varta bylo prykhodzіc' udvaіkh, va ўsjakіm raze adsjul' vy pojjdzece paasobku. Vy, tavarysh, — skazaў jon, kіўnuўshy Dzhulіі, — pojjdzece pershaja. U nas zastaecca kalja dvaccacі khvіlіn. Vy razumeece, shto spachatku ja mushu zadac' vam nekal'kі pytannjaў. Uvogule: shto vy gatovyja zrabіc'?

— Usjo, na shto my tol'kі zdol'nyja, — adkazaў Ўіnstan.

O'Braehn troshkі pavjarnuўsja ў krehsle, cjaper jon sjadzeў tvaram da Ўіnstana. Jon amal' zusіm ne zvazhaў na Dzhulіju, lіchachy samo sabojj zrazumelym, shto Ўіnstan budze gavaryc' za abaіkh. Na іmgnenne jon apuscіў pavekі. Paslja pachaў stavіc' pytannі cіkha, bezuvazhna, byccam gehta dlja jago najjzvychajjnejjshaja sprava, jak nejjkі katehkhіzіs, na bol'shasc' pytannjaў jakoga jon uzho vedaў adkazy.

— Cі gatovyja vy akhvjaravac' zhyccjom?

— Tak.

— Cі gatovyja vy zabіvac'?

— Tak.

— Uchynjac' akty sabatazhu, jakіja moguc' pacjagnuc' za saboju smerc' tysjach bjazvіnnykh?

— Tak.

— Zdradzіc' svajojj kraіne na karysc' zamezhnykh dzjarzhaў?

— Tak.

— Cі gatovyja vy abdurvac', padrabljac' dakumenty, shantazhavac', balamucіc' rozum dzecjam, raspaўsjudzhvac' narkotykі, zaakhvochvac' prastytucyju, raznosіc' venerychnyja khvaroby, karacejj kazhuchy, rabіc' usjo, shto dehmaralіzue і aslabljae ўladu Partyі?

— Tak.

— Kalі b spatrehbіlasja, napryklad, zalіc' tvar dzіcjacі sernajj kіslatojj, cі bylі b vy gatovyja gehta zrabіc'?

— Tak.

— Cі gatovyja vy stracіc' vashuju asabovasc' і prabyc' da kanca zhyccja afіcyjantam abo dokeram?

— Tak.

— Cі gatovyja vy skonchyc' samagubstvam, kalі b my zagadalі vam gehta zrabіc'?

— Tak.

— Cі gatovyja vy aboe razluchycca і nіkolі bol'sh ne bachycca?

— Ne! — kryknula Dzhulіja.

Ўіnstanu zdalosja, shto, pakul' jon adkazvaў, mіnula shmat chasu. Na nejjkі momant jamu zdalosja, shto jamu zanjalo movu. Jazyk varushyўsja bjazguchna, merajuchysja vymavіc' to adno slova, to drugoe. Jon tak і ne vedaў, shto adkazha, pakul' ne pachuў svojj adkaz:

— Ne!

— Dobra, shto vy mne pra gehta pavedamіlі, — skazaў O'Braehn. — Nam neabkhodna vedac' usjo.

Jon pavjarnuўsja da Dzhulіі і dadaў troshkі vyraznejj:

— Vy razumeece, shto navat kalі jon zastanecca zhyvy, jon budze zusіm іnshajj asobajj? Mabyc', nam pryjjdzecca zmjanіc' jago zneshnasc'. Jago tvar, jago rukhі, forma ruk, koler valasoў, navat golas buduc' іnshyja. Mozha, і vy stanece zusіm іnshajj asobajj. Nashy khіrurgі ўmejuc' rabіc' ljudzejj absaljutna nepaznaval'nymі. Chasam gehta patrehbna. Chasam nam prykhodzіcca adnjac' ruku cі nagu.

Ўіnstan jashcheh raz kradkom zіrnuў na mangol'skі tvar Marcіna. Na іm ne bylo vіdac' nіjakіkh sljadoў aperacyі. Dzhulіja troshkі zbjalela, і na jae tvary vyraznejj aznachylіsja rabacіnkі, adnak jana advazhna gljadzela ў vochy O'Braehnu. Jana neshta shapnula, і gehta praguchala jak zgoda.

— Dobra. Znachyc', damovіlіsja.

Na stale ljazhala srehbnaja skrynka s cygarehtamі. O'Braehn bezuvazhna padsunuў skrynku da іkh. Jon sam uzjaў adnu cygarehtu, ustaў і pachaў pavol'na khadzіc' pa pakoі, byccam khodzjachy jamu lepejj dumalasja. Cygarehty bylі vydatnyja, vel'mі toўstyja і dobra nabіtyja, u njazvykla shaўkavіstajj papery. O'Braehn znoў pagljadzeў na gadzіnnіk.

Vam bylo b lepejj znoў vjarnucca na kukhnju, Marcіn, — skazaў jon. — Praz chvehrc' gadzіny ja ўkljuchu tehlegljad. Ale persh chym pajjscі, zapomnіce dobra tvary gehtykh tavaryshaў. Vy іkh jashcheh ўbachyce. A ja ўzho napehўna ne.

Chalavechak slіzganuў pozіrkam pa іkh tvarakh, zusіm gehtaksama jak і tady, kalі any ўvajjshlі ў dom. U jago pavodzіnakh ne bylo anі sledu pryjaznascі. Jon adbіvaў u svajojj pamjacі іkh zneshnasc', ne vyjaўljajuchy da іkh, zdaecca, nіjakae cіkaўnascі. Ўіnstan padumaў, shto shtuchny tvar, mabyc', ne mozha mjanjac' svajjgo vyrazu. Ne skazaўshy nі slova і ne razvіtaўshysja, Marcіn pajjshoў, bjazguchna zachynіўshy za saboju dzvery. O'Braehn khadzіў sjudy-tudy pa pakoі, zasunuўshy adnu ruku ў kіshehnju svajjgo chornaga kambіnezona, trymajuchy ў drugojj cygarehtu.

— Vy razumeece, — skazaў jon, — shto vy budzece zmagacca ў cemry. Vy zaўsjody budzece ў cemry. Vy budzece atrymlіvac' zagady і vykonvac' іkh, ne vedajuchy nashto. Paznejj ja peradam vam knіgu, adkul' vy davedaecesja pra sapraўdnuju sutnasc' gramadstva, u jakіm my zhyvjom, і pra toe, jak my jago razburym. Kalі vy prachytaece gehtuju knіgu, vy stanece sapraўdnymі sjabramі Bratehrstva. Ale aproch galoўnykh mehtaў, za jakіja my zmagaemsja, і nepasrehdnykh zadach bjaguchaga momantu, vy nіkolі nіchoga ne budzece vedac'. Ja kazhu vam, shto Bratehrstva іsnue, ale ja ne magu vam skazac', nalіchvae jano sotnju sjabraў cі dzesjac' mіl'jonaў. Z tago, shto vy asabіsta budzece vedac', vy nіkolі ne zmozhace skazac', cі nalіchvae jano khoc' by tuzіn sjabraў. Vy budzece kantaktavac' z tryma cі chatyrma asobamі, jakіja chas ad chasu buduc' mjanjacca — u meru tago, jak jany buduc' znіkac'. Ja — pershy, z kіm vy skantaktavalіsja, і tamu suvjaz' pamіzh namі zakhavaecca. Zagady vy budzece atrymlіvac' ad mjane. Kalі my palіchym patrehbnym z vamі zvjazacca, my pavedamіm vam praz Marcіna. Kalі vas urehshce skhopjac', vy pryznaecesja. Gehta nepazbezhna. Ale aproch ulasnykh uchynkaў vam mala pra shto budze pryznavacca. Vy zmozhace vydac' tol'kі zhmen'ku ljudzejj bez asablіvajj vazhnascі. Mozha, vy navat mjane ne vydasce. Da tago chasu mjane ўzho, mozha, і ne budze abo ja stanu іnshajj asobajj z іnshym tvaram.

Jon pracjagvaў khadzіc' pa mjakkіm dyvane. Njagledzjachy na jago mazhnasc', rukhі ў jago bylі nadzіva zgrabnyja. Gehta vyjaўljalasja navat u tym, jak jon zasoўvaў ruku ў kіshehnju abo trymaў cygarehtu. U іm adchuvalasja ne tol'kі sіla, ale і ўpehўnenasc' u sabe, і razumenne, і trokhі іronіі. Ale jakі b surovy jon nі byў, u іm ne bylo nіchoga ad fanatychnajj zaўzjatascі. Kalі jon gavaryў pra zabojjstvy, samagubstva, venerychnyja khvaroby, amputacyju chlenaў і plastychnyja aperacyі, u jagonym golase chulasja ljogkaja z'edlіvasc'. «Gehta nepazbezhna, — guchala ў jagonym golase. — My musіm gehta rabіc' ne vagajuchysja. Ale kalі zhyccjo znoў budze ljudskae, nam ne pryjjdzecca bolejj gehtaga rabіc'». Ўіnstana agarnula khvalja zakhaplennja, amal' shto pabozhlіvajj pakornascі perad O'Braehnam. Na nejjkі momant jon zabyўsja navat pra tajamnіchuju postac' Gol'dshtehjjna. Gledzjachy na magutnyja plechy O'Braehna і jago gruby tvar, cjazhkі, ale takі іntehlіgentny, nemagchyma bylo ўjavіc' sabe, shto nekhta mozha jago adolec'. Ne bylo takojj khіtrascі, shto byla b jamu ne pad sіlu, ne bylo takojj nebjaspekі, jakuju b jon ne pradbachyў. Zdavalasja, shto navat Dzhulіja ўrazhanaja. Cygarehta vypala ў jae z rota, jana ўvazhlіva slukhala. O'Braehn pracjagvaў:

— Vy napehўna chulі roznyja pagaloskі pra іsnavanne Bratehrstva. Napehўna, vy sklalі nejjkae svajo ўjaўlenne pra jago. Vy, mabyc', ujaўljaece sabe magutny padpol'ny svet zmoўshchykaў, shto pataemna zbіrajucca ў skljapakh, shto krehmzajuc' nadpіsy na scenakh і paznajuc' adzіn adnago z parolja abo z admyslovaga znaku rukojj. Nіchoga gehtkaga njama. Sjabry Bratehrstva ne majuc' nіjakajj magchymascі paznac' adzіn adnago, і kozhny asobny sjabra vedae asabіsta tol'kі nekal'kіkh іnshykh. Navat kalі b sam Gol'dshtehjjn trapіў u rukі Palіcyі Dumak, jon ne mog by dac' jojj poўnaga spіsu sjabraў abo takuju іnfarmacyju, shto dazvolіla b gehty spіs sklascі. Takoga spіsu ne іsnue. Bratehrstva ne mozha byc' znіshchana, bo jano ne josc' arganіzacyja ў zvychajjnym razumennі. Nіchoga ne zluchae jago sjabraў, aproch neznіshchal'najj іdehі. U vas nіkolі ne budze nіjakajj іnshajj padtrymkі, aproch gehtajj іdehі. Vy nіkolі ne zmozhace razlіchvac' nі na sjabroў, nі na nechuju dapamogu. Kalі vas skhopjac', vam nіkhto ne dapamozha. My nіkolі ne dapamagaem nashym sjabram. Kalі nam ljubojj canoju neabkhodna zmusіc' nekaga maўchac', dyk najjbol'shae, shto my mozham, — gehta pataemna peradac' jamu ў kameru ljazo. Vy musіce pryzvychaіcca zhyc' bez nadzeі і bez bachnykh vynіkaў zmagannja. Nejjkі chas vy budzece pracavac' na nas, paslja vas skhopjac', vy pryznaecesja і tady pamrace. Vos' adzіnyja vynіkі, shto vy zdoleece ўbachyc'. Njama nіjakajj magchymascі, kab za nasha zhyccjo adbylіsja nejjkіja zaўvazhnyja zmeny. My mjortvyja. Adzіnae nasha sapraўdnae zhyccjo — u buduchynі. І my paўdzel'nіchaem u іm jak zhmen'ka pylu cі gruda sparakhnelykh kostak. Ale jak daljoka ad nas gehtaja buduchynja — nіkhto ne vedae. Mozha, praz tysjachu gadoў. Cjaper zha my mozham tol'kі pavol'na, krok za krokam, pashyrac' absjagі zdarovaga rozumu. My ne mozham dzejjnіchac' supol'na. My mozham tol'kі peradavac' nashy vedy ad chalaveka da chalaveka, ad pakalennja da pakalennja. Pakul' іsnue Palіcyja Dumak, u nas njama іnshaga shljakhu. Jon spynіўsja і trehcі raz gljanuў na gadzіnnіk.

— Vam uzho trehba іscі, tavarysh, — skazaў jon Dzhulіі. — Pachakajjce, jashcheh zastalosja cehlaga paўgrafіna.

Jon nalіў vіno ў charkі і, padnjaўshy svaju za nozhku, papytaўsja ўsjo z tojj zha іronіjajj u golase:

— Za shto my gehtym razam vyp'em? Za krushehnne Palіcyі Dumak? Za smerc' Vjalіkaga Brata? Za chalavectva? Za buduchynju?

— Za mіnuўshchynu, — adkazaў Ўіnstan.

— Mіnuўshchyna vazhnejjshaja, — pavazhna zgadzіўsja O'Braehn.

Jany vypіlі, і praz khvіlіnu Dzhulіja padnjalasja, kab іscі. O'Braehn dastaў z shafkі malen'kі pachak, padaў Dzhulіі beluju tabletku і zagadaў paklascі jae na jazyk. Trehba sceragchysja, skazaў jon, kab ne pakhla vіnom, bo lіfcjory moguc' byc' zanadta pіl'nyja. Jak tol'kі dzvery za Dzhulіjajj zachynіlіsja, O'Braehn, zdavalasja, zabyўsja pra jae іsnavanne. Jon jashcheh trokhі pakhadzіў pa pakoі, paslja spynіўsja.

— Trehba pagavaryc' jashcheh pra nekatoryja dehtalі, — skazaў jon. — Ja dumaju, u vas josc' nejjkae skhovіshcha?

Ўіnstan raskazaў pra pakojjchyk nad kramajj pana Chehryngtana.

— Pakul' shto gehtaga dastatkova. Paznejj my znojjdzem vam shto-nebudz' іnshae. Vel'mі vazhna chasta mjanjac' svajo skhovіshcha. A pakul' shto ja peradam vam adzіn asobnіk knіgі, — navat O'Braehn, zaўvazhyў Ўіnstan, vymaўljaў gehtae slova tak, nіby jano napіsana kursіvam. — Ja maju na ўvaze Knіgu Gol'dshtehjjna. Mozha, pryjjdzecca pachakac' paru dzjon, persh chym ja jae zdabudu. Asobnіkaў njashmat, jak vy, mozha, zdagadvaecesja. Palіcyja Dumak paljue na іkh і znіshchae amal' gehtaksama khutka, jak my paspjavaem іkh vydavac'. Ale gehta mala shto jojj dae. Knіga gehtaja neznіshchal'naja. Kalі b byў znіshchany navat aposhnі asobnіk, my b adnavіlі jae z pamjacі amal' dasloўna. Cі nosіce vy z sabojj na pracu partfel'?

— Zvychajjna nashu.

— Jakі jon?

— Chorny, vel'mі stary. Z dvuma ramen'chykamі.

— Chorny, dva ramen'chykі, vel'mі stary. Dobra. Nedze dnjamі, ne magu skazac' dakladna daty, u adnojj z vashykh zvychajjnykh ranіshnіkh іnstrukcyjj budze pamylka druku, і vy zaprosіce paўtoru. Na drugі dzen' vy pryjjdzece na pracu bez partfelja. U nejjkuju khvіlіnu na vulіcy nejjkі chalavek dakranecca da vashajj rukі і skazha: «Zdaecca, vy zgubіlі partfel'». U partfelі, shto jon vam dasc', budze ljazhac' Gol'dshtehjjnava knіga. Vernece knіgu praz dva tydnі.

Nejjkі chas jany maўchalі.

— Zastaecca jashcheh dzve khvіlіny, persh chym vy musіce pajjscі, — skazaў O'Braehn. — My jashcheh ўbachymsja, kalі tol'kі ўbachymsja...

Ўіnstan pagljadzeў na jago.

— Tam, dze njama cemry... — njaўpehўnena vymavіў jon.

O'Braehn kіўnuў bez nіjakaga zdzіўlennja.

— Tam, dze ne budze bolejj cemry, — paўtaryў jon, byccam zrazumeўshy namjok. — Mozha, vy jashcheh shto khochace skazac', persh chym pojjdzece? Peradac' vestku? Pra neshta zapytacca?

Ўіnstan zadumaўsja. Zdavalasja, u jago ne bylo bolejj pytannjaў. Ne khacelasja jamu gavaryc' і agul'nyja napyshlіvyja frazy. Zamest tago shto nepasrehdna zvjazana z O'Braehnam cі Bratehrstvam, u jago ў dumkakh paўstala njajasnaja karcіna, dze byў ubogі pakojjchyk, u jakіm pravjala aposhnіja dnі jago macі, і іkh skhovіshcha nad kramajj pana Chehryngtana, і shkljanoe prehs-pap'e, і staraja gravjura ў ramcy z ruzhovaga drehva. І jon spytaўsja naўdachu:

— Cі ne davodzіlasja vam chuc' kalі-nebudz' stary vershyk — jon pachynaўsja tak: «Apel'sіny, lіmony, banany — b'juc' zvany ў Svjatoga Klemana»?

O'Braehn znoў kіўnuў. Z pavazhnajj uznjoslascju jon dapoўnіў strafu:

Apel'sіny, lіmony, banany — b'juc' zvany ў Svjatoga Klemana.
Ty try fartyngі dac' mne pavіnny — b'juc' zvany ў Svjatoga Marcіna.
Cі zaplocіsh ty mne ў njadzelju — zagudzelі zvany ў Starym Behjjlі.
Zaplachu, kalі budu bagaty, — zvon u Shordychy zvonіc' zaўzjata.

— Vy vedaece aposhnі radok! — urazіўsja Ўіnstan.

— Tak, ja vedaju aposhnі radok. A cjaper, ja dumaju, vam trehba іscі. Pachakajjce. Dazvol'ce mne dac' і vam adnu tabletku.

Ўіnstan padnjaўsja, O'Braehn padaў jamu ruku і scіsnuў Ўіnstanavu tak, shto azh koscі khrusnulі. Kalja dzvjarehjj Ўіnstan azіrnuўsja, ale O'Braehn, zdavalasja, uzho vykraslіў jago sa svajojj pamjacі. Jon chakaў, trymajuchy ruku na knopcy ўkljuchehnnja tehlegljada. Za іm, u kancy pakoja, Ўіnstan bachyў stol, ljampu z zjaljonym kapturom, movapіs, zapoўnenyja paperkamі dracjanyja koshykі. Sprava zroblena. Praz tryccac' sekund, padumaў jon, O'Braehn znoў voz'mecca za perapynenuju vazhnuju partyjjnuju pracu.

9

Ўіnstan staў kvashanіnajj ad stomy. Menavіta kvashanіnajj — gehtae slova nejak samo pryjjshlo jamu ў galavu. Zdavalasja, shto cela bylo ne tol'kі mjakkae і rasplyvіstae, jak kvashanіna, ale і gehtkae zh prazrystae. U jago bylo takoe pachuccjo, shto, padnjaўshy ruku, jon mozha gljadzec' praz jae na svjatlo. Usja jago kroў byla vysmaktanaja znjamozhlіvajj pracajj, zastalasja tol'kі kvolaja budovіna z nervaў, kascejj і skury. Use pachuccі nezvychajjna abvastrylіsja. Garnіtur muljaў jamu plechy, bruk zbіvaў jamu stupnі, navat scіsnuc' і rascіsnuc' pal'cy na ruceh bylo tak cjazhka, shto ad naprugі khruscelі sustavy.

Za aposhnіja pjac' dzjon jon adpracavaў bol'sh za dzevjanosta gadzіn. Jak і ўse іnshyja sluzhboўcy Mіnіstehrstva. Cjaper usjo bylo skonchana, і da zaўtrashnjajj ranіcy jamu lіtaral'na nіchoga ne trehba bylo rabіc', nіjakajj pracy dlja Partyі. Jon mog pravescі shehsc' gadzіn u svaіm skhovіshchy і dzevjac' va ўlasnym lozhku. Pagodlіvym nadvjachorkam jon pavol'na іshoў brudnajj vulіcajj u bok kramy pana Chehryngtana, pіl'nujuchy pozіrkam navokal, kab ne napatkac' patrul', khoc' і byў pehўny, shto gehtym nadvjachorkam jamu ne pagrazhae nіjakaja nebjaspeka, shto jago nіkhto ne paturbue. Cjazhkі partfel' z kozhnym krokam bіў jago pa kalene, і ad gehtaga dotyku pa skury na naze prabjagalі dryzhykі. U jago partfelі ўzho shosty dzen' ljazhala Knіga, jakuju jon jashcheh, adnak, nі razu ne razgarnuў і navat ne pagljadzeў.

Na shosty dzen' Tydnja Njanavіscі paslja dehmanstracyjj, pramoў, radasnykh voklіchaў, pesnjaў, scjagoў, plakataў, fіl'maў, vaskovykh fіgur, barabannaga boju і trubnaga gulu, tupatu paradaў, grukatu tankaў, rokatu samaljotaў, garmatnykh grymotaў — paslja shascі dzjon usjago gehtaga, tady, kalі vjalіkі argazm nablіzhaўsja da najjvyshehjjshaga punktu і agul'naja njanavіsc' da Ehўrazіі raspalіlasja da takoga shalenstva, shto kalі b u rukі natoўpu trapіlі dzve tysjachy ehўrazіjjskіkh vaennykh zlachyncaў, jakіkh merkavalasja publіchna pavesіc' u aposhnі dzen' merapryemstvaў, gehty natoўp, pehўna, razarvaў by іkh na shmatkі — jakraz u gehty momant bylo abveshchana, shto Akіjanіja vajue zusіm ne z Ehўrazіjajj. Akіjanіja vajue z Uskhodazіjajj. Ehўrazіja — sajuznіk Akіjanіі.

Vjadoma zh, pra toe, shto adbylasja zmena, abveshchana ne bylo. Prosta ўse paўsjul' adnachasova nechakana davedalіsja, shto vorag ne Ehўrazіja, a Ўskhodazіja. Ўіnstan jakraz udzel'nіchaў u dehmanstracyі na adnojj z ploshchaў u cehntry Londana, kalі gehta adbylosja. Gehta bylo ўnachy. Belyja tvary і chyrvonyja scjagі asvjatljalіsja pryvіdnym svjatlom prazhehktaraў. Na ploshchy taўklosja nekal'kі tysjach chalavek, і sjarod іkh kalja tysjachy shkol'nіkaў u shpіjonskajj forme. Z trybuny, ababіtajj chyrvonajj tkanіnajj, gavaryў da natoўpu pramoўca z Unutranajj Partyі, khudzen'kі chalavechak z neveragodna doўgіmі rukamі і vjalіkіm golym chehrapam, prykrytym parajj rehdkіkh pasmachak. Malen'kaja karlavaja postac', skurchanaja ad njanavіscі, adnojj rukojj scіskala mіkrafon, a drugojj, kashchavajj і pagrozlіvajj, rassjakala pavetra nad galavojj. Golas pramoўcy metalіchna grymeў z dynamіkaў, bjaskonca vykryvajuchy zverstvy, masavyja zabojjstvy, dehpartacyі, rabunkі, gvalt, katavannі palonnykh, bambardavanne cyvіl'naga nasel'nіctva, khluslіvuju prapagandu, nespravjadlіvuju agrehsіju, parushehnne dagavoraў. Slukhajuchy jago, bylo amal' nemagchyma ne paveryc', a paslja ne raz'jushycca. Ljutasc' natoўpu rasla z kozhnajj khvіlіnajj, і golas pramoўcy patanaў u dzіkіm ryku, shto mіmavolі vyryvaўsja z tysjachaў glotak. Najjbol'sh razljutavana krychalі shkol'nіkі. Pramova cjagnulasja ўzho khvіlіn dvaccac', kalі na trybunu paspeshlіva padnjaўsja kur'er і ўsunuў u ruku pramoўcu nejjkuju paperu. Tojj razgarnuў jae і prachytaў, ne spynjajuchy pramovy. Nі ў jagonym golase, nі ў rukhakh, nі ў zmesce pramovy nіchoga ne zmjanіlasja, ale іmjony raptam zaguchalі іnachajj. Nіchoga jashcheh ne bylo skazana, a pa natoўpe prajjshla ўzho khvalja razumennja. Akіjanіja vajue z Uskhodazіjajj! Praz momant pachalasja strashnaja mіtusnja. Scjagі і plakaty, shto azdabljalі ploshchu, bylі fal'shyvyja! Na dobrajj palove z іkh bylі ne tyja tvary. Gehta byў sabatazh! Tut papracavalі agenty Gol'dshtehjjna! Pachalasja tlumnaja іntehrmedyja, pad chas jakojj sa scen sarvalі plakaty, a scjagі razdzerlі na shmatkі і rastaptalі. Asablіva vyznachalіsja zapalam Shpіjony — jany zalazіlі na dakhі і abrazalі lozungі, shto vіselі na vjaroўkakh poperak vulіcy. Ale praz dzve-try khvіlіny ўsjo skonchylasja. Pramoўca, usjo jashcheh dushachy rukoju mіkrafon, ugnuўshy plechy, rassjakajuchy vol'najj rukoju pavetra, njaspynna gavaryў dalejj pramovu. Praz khvіlіnu z natoўpu znoў pachuўsja dzіkі raz'jushany ryk. Dehmanstracyja Njanavіscі pracjagvalasja dalejj, jak і da tago, pamjanjaўsja tol'kі jae ab'ekt.

Kalі Ўіnstan paslja pra gehta zgadvaў, jago ўrazіla toe, shto pramoўca perajjshoў ad adnojj palіtychnajj lіnіі da drugojj jakraz pasjarehdzіne frazy, ne tol'kі ne spatyknuўshysja, ale navat ne zmjanіўshy sіntaksіchnajj kanstrukcyі. Adnak u gehty momant Ўіnstana zajjmalі іnshyja spravy. Bo jakraz pad chas khvіlіnnaga zamjashannja, kalі zdzіralі sa scen plakaty, nejjkі chalavek, tvaru jakoga jon ne ўbachyў, paljapaў jamu pa pljachy і skazaў: «Prabachce, zdaecca, vy zgubіlі partfel'». Jon bezuvazhna ўzjaў partfel', ne skazaўshy nі slova. Jon vedaў, shto trehba budze chakac' nekal'kі dzjon, persh chym jon zmozha jago adchynіc'. Adrazu paslja dehmanstracyі jon pajjshoў u mіnіstehrstva, khoc' bylo kalja dvaccacі trokh gadzіn. Pajjshlі і ўse іnshyja sluzhboўcy mіnіstehrstva. Z tehlegljadaў guchalі zagady, shto zaprashalі іkh zanjac' svae mescy, ale jany bylі, badajj shto, nepatrehbnyja.

Akіjanіja vajavala z Uskhodazіjajj. Znachyc', Akіjanіja zaўsjody dagehtul' vajavala z Uskhodazіjajj. Takіm chynam, znachnaja chastka palіtychnajj lіtaratury aposhnіkh pjacі gadoў cjaper poўnascju sastarehlaja. Roznyja spravazdachy і zapіsy, gazety, knіgі, brashury, fіl'my, dyskі, fatagrafіі — usjo trehba bylo vypravіc' z malankavajj khutkascju. І khoc' ne bylo nіjakіkh specyjal'nykh ukazannjaў, use vedalі, shto kіraўnіctva addzjalennja zhadae, kab praz tydzen' nіdze ne zastalosja nіjakajj zgadkі pra vajjnu z Ehўrazіjajj cі pra sajuz z Uskhodazіjajj. Praca byla njaznosna cjazhkaja, tym bolejj shto neabkhodnyja dzejannі nel'ga bylo nazvac' svaіmі іmjonamі. U addzjalennі dakumentacyі kozhny pracavaў vasemnaccac' gadzіn za sutkі, z dvuma trokhgadzіnnymі perapynkamі dlja karotkaga snu. Sa skljapoў pryneslі matrasy і rasklalі pa ўsіkh kalіdorakh. Elі butehrbrody, pіlі kavu «Peramoga», jakuju razvozіlі na vazochkakh rabotnіkі staloўkі. Kozhny raz, kalі Ўіnstan spynjaў pracu dlja perapynku na son, jon staraўsja ўsjo darabіc', kab nіchoga ne pakіdac' na stale. Ale kalі jon njavyspany, pradzіrajuchy vochy, cjagnuўsja nazad u svaju kabіnu, jon znakhodzіў tam novuju navalu skruchanykh trubkajj paperak, jakіja sumjotam zakryvalі stol, da palovy zaval'valі movapіs і pachynalі ўzho padac' na padlogu. І tamu kozhny raz jon musіў pachynac' z tago, shto zgrabaў papery ў kuchu і vyzvaljaў troshkі mesca. Ale najjgorsh bylo toe, shto praca jago ne byla calkam mekhanіchnaja. Chasta dastatkova bylo tol'kі zamjanіc' adno іmja drugіm, ale kozhnaja dehtaljovaja spravazdacha patrabavala ўvagі і vynakhodlіvascі. Vel'mі іstotna bylo navat vedac' geagrafіju, kab peranosіc' vajjnu z adnojj chastkі svetu ў druguju.

Na trehcі dzen' u jago ўzho njascerpna balelі vochy, і jon musіў shtokhvіlіny pracіrac' shkel'cy akuljaraў. Jon nіby zmagaўsja z nejjkajj nevynosna cjazhkajj fіzіchnajj zadachajj, ad jakojj mozhna bylo і admovіcca, ale jakuju jon usjo zh z razdrazhnjonajj upartascju іmknuўsja vykanac'. Nakol'kі jon mog pamjatac', jago zusіm ne bjantehzhyla, shto kozhnae slova, nadyktavanae іm na movapіs, kozhnaja ryska jago charnakrehsa — chystaja khlusnja. Jon, jak і ljuby іnshy ў addzele, dbaў adno pra toe, kab fal'shavannі bylі daskanalyja. Ranіcajj shostaga dnja navala papjarovykh skrutkaў sunjalasja. Za cehlyja paўgadzіny z trubkі pneўmatychnajj poshty nіchoga ne z'jaўljalasja. Paslja vypaў adzіn skrutak, a tady znoў nіchoga. Paўsjul' amal' adnachasova praca spynіlasja. Uves' addzel glyboka і pataemna ўzdykhnuў. Byla daroblena vjalіznaja praca, pra sutnasc' jakoe, adnak, nel'ga bylo zgadvac'. Cjaper nіkhto ўzho ne mog dakumental'na davescі, shto nekalі adbyvalasja vajjna z Ehўrazіjajj. U dvanaccac' nul'-nul' nechakana abvjascіlі, shto ўse supracoўnіkі mіnіstehrstva vol'nyja ad pracy da zaўtrashnjae ranіcy. Ўіnstan usjo jashcheh nasіў z saboju partfel' z knіgajj. Jon stavіў jago pamіzh nog, kalі pracavaў, і nakryvaў celam, kalі spaў. Jon vjarnuўsja da sjabe, pagalіўsja і ledz' ne zasnuў u vannajj, khoc' vada byla ledz' cjoplaja.

Z nejjkіm pazhadlіvym khrustam u sustavakh jon padnjaўsja pa skhodakh u pakojjchyk nad kramajj pana Chehryngtana. Jon byў stomleny, ale spac' uzho ne khacelasja. Jon raschynіў akno, zapalіў malen'kі brudny keragaz і pastavіў vady na kavu. Khutka pavіnna byla pryjjscі Dzhulіja, a pakul' shto perad іm byla Knіga. Jon seў u stary prasedzhany fatehl' і rasshpіlіў ramen'chykі partfelja. Gehta byў cjazhkі chorny tom, perapleceny samatuzhna, bez іmja aўtara і tytula na vokladcy. Druk taksama vygljadaў trokhі njaroўnym. Staronkі z krajoў abtrapalіsja і gartalіsja ljogka, byccam knіga prajjshla ўzho praz mnostva ruk. Na pershajj staroncy stajaў takі nadpіs:

Ўіnstan prachytaў dalejj:

Razdzel pershy

Njavedanne — gehta sіla

Na pracjagu ўsіkh gіstarychnykh ehpokh, pa ўsjojj veragodnascі z kanca nealіtu, u svece іsnavala try katehgoryі ljudzejj: Vyshehjjshyja, Sjarehdnіja і Nіzhehjjshyja. Jany ў svaju chargu dzjalіlіsja na roznyja drabnejjshyja grupy, nasіlі nezlіchonuju kol'kasc' roznykh najjmennjaў, іkh lіchbavyja praporcyі, a taksama ўzaemnyja dachynennі mjanjalіsja ad stagoddzja da stagoddzja. Adnak fundamental'naja budova chalavechaga gramadstva ne mjanjalasja nіkolі. Navat paslja vjalіznykh zrukhaў і nіbyta nezvarotnykh peramen zaўsjody sama pa sabe ўstaljoўvalasja taja samaja struktura, gehtaksama jak gіraskop zaўsjody іmknecca da raўnavagі, u jakі bok jago b nі skhіljalі.

Mehty gehtykh trokh grup absaljutna nesumjashchal'nyja pamіzh saboju...

 

Ўіnstan prypynіў chytanne, kab adchuc' usju asalodu tago, shto mozhna vos' tak utul'na і bjaspechna sjadzec' і chytac'. Jon byў adzіn: nі tehlegljada, nі vukha pry dzvjarakh, nі bajazlіvaga pamknennja azіrnucca ceraz pljacho cі prykryc' rukoju staronku knіgі. Pjashchotnae letnjae pavetra lashchyla jamu tvar. Adnekul' zdaljok pryglushana chulіsja dzіcjachyja galasy. U samіm pakoі — anі sholakhu, tol'kі, nіby nejjkі shashal', cіkaў gadzіnnіk. Ўіnstan zalez glybejj u fatehl' і paklaў nogі na kamіnnuju kratku. To byla shchasnasc', to byla vechnasc'. І raptam, jak chasam robіsh, kalі vedaesh, shto ўsjo roўna prachytaesh і perachytaesh usju knіgu da aposhnjaga slova, jon razgarnuў jae na іnshajj staroncy, і jamu trapіўsja Razdzel trehcі. Jon chytaў dalejj:

Razdzel trehcі

Vajjna — gehta mіr

Padzel svetu na try vjalіkіja zvyshdzjarzhavy byў padzejajj, jakuju mozhna bylo pradbachyc' і jakaja faktychna byla pradkazanaja da sjarehdzіny dvaccataga stagoddzja. Z daluchehnnem Ehўropy da Raseі і Brytanskajj іmperyі da Zluchanykh Shtataў dzve z trokh suchasnykh vjalіkіkh dzjarzhaў — Ehўrazіja і Akіjanіja — pa sutnascі, sklalіsja. Trehcjaja — Uskhodazіja — vyznachylasja jak vyraznaja adzіnka tol'kі paslja bjazladnykh bajoў nastupnaga dzesjacіgoddzja. Granіcy pamіzh tryma zvyshdzjarzhavamі ў nekatorykh mescakh advol'nyja, u іnshykh jany mjanjajucca zalezhna ad vaennykh pospekhaў, ale ў cehlym jany adpavjadajuc' geagrafіchnym abrysam. Ehўrazіja akhoplіvae ўsju paўnochnuju chastku ehўrapejjskaga і azіjackaga kantynentaў, ad Partugalіі da Beryngavaga pralіva. Akіjanіja ўkljuchae ў sjabe abedzve Amerykі, vyspy Atlantykі razam z Brytanskіmі vyspamі, Aўstralazіju і Paўdnjovuju Afryku. Uskhodazіja, menshaja za dzve papjarehdnіja, z mensh vyraznajj zakhodnjajj granіcajj, ukljuchae Kіtajj z paўdnjovymі pryleglascjamі, Japonskіja vyspy і vjalіkuju, ale zmenlіvuju chastku Manchzhuryі, Mangolіі і Tybetu.

Zgrupavanyja pamіzh saboju tym abo іnshym chynam, gehtyja try zvyshdzjarzhavy na pracjagu dvaccacі pjacі gadoў besperapynna znakhodzjacca ў stane vajjny. Adnak vajjna bolejj ne z'jaўljaecca adchajjnajj barac'bojj, skіravanajj na znіshchehnne supracіўnіka, jak gehta bylo ў pershyja dzesjacіgoddzі dvaccataga stagoddzja. Gehta ўzbroenaja barac'ba z abmezhavanymі mehtamі pamіzh supracіўnіkamі, jakіja ne moguc' znіshchyc' adzіn adnago, u jakіkh njama dlja vajjny nіjakіkh matehryjal'nykh prychyn і jakіkh ne padzjaljajuc' nіjakіja іstotnyja іdehalagіchnyja supjarehchnascі. Gehta, adnak, ne znachyc', shto metady vjadzennja vajjny abo agul'nae staўlenne da jae stalіsja mensh kryvavyja і bol'sh rycarskіja. Naadvarot, vaennaja іstehryja ljutue njaspynna і paўsjudna va ўsіkh kraіnakh, a gvalt, rabunkі, zabojjstva dzjacejj, zanjavolenne cehlykh narodaў, katavanne palonnykh, jakoe dakhodzіc' da tago, shto іkh varac' і khavajuc' zhyўcom — usjo gehta lіchycca narmal'nym. Gehtyja zlachynstvy, uchynenyja svaіmі saldatamі, a ne voragam, lіchacca znachnymі zaslugamі. Ale z matehryjal'naga boku ў vajjne zanjata vel'mі mala ljudzejj, peravazhna gehta vysokakvalіfіkavanyja specyjalіsty, і jana prynosіc' paraўnaўcha mala akhvjar. Barac'ba, kalі jana josc', іdze nedze na njapehўnykh granіcakh, ab praljagannі jakіkh zvychajjny chalavek mozha tol'kі zdagadvacca, abo vakol Plyvuchykh Krehpascjaў, jakіja akhoўvajuc' stratehgіchnyja punkty na marskіkh shljakhakh. U cehntrakh cyvіlіzacyі vajjna vyjaўljaecca najjpersh praz njaspynnuju njastachu praduktaў spazhyvannja і peryjadychnae skіdanne raketnykh bombaў, kozhnaja z jakіkh mozha zabіc' nekal'kі dzesjatkaў chalavek. Zmjanіўsja, pa sutnascі, sam kharaktar vajjny. Dakladnejj kazhuchy, zmjanіўsja іerarkhіchny paradak prychyn, jakіja vyklіkajuc' vajjnu. Matyvy, shto ўzho іsnavalі, khoc' і ў menshajj mery, pad chas vjalіkіkh vojjnaў pachatku dvaccataga stagoddzja, stalіsja cjaper asnoўnymі і adkryta pryznanymі.

Kab zrazumec' sutnasc' cjaperashnjajj vajjny — bo njagledzjachy na chastyja peragrupavannі supracіўnіkaў gehta zaўsjody taja samaja vajjna, — trehba najjpersh ujavіc' sabe, shto jana ne mozha mec' vyrashal'naga kharaktaru. Nіvodnaja z trokh zvyshdzjarzhaў ne mozha byc' kanchatkova zvajavanaja, navat dzvjuma astatnіmі razam. Zanadta roўna padzeleny sіly, zanadta magutnyja іkh natural'nyja srodkі abarony. Ehўrazіja nadzejjna abaronena svaіmі tehrytaryjal'namі absharamі, Akіjanіja — vjalіkascju Atlantychnaga і Cіkhaga akіjanaў, Uskhodazіja — pladavіtascju і pracavіtascju svaіkh zhykharoў. Pa-drugoe, z matehryjal'naga punktu gledzhannja bolejj njama za shto vajavac'. Z ustaljavannem samadastatkovykh ehkanamіchnykh sіstehm, pry jakіkh vytvorchasc' і spazhyvanne cesna schehpleny mіzh saboju, barac'ba za rynkі zbytu, adna z asnoўnykh prychyn kolіshnіkh vojjnaў, stalasja nepatrehbnaja. Razam z tym zmaganne za syravіnu perastala byc' pytannem zhyccja і smercі. Va ўsjaljakіm raze, kozhnaja z trokh zvyshdzjarzhaў dastatkova vjalіkaja, kab zdabyc' u svaіkh mezhakh amal' use patrehbnyja matehryjaly. Kalі tol'kі vajjna і mae nejjkіja nepasrehdnyja ehkanamіchnyja mehty, dyk gehta vajjna za rehsursy pracoўnae sіly. Pamіzh granіcamі trokh zvyshdzjarzhaў ljazhyc' tehrytoryja, jakoju nіvodnaja z іkh ne valodae pastajanna. Gehta chatyrokhkutnіk z vjarshynjamі ў Tanzhehry, Brazavіlі, Darvіne і Gankongu, u jakіm zhyve pryblіzna pjataja chastka nasel'nіctva Zjamlі. Jakraz za valodanne gehtymі gustanaselenymі rajonamі, a taksama za paўnochny poljus, і іdze njaspynnaja barac'ba pamіzh tryma zvyshdzjarzhavamі. Praktychna, nіvodnaja z іkh nіkolі ne valodae ўsjojj gehtajj sprehchnajj tehrytoryjajj. Asobnyja chastkі jae perakhodzjac' z ruk u rukі, і zhadanne zavalodac' tym abo іnshym rehgіjonam praz raptoўnuju zdradu svajjmu sajuznіku і pryvodzіc' da bjaskoncykh peragrupavannjaў.

Use sprehchnyja tehrytoryі majuc' kashtoўnyja mіneral'nyja bagaccі, і nekatoryja z іkh vyrabljajuc' vazhnyja raslіnnyja pradukty, napryklad, kaўchuk, sіntehz jakoga ў kraіnakh z khaladnejjshym klіmatam abykhodzіcca paraўnaўcha doraga. Ale peradusіm jany zmjashchajuc' u sabe nevychehrpnyja zapasy tannajj pracoўnajj sіly. Dzjarzhava, jakaja panue nad Ehkvataryjal'najj Afrykajj, abo kraіnamі Sjarehdnjaga Ўskhodu, abo Paўdnjovajj Іndyjajj, abo Іndanehzіjajj, mae praz gehta ў svaіm rasparadzhehnnі sotnі mіl'jonaў kulі, jakіja za svaju znjasіl'nuju pracu atrymlіvajuc' vel'mі mala. Nasel'nіkі gehtykh kraіn, bol'sh cі mensh adkryta davedzenyja da stanu raboў, perakhodzjac' uves' chas ad adnago zavajoўnіka da drugoga. Іkh vykarystoўvajuc' gehtaksama, jak vugal' abo naftu, u barac'be za pavelіchehnne vytvorchascі zbroі, za pashyrehnne zavajavanykh tehrytoryjj, za pavyshehnne kol'kascі pracoўnae sіly, kab taja vyrabljala bol'sh zbroі, spryjala zavajavannju tehrytoryjj і gehtak da bjaskoncascі. Trehba adznachyc', shto barac'ba nіkolі ne perakhodzіc' mezhaў sprehchnykh tehrytoryjj. Granіcy Ehўrazіі perasoўvajucca to ў adzіn bok, to ў drugі pamіzh rakoju Konga і paўnochnym beragam Mіzhzemnaga mora. Vyspy Іndyjjskaga і Cіkhaga akіjanaў uves' chas zavajoўvajucca Akіjanіjajj abo Ўskhodazіjajj. U Mangolіі lіnіja, shto addzjaljae Ehўrazіju ad Uskhodazіі, nіkolі ne byvae stabіl'naja. Use try dzjarzhavy asprehchvajuc' razleglyja tehrytoryі vakol Poljusa, jakіja faktychna ne naselenyja і ne dasledavanyja. Ale raўnavaga sіl zaўsjody pryblіzna taja samaja, a tehrytoryja, shto skladae asnovu kozhnajj zvyshdzjarzhavy, zastaecca zaўsjody njazmennaja. Da tago zh praca znjavolenykh narodaў, shto zhyvuc' vakol Ehkvatara, susvetnajj ehkanomіcy, pa praўdze kazhuchy, nepatrehbnaja. Jana nіchoga ne dadae da susvetnaga bagaccja, bo ўsjo vyrablenae vykarystoўvaecca na vaennyja patrehby. Vajjna zaўsjody vjadzecca dzelja tago, kab lepejj uzbroіcca da nastupnajj vajjny. Svajojj pracajj zanjavolenyja masy spryjajuc' pavyshehnnju іntehnsіўnascі permanentnajj vajjny. Ale kalі b іkh і ne іsnavala, struktura susvetnaga gramadstva і pryncypy, pavodle jakіkh jano padtrymlіvae svajo іsnavanne, naўrad cі bylі b іstotna adroznymі.

Galoўnaja mehta suchasnae vajjny (zgodna z pryncypamі dvukhdumstva, kіraўnіchyja galovy Ўnutranajj Partyі adnachasova pryznavalі і ne pryznavalі gehtuju mehtu) paljagae ў tym, kab poўnascju spazhyvac' pradukty pramyslovajj vytvorchascі, ne pavyshajuchy pry gehtym agul'naga ўzroўnju zhyccja. Pachynajuchy z kanca dzevjatnaccataga stagoddzja prablema vykarystannja lіshkaў praduktaў spazhyvannja іsnavala ў prykhavanym vygljadze ў іndustryjal'nym gramadstve. Cjaper zha, kalі vjalіkaja kol'kasc' ljudzejj ne zabjaspechana dastatkovym kharchavannem, prablema gehtaja, vіdavochna, ne staіc' tak vostra, dyjj, vіdac', ne stane, navat kalі ne prybjagac' da shtuchnykh srodkaў znіshchehnnja. Sjonnjashnі svet — bol'sh ubogі, galodny і zanjapaly, chym svet, jakі іsnavaў da 1914 goda, a kalі paraўnac' jago z tojj fantastychnajj buduchynjajj, ab jakojj marylі ljudzі ў tyja chasy, dyk adroznenne budze jashcheh strashnejjshae. Na pachatku dvaccataga stagoddzja karcіna buduchaga gramadstva, neveragodna bagataga, raskoshnaga, uparadkavanaga і vysokapradukcyjjnaga — blіskuchaga zdarovaga svetu sa shkla, stalі і snezhna-belaga betonu — zhyla ў svjadomascі amal' kozhnaga adukavanaga chalaveka. Navuka і tehkhnіka razvіvalіsja tak khutka, shto dukh zajjmala, і bylo natural'na merkavac', shto gehtae razvіccjo budze pracjagvacca і dalejj. Adnak gehtaga ne adbylosja, chastkova praz zbjadnenne, sprychynenae doўgajj charadoju vojjnaў і rehvaljucyjj, chastkova z-za tago, shto navukova-tehkhnіchny pragrehs zalezhaў ad ehmpіrychnaga ladu myslennja, a lad gehty ne mog zakhavacca va ўmovakh scіsla rehglamentavanaga gramadstva. Agulam beruchy, sjonnjashnі svet bol'sh prymіtyўny, chym pjac'dzesjat gadoў tamu. Nekatoryja adstalyja rehgіjony dasjagnulі pragrehsu, bylі ўdaskanaleny nekatoryja prybory, zvjazanyja z vajjnoju abo palіcehjjskіm nagljadam, ale navukovyja dasledavannі і adkryccі pastupova spynіlіsja. Da tago zh straty, sprychynenyja atamnajj vajjnoju 50-kh gadoў, nіkolі ne bylі calkam kampensavanyja. І ўsjo zh nebjaspeka, shto khavalasja ў mashynakh, usjo jashcheh іsnavala. Kalі z'javіlasja pershaja mashyna, usіm zdol'nym da razvagі ljudzjam stalasja vіdavochnym, shto neabkhodnasc' u cjazhkajj chalavechajj pracy, a znachyc', u pehўnajj mery, і ў chalavechajj njaroўnascі, znіkla. Kalі b mashyny svjadoma vykarystoўvalі z gehtaju mehtajj, dyk golad, znjasіl'nuju pracu, brud, nepіs'mennasc' і khvaroby mozhna bylo b vykaranіc' na pracjagu nekal'kіkh pakalennjaў. І sapraўdy, navat kalі jany jashcheh ne vykarystoўvalіsja z gehtaju mehtajj, mashyny — vyrabljajuchy stol'kі praduktu, shto jago chasam nemagchyma bylo razmerkavac' — ўznjalі ўzroven' zhyccja ljudzejj za nejjkіja pjac'dzesjat gadoў u kancy KhІKh і na pachatku KhKh stagoddzja.

Ale bylo taksama vіdavochnym, shto pavelіchehnne agul'naga bagaccja pagrazhala dalejjshamu іsnavannju іerarkhіzavanaga gramadstva, a ў nejjkіm sehnse ўzho navat znachyla і znіshchehnne gehtaga gramadstva. U svece, dze pracoўny dzen' budze karotkі, dze ў kozhnaga budze dastatkova ezhy, kozhny budze zhyc' u dome z vannajj і khaladzіl'nіkam, budze mec' aўtamabіl' cі navat samaljot, najjbol'sh vіdavochnaja і najjbol'sh іstotnaja forma njaroўnascі znіkne. Staўshy ўseagul'nym, bagacce perastane byc' padstavajj dlja njaroўnascі. Mozhna bylo, bez sumnennja, ujavіc' sabe gramadstva, u jakіm bagacce ў znachehnnі pryvatnajj ulasnascі і raskoshy budze padzelena paroўnu, tym chasam jak ulada zastanecca ў rukakh malojj upryvіlejavanajj kasty. Ale ў sapraўdnascі takoe gramadstva ne maglo b doўga zastavacca stabіl'nym. І sapraўdy, kalі b use adnol'kava zhylі ў raskoshy і bjaspecy, dyk vjalіkaja masa ljudzejj, zvychajjna zdzіchehlykh ad bednascі, magla b atrymac' adukacyju і navuchycca dumac' samastojjna, і tady b jana ranejj cі paznejj zaўvazhyla, shto ўpryvіlejavanaja menshasc' ne mae nіjakae racyі іsnavannja, і zrynula b jae. Karacejj kazhuchy, іerarkhіzavanae gramadstva maglo gruntavacca tol'kі na bednascі і nevuctve.

Zvarot da agrarnae mіnuўshchyny, jak pra gehta marylі nekatoryja mysljary na pachatku dvaccataga stagoddzja, ne byў by praktychnym vyjjscem. Jon pjarehchyў tehndehncyі da mekhanіzacyі, jakaja zrabіlasja va ўsіm svece amal' іnstynktyўnajj. Da tago zh іndustryjal'na adstalaja kraіna byla b bezdapamozhnaja ў vaennykh adnosіnakh і khutka padpala b pad panavanne, uskosnae abo nepasrehdnae, svaіkh bol'sh іndustryjal'na razvіtykh supracіўnіkaў.

Trymac' masy ў galechy, skarachajuchy vytvorchasc' — і gehta bylo b ne najjlepshae vyjjsce. Gehty srodak byў uzhyty ў shyrokіm mashtabe ў fіnal'najj faze kapіtalіzmu, pryblіzna pamіzh 1920 і 1940 gadamі. U ehkanomіcy shmat jakіkh kraіn panavaў zastojj, palі ne ўrabljalіsja, abstaljavanne ne abnaўljalasja і vjalіkіja masy nasel'nіctva bylі pazbaўlenyja pracy. Dzjarzhaўnyja dabrachynnyja arganіzacyі ne davalі іm pamercі z goladu. Ale і gehtkae vyrashehnne cjagnula za saboju vaennuju slabasc'. Use njagody і bedy bylі vіdavochna neapraўdanyja, shto nepazbezhna sparadzhala apazіcyju. Prablema byla ў tym, kab krucіc' koly pramyslovascі, ne pavyshajuchy rehal'naga bagaccja svetu. Tavary pavіnny bylі vyrabljacca, ale ne razmjarkoўvacca. Na praktycy adzіnym srodkam dasjagnennja gehtae mehty byla njaspynnaja, permanentnaja vajjna.

Galoўnae dzejanne ў vajjne — gehta znіshchehnne, ne abavjazkova ljudzejj, ale praduktaў chalavechae pracy. Vajjna — gehta srodak znіshchyc', raspylіc' u stratasfery, patapіc' na dne mora matehryjal'nyja bagaccі, jakіja ў іnshym vypadku maglі b byc' vykarystanyja na toe, kab zrabіc' masy zanadta zamozhnymі, a znachyc', urehshce, zanadta razumnymі. Navat kalі zbroja і ne znіshchaecca ў vajjne, jae vytvorchasc' uzho sama pa sabe z'jaўljaecca ljogkіm srodkam takoga vykarystannja pracoўnae sіly, kab ne vyrabljalasja nіchoga, shto mozhna bylo b spazhyc'. Napryklad, pracoўnae sіly, vykarystanae na pabudovu adnojj Plyvuchajj Krehpascі, khapіla b na toe, kab vyrabіc' nekal'kі sotnjaў gruzavykh sudnaў. Paslja, ne prynjosshy nіkomu nіjakajj matehryjal'najj karyscі, jana spіsvalasja na peraplaўku. І tady, z jashcheh bol'shymі pracoўnymі vydatkamі, budavalasja novaja Plyvuchaja Krehpasc'. U pryncype ўse vaennyja dzejannі skіroўvalіsja na toe, kab znіshchyc' dadatkovy pradukt, jakі mog zastacca paslja tago, jak samyja pіl'nyja patrehby nasel'nіctva bylі zadavolenyja. Na praktycy pіl'nyja zhyccjovyja patrehby nasel'nіctva zaўsjody nedaacehn'vajucca. U vynіku adbyvaecca tak, shto khranіchna ne stae navat palovy tago, shto neabkhodna dlja zhyccja. Ale gehta razgljadaecca jak dadatny fakt. Shljakham svjadomae palіtykі ўsjo nasel'nіctva, u tym lіku і ўpryvіlejavanyja jago grupy, trymaecca na mjazhy galechy. Useagul'naja njastacha sapraўdy pavyshae vazhnasc' drobnykh pryvіlejaў і tym samym pavjalіchvae roznіcu pamіzh adnojj grupajj і drugojj. Pavodle standartaў pachatku dvaccataga stagoddzja, navat sjabry Ўnutranajj Partyі cjaper pracujuc' cjazhka і zhyvuc', abmjazhoўvajuchy sjabe va ўsіm. Tym ne menejj taja kroplja kamfortu, shto jany majuc', іkh vjalіkіja і dobra mehbljavanyja kvatehry, іkh adzenne z lepshae tkanіny, dobraja jakasc' іkh ezhy, pіtva, tytunju, іkh dvoe cі troe slugaў, іkh pryvatnyja aўtamabіlі і vertaljoty dajuc' іm magchymasc' uzvysіcca nad svetam sjabraў Zneshnjae Partyі. A sjabry Zneshnjae Partyі majuc' padobnyja peravagі ў paraўnannі sa znjadolenymі masamі, jakіja my nazyvaem «prolamі». Sacyjal'naja atmasfera nagadvae ablozhany gorad, dze valodanne kavalkam kanіny paznachae roznіcu pamіzh bagaccem і bednascju. Razam z tym usvedamlenne tago, shto іdze vajjna, a znachyc', adusjul' pagrazhae nebjaspeka, robіc' natural'najj і nepazbezhnajj umovajj dlja vyzhyvannja peradachu ўlady ў rukі nevjalіkae kasty.

Vajjna, jak my dalejj pabachym, ne tol'kі prynosіc' neabkhodnyja razburehnnі, ale і robіc' gehtyja razburehnnі psіkhalagіchna prymal'nymі. U pryncype bylo b vel'mі prosta zatracіc' zbytkoўnuju pracu na pabudovu svjatynjaў і pіramіd, na raskopvanne і zakopvanne jamaў cі navat na vytvorchasc' vjalіznae kol'kascі tavaraў, jakіja paslja b spal'valіsja. Ale gehta prydalosja b dlja stvarehnnja ehkanamіchnykh, a ne psіkhalagіchnykh padstaў іerarkhіchnaga gramadstva. Tut maecca na ўvaze ne maral' masaў, dumka jakіkh ne mae nіjakaga znachehnnja, pakul' jany buduc' mocna prykutyja da svajojj pracy, a maral' samojj Partyі. Navat ad samaga prostaga sjabry Partyі patrabuecca, kab jon byў u pehўnykh vuzkіkh mezhakh zdol'ny, staranny і navat razumny. Razam z tym neabkhodna, kab jon byў daverlіvym fanatykam, galoўnymі pachuccjamі jakoga bylі b strakh, njanavіsc', lіslіvasc' і zlaradnasc'. Іnaksh kazhuchy, jon musіc' mec' lad dumak, kharaktehrny dlja stanu vajjny. Zusіm njavazhna, byla sapraўdy abveshchana vajjna abo ne, njavazhna, іdze jana paspjakhova abo ne, bo nіjakaja kanchatkovaja peramoga nemagchymaja. Vazhna tol'kі, kab іsnavala vaennae stanovіshcha. Specyjalіzacyja razumovae skіravanascі, jakojj patrabue Partyja ad svaіkh sjabraў і jakaja najjljagchehjj dasjagaecca ў atmasfery vajjny, cjaper stalasja amal' useagul'naju, ale chym vyshehjjshy rang, tym admetnejjshaja gehtaja specyjalіzacyja. Jakraz va Ўnutranajj Partyі vaennaja іstehryja і njanavіsc' da voraga vyjaўljajucca najjbol'sh jaskrava. Pry vykanannі svajojj kіraўnіchajj rolі sjabru Ўnutranae Partyі chasam neabkhodna vedac', shto tojj abo іnshy punkt vaennykh navіnaў sfal'shavany, chasam jamu vypadae davedacca, shto ўsja vajjna — fal'shyўka і jae abo ўvogule njama, abo prychyny jae abveshchannja zusіm ne tyja, shto pavedamljalіsja ranejj. Ale gehtae vedanne nejjtralіzuecca pryjomamі dvukhdumstva. Tym chasam nіvodzіn sjabra Ўnutranae Partyі nі khvіlіny ne vagaecca ў svaіm mіstychnym perakanannі, shto vajjna іdze, shto jana musіc' skonchycca peramogaju Akіjanіі і shto Akіjanіja stane neasprehchnajj uladarkaju ўsjago svetu.

Use sjabry Ўnutranae Partyі verac' u nepazbezhnasc' gehtae zavajovy, jak u rehlіgіjjny dogmat. Jana adbudzecca abo praz pastupovy zakhop novykh tehrytoryjj, shto dazvolіc' pabudavac' magutnuju neadol'nuju superdzjarzhavu, abo praz vynakhodku novae zbroі, suprac' jakojj ne znojjdzecca abaronchykh srodkaў. Poshuk novykh vіdaў zbroі pracjagvaecca njaspynna. Gehta adna z aposhnіkh acalelykh galіn razumovae dzejjnascі, dze dukh vynakhodnіctva і daslednіctva mae nejjkі ўzhytak. Sjonnja ў Akіjanіі navuka, u starym sehnse gehtaga slova, amal' perastala іsnavac'. U navamoўі navat njama slova dlja panjaccja «navuka». Ehmpіrychny metad myslennja, na jakіm gruntavalіsja ўse navukovyja dasjagnennі mіnuўshchyny, pjarehchyc' najjgaloўnejjshym pryncypam Angsocu. І navat tehkhnіchny pragrehs adbyvaecca tol'kі tam, dze jon mozha nejjkіm chynam paspryjac' abmezhavannju chalavechae svabody. Va ўsіkh vіdakh ramjostvaў svet staіc' na mescy abo adstupae nazad. Palі ўrabljajucca konnym plugam, a knіzhkі drukujucca na mashyncy. Ale ў zhyccjova vazhnykh galіnakh — gehta znachyc' u vaennajj sprave і ў palіcehjjskіm nagljadze — ehmpіrychny padykhod zaakhvochvaecca abo, prynamsі, cerpіcca. Partyja stavіc' perad saboju dzve mehty — zavajavac' usju zjamnuju paverkhnju і znіshchyc' raz і nazaўsjody ўsjaljakuju nezalezhnuju dumku. Z gehtaga aynіkajuc' dzve zadachy, jakіja Partyja musіc' vyrashyc': jak vyjavіc', suprac' volі chalaveka, pra shto jon dumae, і jak za nekal'kі sekundaў znіshchyc' bez papjarehdzhannja sotnі mіl'jonaў chalavek. Vos' galoўnyja mehty Partyі, u meru tago jak pracjagvajucca navukovyja dasledavannі. Sjonnjashnі navukovec — gehta abo gіbryd psіkholaga z іnkvіzіtaram, jakі z nezvychajjnajj starannascju vyvuchae znachehnnі vyrazu tvaru, rukhaў, іntanacyjj golasu і dasledue vynіkі ўzdzejannja na chalaveka narkotykaў, tehrapeўtychnaga shoku, gіpnozu, fіzіchnykh katavannjaў z mehtaju damagchysja pakazannjaў; abo gehta fіzіk, khіmіk cі bіjolag, zacіkaўleny tol'kі tymі galіnamі svajojj specyjal'nascі, jakіja majuc' dachynenne da adabrannja zhyccja. U vjalіznykh labaratoryjakh Mіnіstehrstva Mіru і ў dasledchykh cehntrakh, skhavanykh u brazіl'skіkh ljasakh, cі ў aўstralіjjskajj pustynі, cі na vyspakh, shto gubljajucca ў Antarktycy, njastomna pracujuc' grupy ehkspertaў. Adny zajjmajucca raspracoўkaju planaў matehryjal'na-tehkhnіchnaga zabespjachehnnja buduchykh vojjnaў, drugіja vynakhodzjac' usjo bol'shyja raketnyja bomby, usjo magutnejjshyja vybukhovyja rehchyvy, usjo bol'sh neprabіval'nuju branju; іnshyja vyshukvajuc' novyja, bol'sh smjarotnyja gazy abo rastvaral'nyja atruty, jakіja mozhna bylo b vyrabіc' u kol'kascі, dastatkovajj, kab znіshchyc' raslіnnasc' cehlykh kantynentaў, abo vіdy vіrusaў, adpornykh na ljubyja vakcyny; іnshyja pracujuc' nad stvarehnnem mekhanіzmu, jakі b mog perasoўvacca pad zjamljoju, jak padvodnaja lodka pad vadojj, abo nad pabudovaju samaljota, gehtak zha nezalezhnaga ad svajojj bazy, jak pjarusny karabel'; іnshyja zh dasledujuc' navat samyja daljokіja magchymascі, jak, napryklad, kancehntravanne sonechnykh promnjaў lіnzamі, padveshanymі za tysjachy kіlametraў nad zjamljoju, abo vyklіkanne shtuchnykh zemljatrusaў cі prylіvaў і adlіvaў praz uzdzejanne na tehmperaturu ў cehntry zjamlі.

Ale nіvodzіn z gehtykh praektaў nіkolі ne nablіzhaecca da azhyccjaўlennja, і nіvodnaja z trokh zvyshdzjarzhavaў ne mozha іstotna apjarehdzіc' astatnіja. Samae vazhnae toe, shto ўse try dzjarzhavy ўzho majuc' atamnuju bombu — zbroju znachna magutnejjshuju za ўsjo, shto mozhna vynanscі ў vynіku cjaperashnіkh dasledavannjaў. І khoc' Partyja, jak zvychajjna, zapіsvae gehtuju vynakhodku na svojj rakhunak, atamnyja bomby z'javіlіsja jashcheh ў 40-ja gady і bylі pershy raz shyroka ўzhytyja praz dzesjac' gadoў. Kalja sotnі bombaў bylo tady skіnuta na pramyslovyja cehntry, asablіva ў Ehўrapejjskajj chastcy Raseі, Zakhodnjajj Ehўrope і Paўnochnajj Amerycy. Gehtyja akcyі melі na mehce perakanac' kіraўnіchyja koly ўsіkh kraіnaў, shto jashcheh nekal'kі bombaў pastavіlі b krehs іsnavannju chalavectva, a razam z tym і іkh uladze. U vynіku, khoc' і ne bylo nіjakіkh specyjal'nykh pagadnennjaў cі navat prapanovaў, bolejj bomby ne ўzhyvalіsja. Use try dzjarzhavy prosta pracjagvajuc' vyrabljac' atamnyja bomby і nazapashvac' іkh, chakajuchy vyrashal'naga momantu, jakі, jak dumajuc' use jany, nadarycca rana cі pozna. Tym chasam vaennaja tehoryja na pracjagu tryccacі abo saraka gadoў ne razvіvalasja. Vertaljoty ўzhyvajucca bol'sh, chym ranejj, bambavіkі ў bol'shascі zameneny na samarushnyja snarady, a rukhomyja і netryvalyja krehjjsery sastupіlі mesca amal' nepatopnym Plyvuchym Krehpascjam. Aproch gehtaga, nіjakіkh udaskanalennjaў ne adbylosja. Tankі, padvodnyja lodkі, tarpedy, kuljamjoty і navat vіntoўkі і ruchnyja granaty ўsjo jashcheh ўzhyvajucca. І njagledzjachy na bjaskoncyja pavedamlennі prehsy і tehlegljadaў ab zhorstkіkh bajakh, zacjatyja bіtvy mіnulykh vojjnaў, pad chas jakіkh za paru tydnjaў gіnulі sotnі tysjach cі navat mіl'jony ljudzejj, nіkolі ўzho ne paўtaralіsja.

Nіvodnaja z trokh zvyshdzjarzhaў ne ryzykue rabіc' takіkh krokaў, jakіja maglі b pryvescі da sur'joznykh strataў. Kalі і pravodzjacca shyrokamashtabnyja aperacyі, dyk chascejj za ўsjo gehta nechakanyja napady na sajuznіka. Use try dzjarzhavy prytrymlіvajucca cі ўdajuc', shto prytrymlіvajucca, adnol'kavae stratehgіі. Plan paljagae ў tym, kab, spaluchajuchy bajavyja aperacyі, marshy і dobra zaplanavanyja zdrady, zamknuc' kola svaіkh baz vakol adnojj cі drugojj dzjarzhavy-supernіcy, a paslja zakljuchyc' z joju pakt ab druzhbe і zakhoўvac' z joju mіr davolі doўga, kab padmanuc' pіl'nasc'. Za gehty chas rakety z atamnymі zaradamі razmescjacca va ўsіkh stratehgіchnykh punktakh. Kalі ўse іkh adnachasova zapuscjac', razbural'ny ehfekt budze takі mocny, shto adpor budze nemagchymy. Tady nastane chas zakljuchyc' pakt ab druzhbe z drugojj susvetnajj dzjarzhavaju dlja padrykhtoўkі drugoga napadu. Ne trehba, badajj, і kazac', shto plan gehty — nezdzjajjsnjal'naja mara. Da tago zh baі vjaducca vykljuchna na sprehchnykh tehrytoryjakh vakol ehkvatara і poljusa. Nіjakіja ўvarvannі na tehrytoryju supracіўnіka ne pradprymajucca. Gehtym tlumachycca fakt, shto na nekatorykh adcіnkakh mezhy pamіzh zvyshdzjarzhavamі pravedzeny advol'na. Ehўrazіja, napryklad, magla b z ljogkascju zavajavac' Brytanskіja vyspy, jakіja geagrafіchna ўvakhodzjac' u Ehўropu. Z drugoga boku, Akіjanіja magla b pasunuc' mjazhu da Rehjjna abo navat da Vіsly. Ale gehta bylo b parushehnnem shanavanaga ўsіmі njapіsanaga pryncypu kul'turnae nedatykal'nascі. Kalі b Akіjanіja zakhapіla tehrytoryі, nekalі vjadomyja pad nazvamі Francyja і Germanіja, jojj davjalosja b abo znіshchyc' usjo nasel'nіctva, shto bylo b zvjazana z vjalіkіmі matehryjal'nymі cjazhkascjamі, abo asіmіljavac' kalja sta mіl'jonaў zhykharoў, jakіja ўzroўnem pramyslovaga razvіccja nablіzhajucca da Akіjanіі. Prablema gehtaja staіc' perad usіmі tryma zvyshdzjarzhavamі. Dlja zakhavannja іkh struktury absaljutna neabkhodna vykljuchyc' ljubyja kantakty z іnshazemcamі, dapuskajuchy іkh khіba tol'kі, u abmezhavanajj stupenі, z vaennapalonnymі і kaljarovymі rabamі. Navat da afіcyjjnaga sajuznіka prynjata stavіcca sa zmrochnym padazrehnnem. Kalі ne ўlіchvac' vaennapalonnykh, zvychajjny gramadzjanіn Akіjanіі nіkolі ne bachyc' gramadzjan Ehўrazіі abo Ўskhodazіі, і jamu zabaronena vedac' zamezhnyja movy. Kalі b jamu bylі dazvolenyja kantakty z іnshazemcamі, jon zaўvazhyў by, shto gehta takіja samyja ljudzі, jak і jon, і shto bol'shaja chastka tago, shto pra іkh gavorac' — njapraўda. Germetychnyja mury svetu, u jakіm jon zhyve, razburylіsja b, і strakh, njanavіsc', upehўnenasc' u svajojj racyі, ad jakіkh zalezhyc' jago maral', maglі b znіknuc'. U vynіku gehtaga ўse bakі pagadzіlіsja, shto tym chasam, jak Persіja, Egіpet, Java cі Cehjjlon perakhodzjac' z ruk u rukі, galoўnyja mezhy moguc' parushacca tol'kі bombamі.

Za ўsіm gehtym khavaecca fakt, nіkolі ne vykazany ўgolas, ale zrazumely ўsіm, jakі abumoўlіvae pavodzіny kozhnaga, — umovy zhyccja va ўsіkh trokh zvyshdzjarzhavakh pryblіzna adnol'kavyja. U Akіjanіі panujuchaja fіlasofіja nazyvaecca Angsoc, u Ehўrazіі — neabal'shavіzm, va Ўskhodazіі jana aznachaecca kіtajjskіm slovam, jakoe zvychajjna perakladaecca jak Kul't smercі, ale dakladnejj bylo b peradac' jago jak «zabyccjo samoga sjabe». Gramadzjanіnu Akіjanіі ne dazvaljaecca vedac' shto b tam nі bylo pra dva іnshyja fіlasofskіja vuchehnnі, ale jago vuchac' nenavіdzec' іkh і lіchyc' іkh dzіkunskajj abrazaju maralі і zdarovaga sehnsu. Papraўdze, use try fіlasofіі mala adroznіvajucca adna ad adnojj, a gramadskіja sіstehmy, na іkh pabudavanyja, ne adroznіvajucca ўvogule. Paўsjul' — taja samaja pіramіdal'naja struktura, tojj samy kul't kіraўnіka-paўboga, taja samaja ehkanamіchnaja sіstehma, shto іsnue praz pastajannuju vajjnu і dzelja jae. Z gehtaga vynіkae, shto ўse try zvyshdzjarzhavy ne tol'kі ne moguc' zavajavac' adna adnu, ale і ne melі b z gehtae zavajovy nіjakae karyscі. Naadvarot, varagujuchy pamіzh saboju, jany padtrymlіvajuc' adna adnu, jak try pshanіchnyja snapy. Zvychajjna kіraўnіchyja grupoўkі trokh dzjarzhaў usvedamljajuc' і adnachasova ne ўsvedamljajuc' toe, shto jany robjac'. Jany prysvjachajuc' svae zhyccі zavajove svetu, ale razam z tym jany vedajuc', shto neabkhodna, kab vajjna pracjagvalasja bez kanca і bez peramogі. Tym chasam adsutnasc' nebjaspekі zavajavannja robіc' magchymym admaўlenne rehal'nascі — admyslovuju rysu Angsocu і dzvjukh astatnіkh fіlasofskіkh sіstehm. Tut neabkhodna paўtaryc' skazanae vyshehjj — z-za tago, shto vajjna stala permanentnaju, іstotna zmjanіўsja sam jae kharaktar.

Ranejjshymі chasamі vajjna, amal' pavodle samojj dehfіnіcyі, byla nechym, shto rana cі pozna kanchalasja, zvychajjna bjassprehchnaju peramogajj abo parazhehnnem. Ranejjshymі chasamі vajjna byla taksama adnym z asnoўnykh srodkaў, praz jakі chalavechae gramadstva trymalasja ў kantakce z matehryjal'najj rehchaіsnascju. Use kіraўnіkі va ўse chasy sprabavalі navjazac' svaіm padnachalenym fal'shyvy svetapogljad, ale ne maglі sabe dazvolіc' zaakhvochvac' іljuzіі, jakіja maglі b znіzіc' bajazdol'nasc'. Kalі parazhehnne znachyla stratu nezalezhnascі cі nejjkі іnshy nepazhadany vynіk, trehba bylo sur'jozna suprac'stavіcca parazhehnnju. Tut uzho nel'ga bylo abyscі matehryjal'nyja fakty. Dvojjchy dva mozha znachyc' pjac' u fіlasofіі, rehlіgіі, ehtycy abo palіtycy, ale kalі sprava іdze pra garmatu abo samaljot, dvojjchy dva musіc' raўnjacca chatyrom. Nedzejazdol'nyja nacyі rana cі pozna asudzhany na zavajavanne, і barac'ba za dzejazdol'nasc' zaўsjody byla voragam usіkh іljuzіjj. Da tago zh, kab byc' dzejazdol'nym, trehba ўmec' vuchycca z mіnuўshchyny, gehta znachyc' dakladna ўjaўljac' sabe toe, shto adbyvalasja ranejj. U gazetakh і gіstarychnykh knіgakh usjo zaўsjody prykharoshvalasja і padganjalasja, ale fal'shavannі nakshtalt cjaperashnіkh bylі nemagchymyja. Vajjna byla garantam zdarovaga rozumu, a shto datychyla kіraўnіchykh kolaў, dyk navat samym nadzejjnym garantam. Pakul' vojjny mozhna bylo vyjjgravac' abo prajjgravac', nіvodzіn kіraўnіchy klas ne mog byc' absaljutna bezadkazny.

Ale kalі vajjna robіcca pracjaglajj, jana perastae byc' nebjaspechnajj. Kalі vajjna permanentnaja, nіchoga nakshtalt vaennajj neabkhodnascі bolejj ne іsnue. Tehkhnіchny pragrehs mozha spynіcca, a samyja vіdavochnyja fakty moguc' admaўljacca abo іgnaravacca. Jak my ўzho bachylі, dasledavannі, jakіja mozhna bylo b nazvac' navukovymі, usjo jashcheh vjaducca ў vaennykh mehtakh, ale pa sutnascі ўsjo gehta pustyja fantazіі, і toe, shto jany ne dajuc' nіjakіkh vynіkaў, nіkoga ne khvaljue. Dzejazdol'nasc', navat vaennaja, bolejj nіkomu ne patrehbnaja. U Akіjanіі bolejj ne zastalosja nіchoga dzejazdol'naga, aproch Palіcyі Dumak. Z tago chasu, jak use try zvyshdzjarzhavy stalіsja neadol'nymі, kozhnaja z іkh іsnue jak asobny susvet, unutry jakoga moguc' spakojjna adbyvacca ljubyja dehfarmacyі dumkі. Uplyў rehal'nascі vyjaўljaecca tol'kі ў vymogakh shtodzjonnaga zhyccja — neabkhodna escі і pіc', mec' zhytlo і adzenne, staracca ne glytac' atruty і ne vykhodzіc' praz akno z aposhnjaga paverkha і gehtak dalejj. Pamіzh zhyccjom і smercju, pamіzh asalodaju і pakutajj jashcheh josc' adroznenne, ale ne nadta vjalіkae. Іzaljavany ad zneshnjaga svetu і ad mіnuўshchyny, gramadzjanіn Akіjanіі padobny da chalaveka ў mіzhzornajj prastory, jakі ne mae nіjakіkh punktaў adlіku і ne vedae, dze verkh, dze nіz. Kіraўnіkі takojj dzjarzhavy majuc' absaljutnuju ўladu, jakojj ne melі nі faraony, nі іmperatary. Jany musjac' dbac' pra toe, kab ne nadta shmat іkh paduladnykh pamіrala z goladu, bo gehta mozha byc' njazruchnym, jany musjac' padtrymlіvac' gehtkі samy nіzkі vaenna-tehkhnіchny ўzroven', shto і іkh supernіkі, ale jak tol'kі gehty mіnіmum dasjagnuty, jany moguc' dehfarmavac' rehchaіsnasc' і nadavac' jojj ljubuju formu.

Takіm chynam, vajjna, kalі padykhodzіc' da jae z merkamі, stasavanymі da mіnulykh vojjnaў, — gehta prosta padman. Jana nagadvae baі pamіzh pradstaўnіkamі nekatorykh vіdaў zhvachnajj zhyvjoly, u jakіkh rogі rastuc' pad takіm vuglom, shto jany ne moguc' pashkodzіc' adno adnamu. Ale navat buduchy nerehal'najj, jana ўsjo zh mae pehўnae znachehnne. Jana znіshchae lіshkі praduktaў spazhyvannja і dapamagae zakhavac' admyslovuju dukhoўnuju atmasferu, neabkhodnuju dlja іsnavannja іerarkhіchnaga gramadstva. Takіm chynam, jak bachym, vajjna josc' sprava chysta ўnutrypalіtychnaja. Ranejj kіraўnіchyja grupy ўsіkh kraіn, khoc' і jany maglі pryznac' najaўnasc' nekatorykh supol'nykh іntarehsaў і, takіm chynam, abmezhavac' znіshchal'nyja vynіkі vajjny, sapraўdy vajavalі adna suprac' adnykh, і tojj, khto peramagaў, zaўsjody rabavaў peramozhanaga. Cjaper jany ўzho ne vajujuc' adny suprac' adnykh. Kozhnaja kіraўnіchaja grupa vajue suprac' svaіkh paduladnykh, a mehta vajjny — ne zavajavac' abo perashkodzіc' zavajavannju tehrytoryі, a zakhavac' nekranutajj strukturu gramadstva. Samo slova «vajjna» perastala adpavjadac' svajjmu zmestu. Vіdac', dakladnejj bylo b skazac', shto, zrabіўshysja permanentnajj, vajjna perastala іsnavac'. Toe asablіvae prygnechanne chalavechykh іstot, jakoe bylo kharaktehrnae ўsіm vojjnam ad nealіtu da pachatku dvaccataga stagoddzja, zamjanіlasja na neshta zusіm іnshae. Vynіk byў by tojj samy, kalі b use try zvyshdzjarzhavy zamest tago, kab bіcca adna z adnojj, pagadzіlіsja і zhylі ў vechnym mіry, zastajuchysja kozhnaja nedatykal'najj u svaіkh mezhakh. Sapraўdy, і ў gehtym vypadku kozhnaja z іkh zastavalasja b zamknjonym susvetam, navekі vyzvalenym ad abludnykh uplyvaў zneshnjae pagrozy. Sapraўdny permanentny mіr byў by tym samym, shto і permanentnaja vajjna. І khoc' bol'shasc' sjabraў Partyі razumee gehta tol'kі ў pavjarkhoўnym sehnse, u gehtym і khavaecca glybokae znachehnne partyjjnaga lozunga: VAJjNA — GEhTA MІR.

 

Ўіnstan na khvіlіnku perapynіў chytanne. Nedze daljoka vybukhnula raketnaja bomba. Shchaslіvae adchuvanne tago, shto jon sjadzіc' sam-nasam z zabaronenajj knіgajj u pakoі, dze njama tehlegljada, jashcheh ne prajjshlo. Samotnasc' і bjaspeka bylі fіzіchnymі pachuccjamі, jakіja mjashalіsja sa stomaju jago cela, z utul'nascju fatehlja, z pjashchotnym dotykam vetryku, jakі daljataў z akna і lashchyў jamu tvar. Knіga jago zakhapljala cі, dakladnejj kazhuchy, abnadzejjvala. Z drugoga boku, jana ne pavedamljala nіchoga novaga, ale ad gehtaga jana byla jashcheh bol'sh pryvabnaja. U jojj gavarylasja toe, shto b skazaў і Ўіnstan, kalі b zdoleў uparadkavac' svae raskіdanyja dumkі. Knіga byla pljonam rozumu, padobnaga da jagonaga, ale magutnejjshaga, bol'sh sіstehmatychnaga, mensh apanavanaga strakham. «Najjlepshyja knіgі, — skazaў jon sam sabe, — gehta tyja, jakіja gavorac' tabe pra toe, shto ty ўzho sam vedaesh». Jon vjarnuўsja da razdzela pershaga, kalі pachuў krokі Dzhulіі pa skhodakh. Jon ustaў z fatehlja, kab sustrehc' jae. Jana pastavіla svaju torbu na padlogu і kіnulasja ў abdymkі Ўіnstanu. Jany ne bachylіsja bol'sh za tydzen'.

— U mjane Knіga, — skazaў jon, kalі jany skonchylі abdymacca.

— O, praўda? Dobra, — skazala jana bez lіshnjae cіkaўnascі і amal' adrazu skhіlіlasja nad keragazam, kab zvaryc' kavy.

Jany vjarnulіsja da gehtajj tehmy tol'kі praz paўgadzіny paslja tago, jak leglі ў lozhak. Vechar uzho dykhaў prakhalodaju, і іm davjalosja prykrycca koўdrajj. Znіzu daljatalі znajomyja gukі pesnі і stukatu charavіkaў pa bruku. Zhanchyna z chyrvonymі, jak cehgla, rukamі, jakuju Ўіnstan bachyў, jak byў tut pershy raz, byla, zdavalasja, neadluchnaju chastkajj dvara. Jana, pehўna, tak і khadzіla praz cehlyja dnі pamіzh balejajj і vjaroўkajj і, kalі rot u jae ne byў zanjaty zashchehpkamі, spjavala svae chullіvyja pesnі. Dzhulіja prylegla na bok і ўzho byla gatovaja zasnuc'. Ўіnstan vycjagnuў ruku, kab uzjac' knіgu z padlogі, і seў, prykhіlіўshysja da bіl'ca lozhka.

— Nam trehba gehta prachytac', — skazaў jon, — і tabe taksama. Usіm sjabram Bratehrstva trehba gehta prachytac'.

— Chytajj, — skazala jana, ne raspljushchyўshy vachehjj. — Chytajj ugolas. Tak budze najjlepejj. Tak ty budzesh adrazu mne tlumachyc'.

Strehlka gadzіnnіka byla na shascjorcy, shto znachyla vasemnaccac' gadzіn. U іkh zastavalasja jashcheh try-chatyry gadzіny. Ўіnstan paklaў knіgu na kalenі і pachaў chytac':

Razdzel pershy

Njavedanne — gehta sіla

Na pracjagu ўsіkh gіstarychnykh ehpokh, pa ўsjojj veragodnascі, z kanca nealіtu, u svece іsnavala try katehgoryі ljudzejj: Vyshehjjshyja, Sjarehdnіja і Nіzhehjjshyja. Jany ў svaju chargu dzjalіlіsja na roznyja drabnejjshyja grupy, nasіlі nezlіchonuju kol'kasc' roznykh najjmennjaў, іkh lіchbavyja praporcyі, a taksama ўzaemnyja dachynennі mjanjalіsja ad stagoddzja da stagoddzja. Adnak asnoўnaja budova chalavechaga gramadstva ne mjanjalasja nіkolі. Navat paslja vjalіznykh zrukhaў і ўjaўna nezvarotnykh peramen zaўsjody sama pa sabe ўstaljoўvalasja taja samaja struktura, gehtaksama jak gіraskop zaўsjody іmknecca da raўnavagі, u jakі bok jago b nі skhіljalі.

 

— Dzhulіja, ty ne spіsh? — spytaўsja Ўіnstan.

— Ne, kakhany. Ja slukhaju. Chytajj dalejj. Gehta prosta cudoўna.

І jon chytaў dalejj:

 

Mehty gehtykh trokh grup absaljutna nesumjashchal'nyja pamіzh saboju. Mehta Vyshehjjshykh — zastacca tam, dze jany josc', Sjarehdnіkh — pamjanjacca mescamі z Vyshehjjshymі. Mehta Nіzhehjjshykh, kalі jana ў іkh uvogule josc' — bo neadmennajj ulascіvascju Nіzhehjjshykh josc' toe, shto jany zanadta prygnechanyja pracajj, kab usvedamljac' tryvala, ne ўryўkamі, neshta aproch іkh shtodzjonnaga zhyccja — mehta gehtae grupy — zlіkvіdavac' use adroznennі і stvaryc' gramadstva, u jakіm use ljudzі bylі b roўnyja. І gehtak, praz usju Gіstoryju, zmaganne, asnoўnyja rysy jakoga zastajucca tyja samyja, paўtaraecca bjaskonca. Chasam, na pracjagu doўgіkh peryjadaў, zdaecca, shto Vyshehjjshyja tryvala trymajuc' uladu. Ale rana cі pozna zaўsjody nadykhodzіc' momant, kalі jany strachvajuc' abo veru ў sjabe, abo zdol'nasc' da ehfektyўnaga kіravannja, abo і toe і toe razam. І tady іkh skіdajuc' Sjarehdnіja, jakіja skhіljajuc' na svojj bok Nіzhehjjshykh, zapehўnіvajuchy іkh, shto jany zmagajucca za svabodu і spravjadlіvasc'. Dasjagnuўshy svajojj mehty, Sjarehdnіja znoў zaganjajuc' Nіzhehjjshykh u byloe rabstva і samі robjacca Vyshehjjshymі. Novaja sjarehdnjaja grupa vyluchaecca tady z adnojj z acalelykh grup abo z abedzvjukh, і barac'ba pachynaecca znoў. Z trokh grup tol'kі Nіzhehjjshym nіkolі, navat chasova, ne ўdaecca dasjagnuc' svajojj mehty. Bylo b perabol'shannem skazac', shto za ўsju gіstoryju ne bylo dasjagnuta nіjakaga matehryjal'naga pragrehsu. Navat sjonnja, u peryjad zanjapadu, sjarehdnі chalavek mae lepshyja zhyccjovyja ўmovy, chym kol'kі stagoddzjaў tamu. Ale nіjakі rost bagaccja, nіjakae palagodnenne noravaў, nіjakіja rehformy abo rehvaljucyі nі na mіlіmetr ne nablіzіlі roўnascі ljudzejj. Z punktu pogljadu Nіzhehjjshykh gіstarychnyja perameny nіkolі ne znachylі bolejj, chym prosta zmenu іmja іkh gaspadaroў.

Pad kanec KhІKh stagoddzja shmatlіkіja nagljadal'nіkі zaўvazhylі pastajannae paўtarehnne gehtae madehlі gramadstva. Tady z'javіlіsja shkoly mysljaroў, jakіja razgljadalі gіstoryju jak cyklіchny pracehs і manіlіsja davescі, shto njaroўnasc' — njazmenny zakon chalavechaga zhyccja. Gehtae vuchehnne, vjadoma zh, і ranejj zaўsjody mela svaіkh prykhіl'nіkaў, ale ў tym, jak jano padavalasja, adbylasja іstotnaja zmena. U mіnulym neabkhodnasc' іerarkhіchnae formy gramadstva baranіlasja vuchehnnem, ulascіvym vyshehjjshamu klasu. Vuchehnne gehtae prapagandavalasja karaljamі і arystakratamі, svjataramі, zakonnіkamі і іnshymі, shto parazіtavalі na іkh, і zmjakchalasja jano abjacannjamі adplaty va ўjaўnym svece, pa tojj bok magіly. Sjarehdnіja, zmagajuchysja za ўladu, zaўsjody ўzhyvalі slovy nakshtalt «svaboda», «spravjadlіvasc'», «bratehrstva». Adnak na panjacce «bratehrstva ljudzejj» pachalі napadac' ljudzі, jakіja jashcheh ne zajjmalі kіraўnіchykh pastoў, ale neўzabave spadzjavalіsja іkh zanjac'. Ranejj Sjarehdnіja rabіlі rehvaljucyі pad scjagam roўnascі, a paslja ўstaljoўvalі novuju tyranіju, jak tol'kі staraja byla znіshchana. Novyja Sjarehdnіja abvjashchalі cjaper svaju tyranіju zagadzja. Sacyjalіzm — tehoryja, jakaja z'javіlasja na pachatku KhІKh stagoddzja і ўjaўljala saboju aposhnjae zvjano lancuga dumkі, shto brala pachatak u antychnykh paўstannjakh raboў, — byў jashcheh glyboka prasjaknuty ўtapіchnymі іdehjamі mіnulykh stagoddzjaў. Ale va ўsіkh varyjantakh sacyjalіzmu, jakіja z'javіlіsja pryblіzna paslja 1900 goda, mehta ўstaljavannja svabody і roўnascі stala ўsjo bol'sh і bol'sh adkryta adkіdacca. Novyja rukhі, shto ўznіklі ў sjarehdzіne stagoddzja — Angsoc u Akіjanіі, Neabal'shavіzm u Ehўrazіі, Kul't smercі, jak jago zvychajjna nazyvajuc', va Ўskhodazіі — svjadoma pastavіlі sabe za mehtu ўvechnіc' nesvabodu і njaroўnasc'. Gehtyja novyja rukhі, vjadoma zh, bralі pachatak sa starehjjshykh vuchehnnjaў, іmknulіsja zakhavac' іkh nazvy і ўslavіc' na slovakh іkh іdehalogіju. Ale mehtaju va ўsіkh іkh bylo strymac' pragrehs і ў pehўny momant nazaўsjody spynіc' gіstoryju. Majatnіk musіc' zrabіc' jashcheh adno vaganne і zamercі. Jak zvychajjna, Vyshehjjshyja pavіnny byc' skіnutyja Sjarehdnіmі, jakіja tady zrabіlіsja b Vyshehjjshymі. Ale gehtym razam, pavodle svjadomae stratehgіі, novyja Vyshehjjshyja bylі b zdol'nyja vechna ўtrymlіvac' svae pazіcyі.

Novyja vuchehnnі ўznіklі dzjakujuchy nazapashanym gіstarychnym vedam, a taksama dzjakujuchy glybejjshamu razumennju gіstoryі, jakoga amal' ne bylo da dzevjatnaccataga stagoddzja. Cyklіchny rukh gіstoryі cjaper byў zaўvazhny, cі, prynamsі, tak maglo zdavacca. Ale kalі jon byў zaўvazhny, znachyc', jago mozhna bylo zmjanіc'. Adnak galoўnaja glybokaja prychyny ўznіknennja gehtykh vuchehnnjaў paljagala ў tym, shto z pachatku dvaccataga stagoddzja roўnasc' ljudzejj zrabіlasja tehkhnіchna dasjagal'najj. Praўda, ljudzі ўsjo jashcheh bylі njaroўnyja pavodle pryrodnykh zdol'nascjaў, і dlja razmerkavannja funkcyjj mіzh ljudz'mі ўsjo jashcheh pavіnen byў іsnavac' vybar, jakі addavaў by peravagu adnym za kosht drugіkh. Ale ne іsnavala ўzho nіjakajj rehal'najj neabkhodnascі dlja razmezhavannja pavodle klasaў abo roznіcy majomasnaga stanu. Ranejjshymі chasamі klasavyja adroznennі bylі ne tol'kі nepazbezhnyja, ale і pazhadanyja. Njaroўnasc' byla plataju za cyvіlіzacyju. Stanovіshcha, adnak, zmjanіlasja z razvіccjom mashynnae vytvorchascі. Navat kalі jashcheh і zastavalasja neabkhodnasc' tago, kab ljudzі vykonvalі roznuju pracu, dyk bylo ўzho zusіm neabvjazkova, kab jany zhylі na roznym sacyjal'nym abo ehkanamіchnym uzroўnі. Vos' chamu z punktu pogljadu novykh grup, jakіja rykhtavalіsja da zakhopu ўlady, chalavechaja roўnasc' byla ўzho ne іdehalam, da jakoga trehba іmknucca, a nebjaspekaju, jakojj trehba bylo pazbegnuc'. Ranejj, kalі spravjadlіvae і mіrnae gramadstva bylo sapraўdy nemagchymae, bylo vel'mі ljogka ў jago veryc'. Іdehja ab zjamnym raі, dze ljudzі buduc' razam u bratnjajj zgodze, bez zakonaў і bez znjasіl'nae pracy, tysjachagoddzjamі vabіla chalavechuju fantazіju. Gehtae ўjaўlenne zrabіla pehўny ўplyў navat na tyja grupy ljudzejj, jakіja melі rehal'nuju karysc' ad kozhnajj gіstarychnajj perameny. Spadkaemcy francuzskajj, angel'skajj і amerykanskajj rehvaljucyjj chastkova і samі verylі svaіm slovam ab pravakh chalaveka, svabodze slova, roўnascі perad zakonam, slovy gehtyja ўplyvalі ў pehўnajj stupenі navat na іkh pavodzіny. Ale ўzho ў chacvjortym dzesjacіgoddzі KhKh stagoddzja ўse asnoўnyja plynі palіtychnae dumkі bylі aўtarytarnyja. Rajj zjamny byў razvjanchany jakraz tady, jak jon staўsja dasjagal'nym. Ljubaja novaja palіtychnaja tehoryja, jak by jana nі nazyvalasja, vjartala nazad da іerarkhіzavanaga і stroga rehglamentavanaga gramadstva. A ў 30-ja gady, z agul'nym pagarshehnnem palіtychnae atmasfery, metady, ad jakіkh daўno ўzho, chasam sotnі gadoў nazad, admovіlіsja — znjavolenne bez sudu, vykarystanne vaennapalonnykh u jakascі raboў, publіchnyja pakarannі, katavannі dzelja zdabychy pakazannjaў, uzjacce zalozhnіkaў і dehpartacyja cehlykh narodaў, — ne tol'kі znoў stalіsja zvychajjnymі, ale ne vyklіkalі pratehstu і navat baranіlіsja ljudz'mі, shto lіchylі sjabe adukavanymі і pragrehsіўnymі.

Tol'kі paslja dzesjacі gadoў susvetnykh і gramadzjanskіkh vojjnaў, rehvaljucyjj і kontrrehvaljucyjj va ўsіkh chastkakh svetu Angsoc і jago kankurehnty sklalіsja ў dakladna akrehslenyja palіtychnyja tehoryі. Ale іm papjarehdnіchalі roznyja sіstehmy, zvychajjna zvanyja tatalіtarnymі, jakіja z'javіlіsja ranejj u gehtym stagoddzі, і galoўnyja abrysy svetu, jakі pavіnen byў naradzіcca z panujuchaga bjazladdzja, bylі ўzho daўno vіdavochnyja. Shto za typ chalaveka musіў uladaryc' u gehtym svece — taksama bylo vіdavochna. Novaja arystakratyja skladalasja peravazhna z bjurakrataў, navukoўcaў, tehkhnіkaў, prafsajuznykh dzejachaў, prapagandystaў, sacyjolagaў, vykladchykaў, zhurnalіstaў і prafesіjjnykh palіtykaў. Gehtyja ljudzі, jakіja pakhodzіlі z aplochvanykh pradstaўnіkoў sjarehdnjaga klasa і vyshehjjshykh plastoў rabochykh, bylі sfarmavanyja і ab'jadnanyja bjasplodnym svetam manapalіzavanajj pramyslovascі і cehntralіzavanaga kіraўnіctva. U paraўnannі z adpavednymі sіlamі mіnulykh chasoў jany bylі mensh khcіvyja, mensh pryvablenyja raskoshaju, zatoe bolejj pragnyja chystajj ulady і, shto kharaktehrna, bol'sh svjadomyja ў svaіkh dzejannjakh і bol'sh rashuchyja ў znіshchehnnі apazіcyі. Gehtae aposhnjae adroznenne bylo samae іstotnae. U paraўnannі z sjonnjashnіmі, use tyranіі mіnuўshchyny bylі mljavyja і nedzejazdol'nyja. Kіraўnіchyja koly zaўsjody bylі ў pehўnajj stupenі zarazhanyja lіberal'nymі іdehjamі, bylі radyja paўsjul' papuskac' lejjcy, pavazhna ўsprymalі tol'kі vіdavochnyja fakty і ne cіkavіlіsja, pra shto dumajuc' іkh paduladnyja. Navat sjarehdnjavechnaja katalіckaja carkva zdavalasja talerantnaju ў paraўnannі z suchasnymі standartamі. Prychyna chastkova paljagae ў tym, shto ў mіnulym nіvodzіn urad ne mog trymac' svaіkh gramadzjanaў pad stalym nagljadam. Adnak uzho vynakhodka knіgadrukavannja dazvolіla ljagchehjj manіpuljavac' gramadskajj dumkajj. Kіno і radyjo dapamaglі tut jashcheh bolejj. Z razvіccjom tehlevіzіі і z tehkhnіchnym pragrehsam, jakі dazvolіў stvaryc' aparat, shto pracue і na peradachu і na pryjom, pryvatnamu zhyccju ljudzejj nastaў kanec. Kozhnaga gramadzjanіna cі, prynamsі, kozhnaga vartaga tago, kab za іm sachylі, mozhna bylo trymac' dvaccac' chatyry gadzіny ў sutkі pad vachamі palіcyі, u trehskace afіcyjjnae prapagandy, tym chasam jak use іnshyja kanaly kamunіkacyі perakrytyja. Upershynju ўznіkla magchymasc' navjazac' paduladnym ne tol'kі poўnuju paslukhmjanasc' dzjarzhaўnajj volі, ale і poўnuju adnastajjnasc' dumak.

Paslja rehvaljucyjjnaga peryjadu pjacіdzesjatykh-shascіdzesjatykh gadoў gramadstva znoў, jak і ranejj, peragrupavalasja na Vyshehjjshykh, Sjarehdnіkh і Nіzhehjjshykh. Ale novyja Vyshehjjshyja, u adroznenne ad papjarehdnіkaў, dzejjnіchalі ўzho ne іnstynktyўna. Jany vedalі, shto trehba rabіc', kab zakhavac' svae pazіcyі. Uzho daўno bylo zaўvazhana, shto adzіnaja nadzejjnaja padstava alіgarkhіі — kalektyvіzm. Bagacce і pryvіleі abaranjac' ljagchehjj, kalі valodaesh іmі supol'na z іnshymі. Gehtak zvanaja «lіkvіdacyja pryvatnae ўlasnascі», shto adbyvalasja ў sjarehdzіne stagoddzja, znachyla na sprave kancehntracyju ўlasnascі ў znachna menshajj, chym dagehtul', kol'kascі ruk, dy jashcheh z tym adroznennem, shto novyja ўlasnіkі ne bylі ўzho masaju іndyvіdaў, a ўtvaralі grupu. Nіvodzіn asobna ўzjaty sjabra Partyі ne valodae nіchym, aproch njaznachnykh asabіstykh rehchaў. Supol'na Partyja valodae ўsіm u Akіjanіі, bo jana kantraljue ўsjo і rasparadzhaecca pradukcyjajj, jak tol'kі khocha. U pershyja pasljarehvaljucyjjnyja gady jana zdolela zanjac' panujuchae stanovіshcha, amal' ne sustrehўshy supracіvu, bo ўves' pracehs adbyvaўsja jak akt kalektyvіzacyі. Zaўsjody lіchylasja, shto paslja ehksprapryjacyі kapіtalіstaў nastane sacyjalіzm, і kapіtalіstaў bez lіshnіkh pytannjaў ehksprapryjavalі. U іkh zabralі ўsjo — fabrykі, shakhty, zjamlju, damy, transpart — a jak usjo gehta perastala byc' pryvatnajj ulasnascju, dyk jano musіla stacca ўlasnascju gramadskajj. Angsoc, jakі naradzіўsja na glebe ranejjshaga sacyjalіstychnaga rukhu і peranjaў jago frazealogіju, sapraўdy vykanaў galoўny punkt sacyjalіstychnae pragramy, z tym zagadzja pradbachanym і zhadanym vynіkam, shto ehkanamіchnaja njaroўnasc' stalasja vechnaju.

Ale prablemy ўstaljavannja vechnaga іerarkhіchnaga gramadstva na gehtym ne kanchajucca. Kіraўnіchyja koly moguc' stracіc' uladu ў chatyrokh vypadkakh. Jany moguc' abo byc' peramozhanyja zvonku, abo kіravac' tak blaga, shto paўstanuc' masy, abo dazvolіc' sfarmavacca mocnajj і nezadavolenajj sjarehdnjajj grupe, abo stracіc' daver da samіkh sjabe і zhadanne kіravac'. Gehtyja prychyny ne dzejjnіchajuc' paasobku і zvychajjna vystupajuc' u nejjkajj stupenі ўse chatyry razam. Kіraўnіchy klas, jakі zdoleў by suprac'stajac' usіm gehtym nebjaspekam, zastavaўsja b pry ўladze vechna. Urehshce, vyrashal'nym faktaram z'jaўljaecca dukhovy stan samoga kіraўnіchaga klasa.

Z palovy gehtaga stagoddzja pershaja nebjaspeka, pa sutnascі, znіkla. Kozhnaja z trokh dvjarzhavaў, shto cjaper padzjaljajuc' svet, sapraўdy neperamozhnaja і magla b perastac' byc' takoju tol'kі praz pastupovyja dehmagrafіchnyja zmeny, jakіkh urad z shyrokaju ўladajj mozha ljogka pazbegnuc'. Drugaja nebjaspeka taksama zastaecca tol'kі teharehtychnaju. Masy nіkolі ne paўstajuc' samі pa sabe, і jany nіkolі ne paўstanuc' tol'kі z-za tago, shto іkh prygnjatajuc'. Pakul' іm njama z chym paraўnac' svajo stanovіshcha, jany nіkolі ne ўsvedamjac', shto іkh prygnjatajuc'. Chastyja ehkanamіchnyja kryzіsy mіnulaga bylі zusіm nepatrehbnyja, ne dapuskajucca jany і cjaper, ale іnshyja gehtkіja zh vazhnyja peraboі moguc' adbyvacca і adbyvajucca, ne dajuchy palіtychnykh vynіkaў, bo njama nіjakae magchymascі adkryta vykazac' nezadavolenasc'. Shto da prablemy peravytvorchascі, jakaja prykhavana іsnue ў nashym gramadstve z chasoў uznіknennja mashynnae tehkhnіkі, Dyk jana vyrashaecca shljakham vjadzennja permanentnae vajjny (gl. Razdzel ІІІ), jakaja sluzhyc' taksama dlja dasjagnennja ў gramadstve neabkhodnaga maral'naga dukhu. Takіm chynam, z punktu pogljadu nashykh cjaperashnіkh kіraўnіkoў zastajucca nastupnyja rehal'nyja pagrozy: vyluchehnne novae grupy zdol'nykh ljudzejj, jakіja zajjmajuc' pasady nіzhehjjshyja za іkh zdol'nascі, ljudzejj, pragnykh ulady; razvіccjo lіberalіzmu і skeptycyzmu ў іkh ulasnykh shehragakh. Takіm chynam, prablema mae, tak by movіc', adukacyjjny kharaktar. Jana paljagae ў tym, kab njaspynna farmavac' svjadomasc' і kіraўnіchae grupy, і bol'sh shmatlіkae vykanaўchae grupy, shto іdze nepasrehdna za pershaju. Shto da svjadomascі masaў, dyk jana patrabue ўplyvu tol'kі ў negatyўnym sehnse.

Gruntujuchysja na gehtykh dadzenykh, mozhna ўjavіc' sabe, kalі jana jashcheh ne vjadomaja, agul'nuju strukturu akіjanіjjskaga gramadstva. Na vjarshynі pіramіdy staіc' Vjalіkі Brat. Vjalіkі Brat bjaskhіbny і ўsemagutny. Kozhny pospekh, kozhnae dasjagnenne, kozhnaja peramoga, kozhnae navukovae adkryccjo, use vedy, usja mudrasc', usjo shchasce, usja cnota nepasrehdna prypіsvajucca jago kіraўnіchajj і natkhnjal'najj rolі. Nіkhto nіkolі ne bachyў Vjalіkaga Brata. Jon — tvar na plakatakh, golas u tehlegljadze. My mozham byc' pehўnyja, shto jon nіkolі ne pamreh, a nakont daty jago naradzhehnnja ўzho і cjaper іsnue vjalіkaja njapehўnasc'. Vjalіkі Brat — maska, pad jakoju Partyja vyrashyla vystupac' perad svetam. Jago funkcyja — byc' zbornym ab'ektam ljubovі, strakhu і pavagі — pachuccjaў, jakіja ljagchehjj prysvjacіc' adnamu chalaveku, chym cehlajj arganіzacyі. Za Vjalіkіm Bratam іdze Ўnutranaja Partyja, jakaja nalіchvae shehsc' mіl'jonaў chalavek, abo trokhі menejj za dva adsotkі nasel'nіctva Akіjanіі. Za Ўnutranajj Partyjajj іdze Zneshnjaja Partyja. Kalі Ўnutranaja Partyja razgljadaecca jak mozg dzjarzhavy, dyk Zneshnjuju Partyju bylo b spravjadlіva paraўnac' z rukamі dzjarzhavy. Dalejj іduc' bezablіchnyja glukhіja masy, zvychajjna nazyvanyja «prolamі», jakіja skladajuc' kalja vas'mіdzesjacі pjacі adsotkaў nasel'nіctva. Pavodle nashajj papjarehdnjajj tehrmіnalogіі, proly — gehta Nіzhehjjshyja. Shto da rabskaga nasel'nіctva ehkvataryjal'nykh rajonaў, jakoe ўves' chas perakhodzіc' ad adnago zavajoўnіka da drugoga, dyk jano ne skladae stalajj grupy ў agul'najj struktury.

U pryncype, prynalezhnasc' da gehtykh trokh grup ne peradaecca ў spadchynu. Dzіcja sjabry Ўnutranajj Partyі z teharehtychnaga punktu pogljadu ne naradzhaecca sjabram Unutranae Partyі. Pryjom u adnu abo druguju galіnu Partyі pravodzіcca praz ehkzamen va ўzrosce shasnaccacі gadoў. Ne іsnue taksama nіjakajj rasavajj dyskrymіnacyі, nі іstotnykh peravag adnojj pravіncyі nad drugojj. Na najjvyshehjjshykh partyjjnykh pasadakh mozhna sustrehc' zhydoў, murynaў, paўdnjovaamerykancaў chysta іndzejjskae kryvі, a mjascovyja kіraўnіkі zaўsjody vybіrajucca sjarod zhykharoў dadzenae tehrytoryі. Nіdze ў Akіjanіі ljudzі ne adchuvajuc' sjabe kalanіjal'nym nasel'nіctvam, kіravanym z daljokae stalіcy. U Akіjanіі njama stalіcy, a jae namіnal'ny kіraўnіk — chalavek, chyjo mesca zhykharstva nіkomu ne vjadomae. Za vykljuchehnnem tago, shto angel'skaja mova z'jaўljaecca galoўnajj razmoўnajj, a navamoўe — afіcyjjnajj movaju Akіjanіі, u kraіne njama nіjakae cehntralіzacyі. Jae kіraўnіkі zluchany mіzh saboju ne kroўnymі suvjazjamі, a prynalezhnascju da agul'naga vuchehnnja. Nashae gramadstva і napraўdu rasplastavana, і vel'mі stroga rasplastavana, pavodle paradku, jakі na pershy pogljad nagadvae spadchynnyja lіnіі. Cjaper znachna radzejj nazіrajucca perakhody z adnojj grupy ў druguju, chym u ehpokhu kapіtalіzmu abo navat u daіndustryjal'ny peryjad. Pamіzh dzvjuma galіnamі Partyі adbyvaecca pehўny abmen, ale tol'kі tady, kalі trehba vykljuchyc' z Unutranajj Partyі slabykh abo abjasshkodzіc' zanadta ambіtnykh sjabraў Zneshnjajj Partyі, uznjaўshy іkh ugoru. Prolam praktychna ne dajuc' dasjagnuc' uzroўnju, jakі b dazvolіў іm ustupіc' u Partyju. Najjbol'sh zdol'nyja z іkh, jakіja maglі b sfarmavac' asjarodkі nezadaval'nennja, prosta vysochvajucca Palіcyjajj Dumak і lіkvіdujucca. Ale gehty stan rehchaў neabavjazkova musіc' byc' njazmenny, jon ne ўjaўljae saboju pryncypovaga pytannja. Partyja ne z'jaўljaecca klasam u starym sehnse slova. Jana ne іmknecca peradac' uladu svaіm dzecjam tol'kі tamu, shto gehta jae Dzecі; і kalі b ne іsnavala іnshae magchymascі ўtrymlіvac' pry ўladze najjbol'sh zdol'nykh ljudzejj, jana z ljogkascju byla b gatovaja rehkrutavac' zusіm novae pakalenne z shehragaў praletaryjatu. U krytychnyja chasy tojj fakt, shto Partyja ne z'jaўljaecca spadchynnym sasloўem, vel'mі spryjaў nejjtralіzavannju apazіcyі. Sacyjalіst staroga gartu, spraktykavany ў zmagannі suprac' «klasavykh pryvіlejaў», merkavaў, shto toe, shto ne peradaecca ў spadchynu, ne mozha byc' vechnym. Jon ne razumeў, shto peraemnasc' alіgarkhіі neabavjazkova pavіnna byc' fіzіchnaju, jon ne zadumvaўsja nad tym, shto spadchynnyja arystakratyі nіkolі ne zhylі doўga, tym chasam jak arganіzacyі, dastupnyja ўsіm ljudzjam, jak, prykladam, katalіckaja carkva, іsnavalі chasam sotnі і navat tysjachy gadoў. Sutnasc' alіgarkhіchnaga panavannja ne ў spadkavannі ad bac'kі synu, a ў zakhavannі pehўnaga svetapogljadu і pehўnaga ladu zhyccja, navjazanaga mjortvymі zhyvym ljudzjam. Kіraўnіchyja koly datul' zastajucca kіraўnіchymі kolamі, pakul' jany moguc' pryznachac' sabe nastupnіkaў. Partyі vazhna zakhavac' ne svaju kroў, a samuju sjabe. Zusіm njavazhna, khto trymae ўladu, іstotna, kab іerarkhіchnaja struktura zastavalasja zaўsjody taja samaja.

Use pogljady, zvychkі, gusty, pachuccі і lad dumak, ulascіvyja nashym chasam, u sapraўdnascі pryznachajucca na toe, kab zakhavac' mіstychnasc' Partyі і ne dac' zrazumec' sapraўdnuju sutnasc' suchasnaga gramadstva. Praktychnae paўstanne cі khoc' by padrykhtoўchyja zakhady da jago sjonnja nemagchymyja. Prolaў njama chago bajacca. Pakіnutyja samі sabe, jany і dalejj buduc' z pakalennja ў pakalenne, sa stagoddzja ў stagoddze pracavac', pracjagvac' rod і pamіrac' ne tol'kі bez nіjakaga pamknennja paўstac', ale і ne majuchy navat magchymascі zrazumec', shto svet mog by byc' іnakshy, chym jon josc' cjaper. Jany stalі b nebjaspechnymі tol'kі tady, kalі b tehkhnіchny pragrehs zapatrabavaў dlja іkh vyshehjjshae adukacyі. Ale jak vaennaja і ehkanamіchnaja kankurehncyja ne majuc' bolejj nіjakaga znachehnnja, dyk uzroven' narodnae adukacyі padae. Lіchycca neіstotnym vedac', ab chym masy dumajuc' і ab chym ne dumajuc'. Іm mozhna spakojjna dazvolіc' іntehlektual'nuju svabodu, bo іntehlektu ў іkh njama. Ale najjmenshae adkhіlenne ў pogljadakh sjabry Partyі, navat u samym drobnym pytannі, lіchycca nedapushchal'nym.

Ad naradzhehnnja da smercі sjabra Partyі zhyve pad pіl'nym vokam Palіcyі Dumak. Navat kalі jon adzіn, jon nіkolі ne mozha byc' pehўny, shto jon sapraўdy adzіn. Dze b jon nі byў, udzen' cі ўnachy, na pracy cі na adpachynku, u vanne cі ў lozhku, za іm moguc' nazіrac' bez papjarehdzhannja, tak, shto jon і ne budze pra gehta vedac'. Nіchoga z tago, shto jon robіc', ne mozha zastavacca nezaўvazhanym. Z kіm jon sjabrue, jak bavіc' chas, jak stavіcca da zhonkі і dzjacejj, jakі ў jago tvar, kalі jon adzіn, shto jon marmycha praz son, navat jago kharaktehrnyja rukhі — usjo nazіraecca z nazol'najj dakladnascju. Ne tol'kі kozhnaja sapraўdnaja pravіna, ale ljuby, navat samy njaznachny vybryk, ljubaja zmena zvychkі, ljubae nervovae dzіvactva, jakoe mozha byc' sіmptomam unutranae barac'by, bez nіjakaga sumnennja zaўvazhajucca nagljadchykamі. U sjabry Partyі njama nіjakae svabody vybaru. Z drugoga boku, jagonyja ўchynkі ne rehguljujucca zakonamі cі nejjkіm jasna sfarmuljavanym kodehksam pavodzіn. U Akіjanіі zakonaў njama. Dumkі і dzejannі, jakіja, kalі buduc' zaўvazhanyja, vjaduc' da nepazbezhnae smercі, farmal'na ne zabaronenyja, і vechnyja chystkі, aryshty, katavannі, znjavolennі і vyparehnnі pryznachajucca ne ў jakascі kary za nejjkіja sapraўdy ўchynenyja zlachynstvy. Jany ўzhyvajucca, kab znіshchyc' ljudzejj, jakіja maglі b uchynіc' zlachynstvy kalі-nebudz' u buduchynі. Ad sjabry Partyі patrabujuc' ne tol'kі pravіl'nykh pogljadaў, ale і pravіl'nykh іnstynktaў. Shmatlіkіja perakanannі і pogljady, shto patrabujucca ad jago, nіdze dakladna ne vyznachanyja і ne maglі b byc' dakladna vyznachanyja bez tago, kab ne vykrylіsja ўnutranyja supjarehchnascі Angsocu. Kalі sjabra Partyі ad natury dobranadzejjny (na navamoўі — dabradum), jon u ljubykh abstavіnakh ne zadumvajuchysja vyznachyc', jakoe merkavanne pravіl'nae abo jakoe pachuccjo pazhadana vyjavіc' na tvary. Adnak u ljubym vypadku pravedzenae ў dzjacіnstve starannae razumovae vyshkalenne, jakoe gruntuecca na trokh panjaccjakh, nazyvanykh na navamoўі stopzlachyn, chornabel і dvukhdumstva, uplyvae na jago tak, shto jon ne khocha і ne mozha razvazhac' glyboka ab chym tam nі bylo b.

Mjarkuecca, shto sjabra partyі ne mozha mec' nіjakіkh pryvatnykh pachuccjaў і shto jago ehntuzіjazm nіkolі ne zgasae. Jon pavіnen zhyc' u njaspynnym shale njanavіscі da zneshnіkh voragaў і ўnutranykh zdradnіkaў, zakhapljacca peramogamі, pakorlіva skhіljacca perad sіlaju і mudrascju Partyі. Pachuccjo nezadavolenascі, shto ўznіkae ad ubogaga, abmezhavanaga zhyccja, svjadoma nakіroўvaecca vonkі і rassejjvaecca z dapamogaju merapryemstvaў nakshtalt Dvukhkhvіlіnkі Njanavіscі. Dumkі, jakіja maglі b pryvescі da sfarmavannja skeptychnykh abo buntaўnіchykh pogljadaў, zabіvajucca zagadzja shljakham unutranae dyscyplіny, pryshchehplenajj z malykh gadoў. Pershaja, najjprascejjshaja stupen' dyscyplіny, jakojj mozhna navuchyc' navat malykh dzjacejj, zavecca na navamoўі stopzlachyn. Stopzlachyn — gehta zdol'nasc' rehzka, nіby іnstynktyўna, spynіcca na paroze nebjaspechnae dumkі. Jon ukljuchae ў sjabe ўmenne ne adchuvac' analogіjj, ne zaўvazhac' lagіchnykh pamylak, ne razumec' navat najjprascejjshykh argumentaў, kalі jany pjarehchac' Angsocu. Sjudy ўvakhodzіc' taksama zdol'nasc' adchuvac' nudu abo agіdu da ljuboga ladu myslennja, jakі mozha zvescі na abludny kіrunak. Karacejj kazhuchy, stopzlachyn aznachae akhoўnuju durasc'. Ale adnojj durascі mala. Naadvarot, dobranadzejjnasc', u pehўnym sehnse, patrabue ad usіkh gehtkaga zh poўnaga kantrolju nad svaіmі dumkamі, jak u akrabata nad celam. Akіjanіjjskae gramadstva trymaecca ўrehshce na very, shto Vjalіkі Brat usemagutny, a Partyja — bjaskhіbnaja. Ale z tojj prychyny, shto ў sapraўdnascі Vjalіkі Brat ne ўsemagutny, a Partyja ne bjaskhіbnaja, іsnue neabkhodnasc' nastojjlіvajj, shtokhvіlіnnajj gnutkascі ў padavannі faktaў. Kljuchavym panjaccem tut z'jaўljaecca chornabel. Gehtae slova, jak і shmat іnshykh navamoўnykh sloў, mae dva ўzaemna supjarehchnyja znachehnnі. Uzhytae ў dachynennі da voraga, jano aznachae zvychku bessaromna scvjardzhac' nasuperak vіdavochnym faktam, shto chornae — gehta belae. Uzhytae ў dachynennі da sjabry Partyі, jano aznachae sumlennuju gatovasc' nazvac' chornae belym, kalі gehtaga zapatrabue partyjjnaja dyscyplіna. Ale jano aznachae taksama zdol'nasc' veryc', shto chornae — gehta belae, і navat vedac', shto chornae — gehta belae, і zabycca, shto nekalі bylo іnaksh. Gehta patrabue njaspynnaga zmen'vannja mіnuўshchyny, magchymaga dzjakujuchy sіstehme myslennja, jakaja akhapljae ўse іnshyja і nazyvaecca ў navamoўі dvukhdumstvam.

Zmen'vanne mіnuўshchyny neabkhodnae z dzvjukh prychyn, adna z jakіkh z'jaўljaecca drugaradnaju і, tak by movіc', prehventyўnaju. Gehtaja prychyna paljagae ў tym, chto sjabra Partyі, gehtak zha, jak і praletaryjj, cerpіc' cjaperashnіja zhyccjovyja ўmovy chastkova tamu, shto jamu njama z chym іkh paraўnac'. Jon musіc' byc' adrehzany ad mіnuўshchyny gehtak zha, jak jon adrehzany ad zamezhnykh kraіn, bo neabkhodna, kab jon veryў, shto zhyve lepsh, chym jago prodkі, і kab jon dumaў, shto sjarehdnі ўzroven' matehryjal'nykh dabrotaў njaspynna pavyshaecca. Adnak znachna vazhnejjshaju prychynajj dlja zmen'vannja mіnuўshchyny josc' neabkhodnasc' zabjaspechyc' bjaskhіbnasc' Partyі. Use pramovy, lіchby, spravazdachy musjac' pryvodzіcca ў adpavednasc' z nadzjonnymі partyjjnymі patrabavannjamі ne tol'kі na toe, kab davescі dakladnasc' usіkh pradkazannjaў Partyі va ўsіkh vypadkakh. Sprava ў tym, shto Partyja ne mozha dapuscіc' zmeny ў daktryne abo ў palіtychnajj lіnіі. Peramjanіc' svajo rashehnne cі navat svaju palіtyku znachyla b pryznacca ў svajojj slabascі. Kalі, napryklad, Ehўrazіja cі Ўskhodazіja (njavazhna, katoraja z іkh) na sjonnjashnі dzen' z'jaўljaecca voragam, trehba, kab gehtaja kraіna byla voragam і va ўse ranejjshyja chasy, і kalі fakty svedchac' pra іnshae, dyk gehtyja fakty trehba padpravіc'. Takіm chynam, gіstoryja njaspynna perapіsvaecca. Gehtae shtodzjonnae fal'shavanne mіnuўshchyny, vykonvanae Mіnіstehrstvam Praўdy, gehtak zha neabkhodnae dlja mocy rehzhymu, jak і rehprehsіўna-shpіjonskaja dzejjnasc' Mіnіstehrstva Ljubovі.

Zmenlіvasc' mіnuўshchyny — asnoўny pryncyp Angsocu. Mіnulyja padzeі, jak lіchycca, ne іsnujuc' ab'ektyўna, a zakhoўvajucca tol'kі ў pіs'movykh dakumentakh і ў chalavechajj pamjacі. Mіnuўshchyna vygljadae tak, jak padajuc' jae dakumenty і ўspamіny. Kalі zh Partyja poўnascju kantraljue ўse dakumenty, a taksama dumkі svaіkh sjabraў, dyk z gehtaga vynіkae, shto mіnuўshchyna vygljadae tak, jak khocha Partyja. Z gehtaga taksama vynіkae, shto khoc' mіnuўshchyna і zmenlіvaja, jana nіkolі ne byla zmenenaja ў nejjkіm kankrehtnym vypadku. Bo kalі jana perastvoranaja ў forme, patrabavanajj u dadzeny momant, dyk gehtaja novaja versіja і josc' mіnuўshchyna, і nіjakae іnshae mіnuўshchyny njama і ne maglo byc'. Gehta zastaecca slushnym navat tady, kalі, jak gehta chasta zdaraecca, tuju samuju padzeju neabkhodna zmjanіc' da nepaznaval'nascі nekal'kі razoў na pracjagu adnago goda. Va ўse chasy Partyja valodae absaljutnaju іscіnajj, a absaljutnae, zrazumela, nіkolі ne mozha byc' іnakshae, chym cjaper. My jashcheh ўbachym, shto kantrol' nad mіnuўshchynajj zalezhyc' persh za ўsjo ad pracy nad pamjaccju. Perakanacca, shto ўse pіs'movyja zapіsy adpavjadajuc' palіtychnym ustanoўkam bjaguchaga momantu, zusіm njacjazhka, gehta chysta mekhanіchny akt. Ale neabkhodna taksama pamjatac', shto mіnulyja padzeі adbyvalіsja menavіta tak, jak scvjardzhaecca cjaper. Kalі zh pry gehtym davodzіcca padpraўljac' svaju pamjac' abo fal'shavac' pіs'movyja zapіsy, dyk neabkhodna adrazu zh pra gehta zabycca, jak tol'kі sprava zroblena. Gehtamu mozhna navuchycca, jak і kozhnamu іnshamu razumovamu pryjomu. І gehtamu navuchaecca bol'shasc' sjabraў Partyі, use, kago mozhna lіchyc' razumnym і dobranadzejjnym. Na staramoўі gehta zvalasja zusіm shchyra: «Kantrol' rehchaіsnascі».

Na navamoўі gehta zavecca dvukhdumstva, khoc' panjacce dvukhdumstva znachna shyrehjjshae.

Dvukhdumstva aznachae zdol'nasc' trymac' u svjadomascі dva supjarehchnyja merkavannі adnachasova і pagadzhacca z abodvuma. Partyjjny іntehlektual vedae, u jakіm kіrunku trehba transfarmavac' svaju pamjac'; takіm chynam, jon vedae, shto manіpuljue rehchaіsnascju; ale, uzhyvajuchy dvukhdumstva, jon perakonvae sjabe, shto rehchaіsnasc' zastaecca neparushanaja. Gehty pracehs musіc' byc' svjadomy, bo іnaksh jon ne budze vykanany z dastatkovajj dakladnascju, ale jon musіc' byc' taksama і nesvjadomy, bo іnaksh jon vyklіkae pachuccjo nesapraўdnascі, a znachyc', і vіny. Dvukhdumstva spachyvae ў samіm sehrcy Angsocu, bo asnoўny metad Partyі paljagae ў tym, kab svjadoma chynіc' makhljarstva, zakhoўvajuchy pry gehtym cvjordasc' nameraў, zasnavanykh na poўnajj shchyrascі. Naўmysna kazac' khlusnju, shchyra verachy ў jae, zabycca na fakty, shto stalіsja neadpavednymі bjaguchamu momantu, a kalі znoў budze neabkhodna, vjarnuc' іkh z zabyccja jakraz nastol'kі, nakol'kі trehba, admaўljac' іsnavanne ab'ektyўnae rehchaіsnascі, ale ўves' chas lіchycca z gehtajj admoўlenajj rehchaіsnascju — usjo gehta absaljutna neabkhodna. Navat uzhyvajuchy slova «dvukhdumstva», trehba prajavіc' dvukhdumstva, bo tojj, khto ўzhyvae gehtae slova, razumee, shto tym samym fal'shue rehchaіsnasc', і kab scercі sa svjadomascі gehtae razumenne, neabkhodny novy akt dvukhdumstva — і tak da bjaskoncascі, prychym mana zaўsjody budze na adzіn krok aperadzhac' praўdu. Partyja zdolela — і, jak use my vedaem, jashcheh tysjachy gadoў budze zdol'naja — spynjac' khadu gіstoryі.

Use bylyja alіgarkhіі stracіlі ўladu abo praz toe, shto jany zakascjanelі, abo praz toe, shto zmjakchehlі і adruzlі. Jany abo stalіsja napyshlіvymі і fanabehrnymі, njazdol'nymі prystasavacca da zmenlіvykh abstavіn, і bylі zrynutyja; abo, staўshy lіberal'nymі і bajazlіvymі, sastupalі tam, dze musіlі ўzhyc' sіlu, і taksama bylі zrynutyja. Gehta znachyc' jany zagіnulі abo praz svjadomasc', abo praz nesvjadomasc'. Dasjagnennem Partyі bylo toe, shto jana vypracavala sіstehmu dumak, u jakojj abedzve ўmovy moguc' іsnavac' adnachasova. І tol'kі na gehtajj іntehlektual'najj padstave panavanne Partyі maglo ўstaljavacca navechna. Tojj, khto panue і khocha pracjagnuc' svajo panavanne, musіc' umec' dehfarmavac' pachuccjo rehchaіsnascі. Bo sakreht panavannja paljagae ў tym, kab spaluchac' veru ў svaju bjaskhіbnasc' z umennem vuchycca na svaіkh pamylkakh.

Naўrad cі trehba kazac', shto najjbol'sh spraktykavanyja ў dvukhdumstve tyja, khto vynajjshaў dvukhdumstva і vedae, shto gehta — shyrokaja sіstehma razumovaga makhljarstva. U nashym gramadstve tyja, khto najjlepsh vedae, shto adbyvaecca navokal, jakraz najjmensh za ўsіkh zdol'nyja ўsprymac' svet, jakіm jon josc'. Uvogule: chym bolejj razumennja, tym bolejj abludy, chym chalavek bol'sh іntehlіgentny, tym mensh u jago zdarovaga rozumu. Jaskravy pryklad gehtamu — fakt, shto vaennaja іstehryja pavyshaecca razam z padnjaccem ugoru pa sacyjal'najj lesvіcy. Najjbol'sh nablіzhaecca da razumnaga ўsprymannja vajjny zhykharstva sprehchnykh tehrytoryjj. Dlja gehtykh ljudzejj vajjna — gehta prosta bjaskoncae bedstva, shto prakochvaecca pa іkh zjamlі, jak prylіў і adlіў. Jakі z bakoў peramagae — іm absaljutna ўsjo adno. Jany vedajuc', shto zmena ўladara znachyc' tol'kі, shto jany buduc' rabіc' tuju samuju pracu, shto і ranejj, na novykh gaspadaroў, jakіja buduc' stavіcca da іkh gehtaksama, jak і staryja. Troshkі menejj zanjavolenyja rabochyja, jakіkh my nazyvaem «prolamі», usvedamljajuc' sutnasc' vajjny tol'kі chastkova. Kalі neabkhodna, u іkh mozhna raspalіc' shal strakhu і njanavіscі, ale kalі іkh ne chapac', jany moguc' nadoўga zabycca, shto іdze vajjna. Sapraўdny zh vaenny zapal mozhna sustrehc' u shehragakh Partyі, і asablіva Ўnutranajj Partyі. Najjbol'sh nepakhіsna ў zavajovu svetu verac' tyja, khto vedae, shto gehta nemagchyma. Gehtae admyslovae zluchehnne procіleglascjaў — vedaў z nevuctvam, cynіzmu z fanatyzmam — adna z galoўnykh kharaktehrnykh rysaў akіjanіjjskaga gramadstva. Afіcyjjnaja іdehalogіja perapoўnena supjarehchnascjamі, khoc' u gehtym njama nіjakae praktychnae patrehby. Tak, Partyja adkіdae і znevazhae ўse tyja pryncypy, na jakіkh pershapachatkova gruntavaўsja sacyjalіstychny rukh, scvjardzhajuchy, shto robіc' gehta ў іmja sacyjalіzmu. Jana zaklіkae da nechuvanajj u bylyja stagoddzі pagardy da rabochaga klasa, a tym chasam apranae svaіkh sjabraў va ўnіformu, shto kalіs'cі nasіlі rabochyja, і jakraz tamu vybranuju. Jana sіstehmatychna razburae sjamejjnyja suvjazі, ale nazyvae svajjgo lіdehra іmem, jakoe nepasrehdna zvjazana z pachuccjom sjamennae luchnascі. Navat nazvy chatyrokh Mіnіstehrstvaў, jakіja namі kіrujuc', vydajuc' bessaromnae і adkrytae perakruchvanne faktaў. Mіnіstehrstva Mіru zajjmaecca vajjnoju, Mіnіstehrstva Praўdy — khlusnjojj, Mіnіstehrstva Ljubovі — katavannjamі, a Mіnіstehrstva Dastatku moryc' ljudzejj goladam. Supjarehchnascі gehtyja nevypadkovyja, jany vyklіkany ne zvychajjnajj kryvadushnascju — gehta svjadomae ўzhyvanne dvukhdumstva. Bo tol'kі prymіryўshy supjarehchnascі, mozhna zakhavac' uladu navechna. Nіjak іnachajj stary lad gіstoryі ne mozha byc' razbіty. Kalі neabkhodna pazbegnuc' roўnascі ўsіkh ljudzejj — kalі Vyshehjjshyja, jak my іkh nazvalі, zbіrajucca zakhavac' svae pazіcyі navechna, — dyk tady peravazhnym ladam myslennja musіc' stacca kantraljavanae var'jactva.

Ale zastaecca adno pytanne, jakoe my dagehtul' amal' ne zakranalі: chamu neabkhodna pazbegnuc' roўnascі ўsіkh ljudzejj? Dapuscіm, shto sam mekhanіzm dzejannja gramadstva byў dakladna apіsany. Dyk chym zha vyklіkana gehtaja gіganckaja, daskanala splanavanaja sproba spynіc' plyn' gіstoryі ў pehўny momant?

Tut my padykhodzіm da cehntral'naga sakrehtu. Jak my ўzho bachylі, taemnasc' Partyі, і peradusіm Unutranajj Partyі, gruntuecca na dvukhdumstve. Ale jashcheh glybejj ljazhyc' pershapachatkovaja prychyna, nіkolі ne staўleny pad sumnenne іnstynkt, jakі pryvjoў spachatku da zakhopu ўlady, a paslja sparadzіў dvukhdumstva, Palіcyju Dumak, permanentnuju vajjnu і ўse іnshyja neabkhodnyja prynalezhnascі. Na samajj sprave prychyna gehtaja paljagae ў...

 

Ўіnstan zaўvazhyў, shto ў pakoі zrabіlasja cіkha — gehtak, jak zaўvazhaesh nejjkі novy guk. Jamu zdalosja, shto ўzho nejjkі chas Dzhulіja maўchyc'. Jana ljazhala na baku, razdzetaja vyshehjj pojasa, paklaўshy shchaku na dalon', cjomnaja pasmachka valasoў upala jojj na vochy. Jae grudzі pavol'na і merna padymalіsja і apuskalіsja.

— Dzhulіja.

Maўchanne.

— Dzhulіja, ty spіsh?

Maўchanne. Jana spala. Jon zagarnuў knіgu, ascjarozhna paklaў jae na padlogu, ljog sam і nakryў sjabe і Dzhulіju koўdrajj.

Jon usjo jashcheh ne vedaў galoўnaga sakrehtu. Jon razumeў jak, ale ne razumeў chamu. І ў razdzele І, і ў razdzele ІІІ jon ne prachytaў nіchoga, chago b jon uzho ne vedaў, jon prosta ўparadkavaў svae vedy. Ale prachytaўshy, jon jashcheh bolejj upehўnіўsja, shto ne byў var'jatam. Toe, shto ty ў menshascі, navat kalі menshasc' gehtaja skladaecca tol'kі z adnago chalaveka, jashcheh ne znachyc', shto ty var'jat. Іsnue praўda і njapraўda, і kalі ty trymaeshsja praўdy, navat nasuperak usjamu svetu, znachyc', ty ne var'jat. Kosy pramen' vjachehrnjaga sonca zazіrnuў u pakojj і ўpaў na padushku. Ўіnstan zapljushchyў vochy. Sonca ў jago na tvary і dotyk gladkaga cela dzjaўchyny napoўnіlі jago zdarovym і supakojjlіvym pachuccjom nadzejjnascі. Jon byў u bjaspecy, usjo bylo dobra. Jon prashaptaў: «Zdarovy rozum ne paddaecca vymjarehnnju», adchuvajuchy, shto ў gehtajj zaўvaze khavaecca glybokaja mudrasc', і spakojjna zasnuў.

10

Kalі jon prachnuўsja, jamu zdalosja, shto spaў jon vel'mі doўga, ale, zіrnuўshy na staramodny gadzіnnіk, jon ubachyў, shto bylo jashcheh tol'kі dvaccac' tryccac'. Jon jashcheh troshkі padramaў, pakul' z dvara ne pachuўsja znajomy grudny golas:

To byla beznadzejjnaja mara,
Shto splyla, jak vjasnoju vada.
Dy ad pozіrkaў tykh і ad sloў daragіkh
Nazaўzhdy ў maіm sehrcy nuda.

Gehtaja bjazgluzdaja pesnja, vіdac', usjo jashcheh byla papuljarnaja. Jana guchala adusjul' і perazhyla navat «Pesnju Njanavіscі». Spevy abudzіlі Dzhulіju, jana z asalodajj pacjagnulasja і ўstala z lozhka.

— Ja khachu escі, — skazala jana. — Davajj zvarym jashcheh kavy. Khalera! Keragaz patukh, і vada astyla, — jana padnjala keragaz і patrehsla. — Gaza skonchylasja.

— Ja dumaju, mozhna pazychyc' u staroga Chehryngtana.

— Dzіўna, ale mne zdavalasja, shto jon byў poўny. Ja adzenusja, — dadala jana. — Zdaecca, pakhaladnela.

Ўіnstan taksama ўstaў і adzeўsja. Njastomny golas pracjagvaў:

Kazhuc', z chasam zagojacca rany
І ne ўspomnіsh pra bol', pra manu.
Ale sljozy і smekh tykh daljokіkh ucekh
Zakranuc' majjgo sehrca strunu.

Zashpіlіўshy paprugu svajjgo kambіnezona, jon prajjshoў praz pakojj da akna. Sonca ўzho skhavalasja za damamі і bolejj ne asvjatljala dvor. Bruk byў mokry, nіby jago tol'kі shto pamylі, і jamu zdalosja, shto neba taksama tol'kі shto pamylі, — takі svezhy і bledny byў blakіt pamіzh komіnamі. Zhanchyna njastomna khadzіla sjudy-tudy, zajjmajuchy rot zashchehpkamі і vyzvaljajuchy jago, spjavajuchy і zamaўkajuchy, chapljajuchy і chapljajuchy na vjaroўku pjaljushkі, adnu za adnojj. Jon padumaў: cі jana zarabljae prannem na zhyccjo, cі prosta rabynja dvaccacі abo tryccacі ўnukaў. Dzhulіja padyshla і stala pobach. Jany stajalі razam і z nejjkіm zakhaplennem pazіralі na mazhnuju postac' unіze. Jon gljadzeў na zhanchynu, shto stajala ў svajojj zvychnajj poze, padnjaўshy toўstyja rukі da vjaroўkі і vystavіўshy magutny kabylіn azadak, і ўpershynju jamu pryjjshla ў galavu dumka, shto jana prygozhaja. Dagehtul' jon nіkolі ne zadumvaўsja nad tym, shto cela pjacіdzesjacіgadovajj zhanchyny, raspertae da pachvarnykh pameraў shmatlіkіmі cjazharnascjamі, zacvjardzelae і agrublae, zmorshchanae, jak peraspelaja rehpa, mozha byc' prygozhae. Ale gehtak bylo, dyjj urehshce chamu tak ne maglo byc'? Magutnae, bjasformennae, jak glyba granіtu, cela, grubaja chyrvonaja skura bylі ў paraўnannі z dzjavochym celam, jak plod shypshyny ў paraўnannі z kvetkaju. Chamu zh plod musіc' canіcca nіzhehjj za kvetku?

— Jana prygozhaja, — prashaptaў jon.

— U klubakh ne mensh za metr, — skazala Dzhulіja.

— U jae svaja prygazhosc', — adkazaў Ўіnstan.

Jon stajaў, abdymajuchy Dzhulіju za jae gnutkuju talіju, і adchuvaў jae nagu ad kluba da kalena. Z іkh celaў nіkolі ne narodzіcca dzіcja. Gehta bylo adzіnae, chago jany nіkolі ne zmaglі b zrabіc'. Tol'kі praz slovy z adnago rozumu ў drugі maglі jany peradac' svojj sakreht. U zhanchyny z dvara ne bylo rozumu, u jae bylі tol'kі duzhyja rukі, cjoplae sehrca і plodnae ўlonne. Jon padumaў, kol'kі zh dzjacejj jana magla naradzіc' za svajo zhyccjo. Magchyma, pjatnaccac'. Nekalі jana perazhyla karotkuju paru cvіcennja, mo jakі god krasavala, jak shypshyna, a paslja raptoўna razbukhla, jak ugnoeny plod, schyrvanela, agrubla, і paslja pachalosja bjaskoncae myccjo, prasavanne, pryborka, shyccjo, gatavanne, padmjatanne, vycіranne, cyravanne, myccjo, prasavanne, spachatku na dzjacejj, paslja na ўnukaў — і gehtak tryccac' gadoў bez prystanku. І paslja ўsjago gehtaga jana jashcheh і spjavala. Taemnaja pavaga, jakuju jon adchuvaў da jae, nejjkіm chynam mjashalasja z vygljadam blednaga bjaskhmarnaga neba, shto neabsjazhna raspascіralasja za komіnamі blіzhnіkh damoў. Bylo dzіўna ўjavіc' sabe, shto neba bylo adnol'kavae dlja ўsіkh — і tut, і ў Ehўrazіі, і va Ўskhodazіі. І ljudzі pad gehtym nebam bylі taksama vel'mі padobnyja — paўsjul', va ўsіm svece, sotnі tysjach mіl'jonaў ljudzejj bylі zusіm takіja samyja, jany ne vedalі nіchoga adny pra adnykh, padzelenyja muramі njanavіscі і khlusnі, і ўsjo zh zusіm takіja samyja — ljudzі, jakіja nіkolі ne vuchylіsja dumac', jakіja nazapashvalі ў sehrcakh, zhyvatakh і myshcakh sіlu, jakaja adnojjchy peraverne svet. Kalі і josc' nadzeja, dyk sjarod prolaў! Ne dachytaўshy da kanca knіgu, jon uzho vedaў, shto gehtkae budze aposhnjae slova Gol'dshtehjjna. Buduchynja nalezhala prolam. Ale cі mog jon byc' pehўny, shto, kalі nadydze іkh chas, svet, shto jany pabudujuc', ne budze jamu, Ўіnstanu Smіtu, gehtkі zh chuzhy, jak і svet Partyі? Mog, bo gehta byў by, prynamsі, svet zdarovaga rozumu. Ranejj cі paznejj gehta musіc' adbycca, sіla sastupіc' mesca svjadomascі. Proly bessmjarotnyja, u gehtym mozhna bylo ne sumnjavacca, pabachyўshy gehtuju samavіtuju postac' u dvary. Urehshce jany abudzjacca. A pakul' gehtak stanecca, khoc', mozha, davjalosja b chakac' tysjachu gadoў, jany buduc' zhyc' nasuperak usіm njagodam, jak ptushkі, peradajuchy ad cela da cela svaju zhyvuchasc', jakojj ne stae Partyі і jakuju Partyja ne mozha znіshchyc'.

— Pamjataesh, — skazaў jon, — jak drozd spjavaў nam u tojj pershy dzen', na ўzlesku?

— Jon spjavaў ne nam, — adkazala Dzhulіja. — Jon spjavaў sabe na ўcekhu. Dy navat ne. Jon prosta spjavaў.

Ptushkі spjavalі, proly spjavalі, tol'kі Partyja ne spjavala. Va ўsіm svece, u Londane і Nju-Jorku, u Afrycy і Brazіlіі, і ў tajamnіchykh zabaronenykh krajakh za mjazhoju, na vulіcakh Paryzha і Berlіna, u vjoskakh bjaskoncykh raўnіn Raseі, na bazarakh Kіtaja і Japonіі — paўsjul' stajala taja samaja magutnaja neperamozhnaja postac', znjavechanaja pracajj і naradzhehnnem dzjacejj, prygnechanaja goram ad narodzіnaў da smercі, і spjavala. Z gehtaga volatavaga ўlonnja adnojjchy vyjjdze rod svjadomykh stvarehnnjaў. Vy — mjortvyja, і buduchynja nalezhyc' іm. Ale vy maglі mec' svaju dolju ў tojj buduchynі, kalі b zakhavalі rozum, jak jany zakhavalі cela, і peradalі b nashchadkam sakrehtnae vuchehnne ab tym, shto dvojjchy dva — chatyry.

— My mjortvyja, — skazaў jon.

— My mjortvyja, — pakorlіva zgadzіlasja Dzhulіja.

— Vy mjortvyja, — pramovіў staljovy golas.

Jany adskochylі ў bakі. U Ўіnstana pakhaladzela ў zhyvace. Jon bachyў bel' vachehjj Dzhulіі vakol zrehnak. Tvar u jae zrabіўsja bely, jak malako. Pljamkі rumjany ўsjo jashcheh rehzka vydzjaljalіsja na shchokakh, nіby adstaўshy ad skury.

— Vy mjortvyja, — paўtaryў staljovy golas.

— Jon byў za karcіnajj, — prashaptala Dzhulіja.

— Jon byў za karcіnajj, — skazaў golas. — Zastavajjcesja na svaіkh mescakh. Nіvodnaga rukhu bez zagadu.

Pachalosja, narehshce pachalosja! Jany ne maglі zrabіc' nіchoga і tol'kі stajalі і ўzіralіsja adno adnamu ў vochy. Ucjachy, vybracca z domu, pakul' ne pozna, — takaja іdehja navat ne pryjjshla іm u galavu. Nel'ga bylo і padumac' pra toe, kab ne paslukhacca staljovaga golasu sa scjany. Shtos'cі pstryknula, nіby adsunulasja zasaўka, pachuўsja zvon bіtaga shkla. Karcіna ўpala, adkryўshy skhavany za jojj tehlegljad.

— Cjaper jany moguc' nas bachyc', — skazala Dzhulіja.

— Cjaper my mozham vas bachyc', — skazaў golas. — Vyjjdzіce na sjarehdzіnu pakoja. Stan'ce spіnajj adno da adnago. Rukі za galavu. Ne dakranajjcesja adno da adnago.

Jany ne dakranalіsja, ale jamu zdavalasja, shto jon adchuvaў, jak dryzhyc' cela Dzhulіі. A mozha, dryzhala jagonae cela. Jon jashcheh mog scіsnuc' zuby, kab jany ne ljaskalі, ale kalenjamі jon valodac' uzho ne mog. Pachuўsja tupat botaў znіzu, znutry і zvonku doma. Zdavalasja, shto ў dvary poўna ljudzejj. Neshta cjazhkae valaklі pa bruku. Zhanchyna raptoўna abarvala svaju pesnju. Tady pachuўsja doўgі gulkі grukat, byccam baleju kіnulі praz uves' dvor, a paslja gamana nezadavolenykh galasoў, jakaja skonchylasja krykam ad bolju.

— Dom abkruzhany, — skazaў Ўіnstan.

— Dom abkruzhany, — skazaў golas.

Jon pachuў, jak Dzhulіja z ljaskatam scіsnula zuby.

— Dumaju, my ўsjo zh mozham razvіtacca, — skazala jana.

— Vy mozhace razvіtacca, — skazaў golas.

A za іm drugі golas, zusіm іnshy, tonkі, kul'turny, jakі Ўіnstan uzho nedze chuў, ustavіў:

— Darehchy, pakul' my ne adyshlі ad tehmy.

Neshta gupnula na lozhak za spіnajj u Ўіnstana. Kanec lesvіcy ўtknuўsja ў akno і vybіў jago razam z ramajj. Nekhta zalazіў praz akno. Sa skhodaў pachuўsja grukat botaў. Pakojj napoўnіўsja duzhymі ljudz'mі ў chornajj unіforme, u padbіtykh zhalezam botakh і z kіjamі ў rukakh.

Ўіnstan bolejj ne dryzhaў. Navat vochy jago gljadzelі nerukhoma. Cjaper bylo vazhna adno: stajac' spakojjna, stajac' spakojjna і ne davac' іm zachehpkі zbіc' jago! Chalavek z gladkajj baksjorskaju skіvіcajj, dze rot byў adno vuzkaju shchylіnajj, spynіўsja nasuprac' jago, zadumlіva pagojjdvajuchy kіem, jakі jon trymaў dvuma pal'camі. Іkh pozіrkі sustrehlіsja. Pachuccjo galіzny, bezabaronnascі, kalі rukі za galavoju, a tvar і cela adkryty dlja ўdaraў, bylo amal' njascerpnae. Chalavek vysunuў konchyk belaga jazyka, ablіznuў toe mesca, dze musіlі byc' vusny, і pajjshoў dalejj. Znoў pachuўsja grukat. Nekhta ўzjaў sa stala shkljanoe prehs-pap'e і razbіў jago na druzachkі ab kamіnnuju plіtu.

Kavalachak karalu, malen'kaja ruzhovaja galachka, jak cukrovaja ruzhachka z torta, pakacіўsja pa dyvane. Jakіm zha malen'kіm, padumaў Ўіnstan, jon zaўsjody byў! Zzadu pachulasja zadyshlіvae dykhanne і glukhі ўdar, і nekhta baljucha vycjaў jago pa khvorajj naze tak, shto jon ledz' ne ўpaў na padlogu. Adzіn udaryў kulakom Dzhulіі ў zhyvot, і jana sagnulasja, jak skladny metr. Jana kachalasja pa padloze, khapajuchy rotam pavetra. Ўіnstan bajaўsja pavjarnuc' galavu navat na mіlіmetr, ale chasam jae smjarotna-bledny zadyshlіvy tvar trapljaў u pole jago zroku. Navat gehtak zastrashany, jon byccam adchuvaў bol' u svaіm cele, zhakhlіvy bol', jakі, adnak, byў ne takі nevynosny, jak smjarotnaja zadyshka. Jon vedaў gehtae pachuccjo: strashny, pakutlіvy bol', jakі ne sunіmaecca nі na khvіlіnu, cjarpec' jakі njama zmogі, bo najjpersh trehba zdolec' addykhacca. Tady dvoe padnjalі jae za kalenі і za plechy і vyneslі, jak mekh, z pakoja. Na nejjkі momant Ўіnstan ubachyў jae tvar, bledny і skryўleny pakutlіvymі kurchamі, peravernuty dagary, z zapljushchanymі vachamі, z pljamkamі rumjany na shchokakh. Jon bachyў jae aposhnі raz.

Jon stajaў nerukhoma, jak mjortvy. Jago jashcheh ne bіlі. Dumkі, shto ўznіkalі samі pa sabe, ale zdavalіsja zusіm necіkavymі, pachalі pranosіcca ў galave. Cі skhapіlі jany pana Chehryngtana, padumaў jon. Shto jany zrabіlі z zhanchynaju ў dvary? Jon adchuў, shto jamu njascerpna khochacca spravіc' maluju patrehbu, і zdzіvіўsja, bo zrabіў gehta dzve-try gadzіny tamu. Jon zaўvazhyў, shto gadzіnnіk na kamіnnajj palіchcy pakazvaў dzevjac', gehta znachyc' dvaccac' adnu gadzіnu. Ale na dvary bylo zanadta svetla. Khіba zhnіven'skіm vecharam u dvaccac' adnu gadzіnu ўzho ne cjamnee? Jon padumaў, shto, mozha, jany z Dzhulіjajj perablytalі chas — praspalі poўny abarot gadzіnnіka і dumalі, shto jashcheh dvaccac' tryccac', kalі ў sapraўdnascі bylo ўzho nul' vosem tryccac' nastupnae ranіcy. Ale jon ne skonchyў gehtae dumkі. Jana byla jamu necіkavaja.

U kalіdory pachulіsja jashcheh nechyja, cіshehjjshyja krokі. U pakojj uvajjshoў pan Chehryngtan. Ljudzі ў chornajj unіforme raptam pachalі pavodzіc' sjabe bol'sh strymana. Shtos'cі ў zneshnascі pana Chehryngtana zmjanіlasja. Jamu na vochy trapіlіsja askolkі shkljanoga prehs-pap'e.

— Prybjaryce gehta, — abryvіsta skazaў jon.

Nekhta z prysutnykh vykanaў zagad. Prastamoўnae londanskae vymaўlenne nekudy znіkla — Ўіnstan raptam paznaў golas, jakі jon pachuў nezadoўga perad tym z tehlegljada. Pan Chehryngtan usjo jashcheh byў u svaіm starym aksamіtnym frehnchy, ale valasy ў jago, ranejj amal' belyja, cjaper zrabіlіsja chornymі. Ne bylo na іm і akuljaraў. Jon kіnuў na Ўіnstana adzіn vostry pozіrk, nіby apaznajuchy jago asobu, і bolejj ne zvjartaў na jago ўvagі. Jago jashcheh mozhna bylo paznac', ale gehta byў uzho zusіm іnshy chalavek. Jon pazgrabneў і zdavaўsja vyshehjjshym. U tvary adbylіsja vel'mі drobnyja zmeny, ale jon staў zusіm іnshy. Chornyja brovy paradzelі, zmorshchyny znіklі, use lіnіі tvaru nejak peramjanіlіsja, navat nos zdavaўsja cjaper karacejjshym. Gehta byў nascjarozhany khalodny tvar chalaveka gadoў tryccacі pjacі. Ўіnstan padumaў, shto ўpershynju ў zhyccі jon dakladna vedaў: perad іm staіc' supracoўnіk Palіcyі Dumak.


«1984»: [Glavnaja str.] [Chastka 1.] [Chastka 2.] [Chastka 3.] [Dadatak]

Biblioteka [Ang] [Rus] > Romany [Ang] [Rus] ~ [Vykljuchit' CSS] [Kirillica]

[orwell.ru] [Domojj] [Biografija] [Biblioteka] [Zhizn'] [O sajjte & (c)] [Ssylki] [Mapa sajjta] [Poisk] [Otzyvy]

© 1999-2019 O. Dag – ¡Str. sozd.: 2001-03-24 & Posl. mod.: 2015-09-24!

https://and-logistika.ru/uslugi/perevozka-negabaritnykh-gruzov/ and-logistika.ru.